Pariški sporazum o klimatskim promjenama kao platforma za pregovaranje o smanjenju emisije stakleničkih gasova
Autori:
Nejra Spahić, MSc dipl.ing.maš.CETEOR doo Sarajevo
Adna Šovšić Kurešepi, MSc dipl.ing.el.CETEOR doo Sarajevo
Dvadest i treća po redu konferencija Okvirne Konvencije Ujedinjenih Nacija o klimatskim promjenama (COP 23) održana je od 6. do 17. novembra u Bonnu, Njemačka. Ovo je druga „Konferencija stranaka“ („Conference of the Parties“) od postizanja Pariškog Sporazuma o klimatskim promjenama. Prve sedmice su se održavali tehnički sastanci, a u drugoj sedmici održani su događaji i sastanci ministara na visokom nivou. Skupu je prisustvovalo 22.000 delegata iz 195 zemalja svijeta – predstavnika vlada, privatnog sektora, civilnog društva, aktivista i medija, koji su diskutovali o najznačajnijim pitanjima u vezi sa klimatskim promjenama, u kontekstu primjene Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama.
U skladu sa postojećim rezultatima naučnih istraživanja u Jugoistočnoj Evropi, negativne posljedice klimatskih promjena se trebaju očekivati zbog daljeg povećanja temperature vazduha, smanjenja padavina u zonama vegetacije i učestalnijim pojavama, kao što su suša ,grad, poplave, toplotni talasi, snježne oluje i lavine. Štetne posljedice klimatskih promjena mogu biti naročito očigledne u proizvodnji hrane, energiji, šumarstvu, upravljanju vodama, turizmu i drugim industrijskim granama. Svi ovi faktori, mada u manjoj mjeri, naveli su međunarodnu zajednicu da 1992. godine odluči da osnuje Okvirnu Konvenciju Ujedinjenih Nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC). Konvencija UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC) stupila je na snagu 1994.godine, i u skladu sa usvojenim procedurama o radu i djelovanju, dosad su održane 23 godišnje konferencije (COP). Osnovni cilj Konvencije jeste da osigura stabilizaciju nivoa gasova staklene bašte (CO2, N2O, CH4, HFCs, PFCs, i SF6) u atmosferi na nivou koji će spriječiti opasne antropogene uticaje na klimatski sistem. Dalje, aktivnosti navedene u Konvenciji osmišljene su sa ciljem smanjenja brzine atmosferskog zagrijavanja, te da time osiguraju uslove za prirodne ekosisteme da se prilagode klimatskim promjenama, spriječe neželjene vremenske uslove za proizvodnju hrane i snabdijevanje vodom i osiguraju budući privredni razvoj. BiH je postala članica Okvirne Konvencije Ujedinjenih Nacija o klimatskim promjenama 6. decembra 2000.godine. U skladu sa međuentitetskim dogovorom, funkcija kontaktinstitucije BiH prema UNFCCC-u je stavljena na nivo entitetskog Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RepublikeSrpske.
Pariški sporazum o klimatskim promjenama kao platforma za pregovaranje o smanjenju emisije stakleničkih gasova
Klimatske promjene nastale kao rezultat antropogenog djelovanja, kao što je poznato prijete životu na planeti Zemlji. To je globalni problem za čije rješenje je potrebno napraviti značajnu promjenu modela razvoja globalne ekonomije. “Konferencija stranaka” („Conference of the Parties“) – COP pruža svjetskim čelnicima, političarima, naučnicima i industrijskim liderima prostor za razmjenu ideja i odlučivanje o tome kako se uhvatiti u koštac s klimatskim promjenama i generirati globalne promjene.
Na COP-u 21 u Parizu, 12. decembra 2015. godine, članice Okvirne Konvencije Ujedinjenih Nacija o klimatskim promjenama postigle su važan sporazum za borbu protiv klimatskih promjena i za ubrzanje i inteziviranje aktivnosti i investicija za održivu niskokarbonsku budućnost. Pariški Sporazum temelji se na Okvirnoj Konvenciji Ujedinjenih Nacija o klimatskim promjenama i po prvi put sakuplja sve nacije oko zajedničkog problema, kako bi se uložili ambicijozni napori u borbi protiv klimatskih promjena i adaptiranju na iste, uz pojačanu podršku zemljama u razvoju da naprave isto.
Osnovni cilj Pariškog Sporazuma je osnaživanje globalnih odgovora na pitanje klimatskih promjena kroz ograničavanje porasta globalne temperature ispod 2°C u odnosu na predindustrijski nivo, te kroz ulaganje dodatnih napora u cilju ograničavanja porasta temperature do 1,5°C. Dodatno, Sporazum ima za cilj da poboljša sposobnost zemalja da se nose sa uticajima klimatskih promjena i da poboljša usklađenost finansijskih tokova sa niskim emisijama stakleničkih gasova. Kako bi se postigli ovi ambiciozni ciljevi, moraju se obazbjediti odgovarajuća finansijska sredstva, novi tehnološki okvir i pojačana izgradnja kapaciteta, čime se daje podrška zemljama u razvoju i najranjivijim zemljama za djelovanje u skladu sa vlastitim nacionalnim ciljevima.
Sporazum traži doprinos razvijenih, ali i zemalja u razvoju u ograničavanju emisija te obavezuje članice da pripreme, izvjeste i rade na provođenju Intended Nationally Determined Contributions – INDC(definisani doprinos smanjenju emisije države). Sve države treba da naprave INDC i da ga dorađuju svakih pet godina jasno pokazujući napredak u odnosu na prethodni period.
Potpisom Pariškog sporazuma, i BiH se obavezala da će izraditi Intended Nationally Determined Contributions – INDC (definisani doprinosi smanjenju emisije države) u cilju smanjena posljedica globalnog zatopljenja i zaustavljanja rasta temperature zraka. Prema INDC-u BiH značajna smanjenja emisija moguće je postići jedino uz pomoć međunarodne finansijske podrške, što bi rezultiralo smanjenjem emisija za oko 3% do 2030. godine u odnosu na emisije iz 1990. godine, odnosno za 23% u odnosu na scenarij kretanja emisija bez mjera usmjerenih na njihovo smanjenje (Business as usual-BAU).
Za BiH energetski zaokret, kao “zahtjev” Pariškog Sporazuma, se sastoji od nekoliko ključnih aspekata:
- postepena decentralizacija energijskog sistema – povećanje udjela postrojenja koja su priključena na distribucijsku mrežu,
- dekarbonizacija – smanjenje energije proizvedene iz fosilnih goriva, a povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora energije,
- vlasništvo lokalne zajednice – lokalna zajednica postaje vlasnik dijelova energijskog sistema,
- subvencioniranje energijske efikasnosti – preusmjeravanje subvencija za potrošnju energije.
Pariški Sporazum otvoren je za potpisivanje 22. aprila 2016. godine-na dan planete Zemlje, a do decembra 2017. godine 171 zemlja je ratificirala Sporazum, od ukupno 197 zemalja članica Okvirne Konvencije Ujedinjenih Nacija o klimatskim promjenama.
Ključna postignuća 23. COP-a održanog u Bonnu
COP23 dominantno se fokusirao na povećanje uključenosti nedržavnih aktera (kao što su gradovi i preduzeća), na načine minimiziranja uticaja klimatskih promjena na ranjive države i korake koji su potrebni za implementaciju Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama.
Nakon opsežnih konzultacija, najavljena je implementacija tzv. Talanoa dijaloga 2018, participativnog procesa koji će omogućiti državama članicama UNFCCC-a i nevladinim organizacijama da podijele iskustva te prezentiraju najbolje prakse. Cilj je urgentno podizanje ciljeva država stranaka što se tiče zasebnih nacionalnih doprinosa u ograničavanju povećanja globalne prosječne temperature na 1,5°C do 2100. godine.
Premda predstoji još mnogo posla, po riječima organizatora COP-a 23, ostvaren je značajan napredak u pogledu izrade jasnih i sveobuhuhvatnih implementacijskih smjernica za Pariški sporazum, koje bi ga učinile operativnim. Navedene implementacijske smjernice su od krucijalne važnosti u pomoći državama pri planiranju vlastitih ekonomija te ulijevanju pouzdanja investitorima. Implementacijske smjernice moraju biti dovršene na sljedećoj, 24. Konferenciji stranaka, koja će se održati krajem 2018. godine u Poljskoj.
Jedna od tačaka o kojima se govorilo na COP-u 23 je i dugoročno finansiranje klimatskih akcija. Ovdje su zemlje pozdravile napredak, ali su također zagovarale veće napore za postizanje dogovorenih 100 milijardi dolara godišnje, do 2020. godine za podršku zemljama u razvoju za poduzimanje klimatskih akcija.
Također, zemlje su postigle historijski sporazum u poljoprivredi koji će pomoći zemljama u razvoju u implementaciji novih strategija za prilagođavanje i ublažavanje klimatskih promjena u okviru sektora poljoprivrede, a sve u cilju smanjenja emisija i izgradnje otpornosti na efekte klimatskih promjena. Ovo je historijski važno jer je ovo prvi put u historiji pregovaranja o klimatskim promjenama da su zemlje postigle sporazum u poljoprivrednom sektoru. U okviru COP-a 23, Norveška vlada, internacionalna kompanija Unilever i drugi partneri najavili su fond od 400 miliona dolara za podršku efikasnoj poljoprivredi, održivom upravljanju šumama i dr.
Donešena je i odluka o izradi Akcionogplana spolova kojim će ključna uloga žena u borbi protiv klimatskih promjena biti formalno podržana. Ovaj Plan će učiniti žene dijelom svih projekata i odluka u oblasti klimatskih promjena, internacionalno i nacionalno.
Pokrenuto je partnerstvo okeanskog prijelaza („Ocean Pathway Partnership“) kako bi se potaknulo bavljenje odnosom između klimatskih promjena i njihovih uticaja na okeane. U pravom duhu velike koalicije, partnerstvo će također konsolidirati već postojeće radove kako bi kreiralo koordinirani poduhvat između vlada na svim nivoima, postojećih okeanskih saveza i koalicija, udruženja civilnog društva te privatnog sektora. Partnerstvom će zajednički predsjedati Fidži i Švedska.
Njemačko federalno ministarstvo za ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ) uložilo je 110 miliona eura u pokretanje globalnog partnerstva finansijskog rizika („InsuResilience“)i osiguravateljskih rješenja za slučajeve klimatskih i prirodnih katastrofa, kako bi se ostvarilo dostupno osiguranje i druga finansijska zaštita milionima potencijalnih unesrećenih diljem svijeta. Doprinos od strane BMZ-a uslijedio je nakon 30 miliona eura vrijednog ulaganja vlade Ujedinjenog Kraljevstva.
Pokretanje nove on-line platforme za prenos rizika („Fiji Clearing House for Risk Transfer“), koja koristi umjetnu inteligenciju kako bi pomogla ranjivim zemljama da pronađu povoljno osiguranje i rješenja za izbjegavanje klimatskih rizika, još je jedna od objava sa COP-a 23.
Jedan od zaključaka COP-a 23 je i Američko obećanjekoje okuplja čelnike privatnog i javnog sektora kako bi se osiguralo da SAD ostanu globalni lider u smanjenju emisija i da ispunjavaju klimatske ciljeve zemlje u skladu sa Pariškim Sporazumom.
Gradonačelnici iz 25 gradova širom svijeta obećali su nulte emisije (net zero emissions) do 2050. godine kroz ambiciozne Akcione planove u području klime, koji će biti razvijeni uz pomoć Mreže gradova C40. Postojanje vidljivih primjera kako to nulte emisije u gradovima zapravo izgledaju i kako se mogu postići, nadati je se da će ohrabriti i druge gradove za praćenje takvih modela.
Novi globalni standard o izvještavanju gradova o emisijama stakleničkih gasova objavljen je od strane Globalnog pakta gradonačelnika za klimu i energiju. Ovaj sistem će omogućiti gradovima da prate svoje doprinose i uticaje koristeći kvantitativne metode. Ovo neće omogućiti samo UNFCCC-u da prati napredak gradova efektivnije, nego će također i rezultirati u prijateljskoj konkurenciji između gradova širom svijeta. Također se očekuje da će svi gradovi imati Strategiju dekarbonizacije do 2020. godine.
Veliki događaj na COP-u 23 bio je pokretanje saveza “Powering Past Coal Alliance” kojeg su vodili Velika Britanija i Kanada. Cilj ovog saveza je ubrzanje ukidanja uglja i podrška pogođenim radnicima i zajednicama u tranziciji. U savez se uključilo više od 20 zemalja i drugih subnacionalnih aktera, uključujući Dansku, Finsku, Italiju, Novi Zeland, Etiopiju, Meksiko i Marshallove otoke, kao i američke države Washington i Oregon. Cilj je da do sljedeće godine savez okuplja oko 50 članova. Iako Savez bilježi u svojoj izjavi da: “Analiza pokazuje da je potrebno ukinuti ugalj najkasnije do 2030. u OECD-u i EU28, a najkasnije do 2050. u ostatku svijeta.”, kako bi se ispunio Pariški sporazum, on ne obvezuje potpisnice na određeni datum ukidanja uglja. Također Savez ne obavezuje potpisnike da prestanu finansirati elektrane na ugalj, nego ih samo “ograničavaju”.
Pokrenuta je nova zdravstvena inicijativa za razvoj malih otoka (Small Island Developing State-SIDS) od strane Svjetske zdravstvene organizacije, a u saradnji sa sekretarijatom UN-a o klimatskim promjenama i predsjedništvom COP-a 23 (Fijian), s ciljem da zaštiti ljude koji žive u SIDS-u od uticaja klimatskih promjena na zdravlje. Cilj inicijative je da do 2030. godine trostruko poveća nivo međunarodne podrške klimi i zdravlju.
Uz toliko zalaganja i inicijativa za klimatske akcije, snažna poruka sa svih strana na COP23 bila je sve veća potreba za koordinacijom napora oko politike, planiranja i ulaganja kako bi se osiguralo da svaki uloženi cent i svaka minuta rada doprinose povećanju ciljevau okviru nacionalnih klimatskih planova. Atmosfera i zaključci s 23. Konferencije stranaka Okvirne Konvencije UN-a o klimatskim promjenama ulijevaju povjerenje u konačan rezultat kolektivnih napora u borbi protiv klimatskih promjena.
Uticaj COP 23 na Bosnu i Hercegovinu
Delegaciju BiH na ovom najznačajnijem svjetskom skupu posvećenom klimatskim promjenama, predvodila je ministrica za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Srebrenka Golić, kao kontakt osoba za Okvirnu Konvenciju UN o klimatskim promjenama.Predstavnici BiH su u Bonu imali niz bilateralnih sastanaka sa delegacijama iz regiona jugoistočne Evrope, UN agencija i ministrima iz istočnoevropskih zemalja, saopšteno je iz resornog ministarstva.
Prema riječima ministrice Golić dogovoreno je 850.000 dolara za izradu četvrtog nacionalnog izvještaja i trećeg dvogodišnjeg izvještaja o emisiji gasova sa efektom staklene bašte s ciljem ispunjavanja obaveza koje BiH ima kao potpisnica Okvirne Konvencije UN o klimatskim promjenama. Ministrica je iskazala kako su uporedo sa ovim aktivnostima u toku intenzivni razgovori s ciljem pripreme drugog dokumenta koji se odnosi na nacionalno utvrđene doprinose u skladu sa Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama, sektorskih strategija adaptacije na klimatske promjene za čiju izradu je neopdhodno obezbijediti 2,6 miliona dolara. Sredstva bi trebala biti odobrena i operativna do kraja 2018. godine.
Kako bi BiH postigla ciljeve Pariškog sporazuma kojeg je i podržala, svoju energetsku strategiju koju bazira na ugljui planove modernizacije postojećih i izgradnje novih postrojenja, mora prilagoditi energetskim politikama zemalja Evropske Unije, da bi u skorijoj budućnosti mogla napraviti značajan pomak po pitanju smanjenja emisija ugljendioksida. Dio planiranih investicija u postrojenja na ugalj neophodno je preusmjeriti u obnovljive izvore energije (koji su do sada samo djelimično iskorišteni), energijsku efikasnost i pametne mreže, što bi proizvelo i više poslova.
Prilikom energetskog planiranja u BiH treba uzeti u obzir mjere koje će doprinijeti smanjenju emisija, ali i adaptaciji na klimatske promjene pa tako na primjer izgradnju hidroelektrana treba analizirati i u kontekstu borbe protiv suša i poplava. Druga mjera koja ima veliki potencijal je uzgoj brzorastućih energetskih usjeva na zemljištima niskog kvaliteta kao što su deponije jalovine na rudnicima uglja. Takve mjere vode ka dekarbonizaciji rudnika uglja, novom zapošljavanju i ublažavanju toplotnih otoka (slično kao i efekat zelenog parka u gradskim sredinama).
Prema mišljenju stručnjaka koji zagovaraju bolju vladavinu prava, viši kvalitet života i efikasniju upotrebu resursa u Jugoistočnoj Evropi, zaokret termoenergetske politike u ovom smjeru bi BiH koštao isto kao i nastavljanje putem koji uključuje eksploataciju uglja, koji sa sobom donosi zagađenje zraka, bolesti respiratornog sistema i uništavanje okoliša.
m-Kvadrat
