spot_img

Robert Gradečki, Gradečki projekt d.o.o. – Krajnje je vrijeme da shvatimo ulogu inženjera u procesu gradnje

Divlja gradnja i proces legalizacije koji se dogodio prije 10 godina su nakon potresa pokazali svoje najgore lice

Svjedoci razornih potresa u posljednje vrijeme na području Balkana, uz posebnu zabrinutost za buduće tokove gradnje i sanacije, u nastavku razgovaramo sa Robertom Gradečkim, koji je na području Hrvatske, u posljednje vrijeme, zajedno sa timom iz kompanije Gradečki projekt d.o.o. izvršio pregled na više od 500 objekata, a koji su bili pogođeni u većoj mjeri, te su zahtjevali pregled i prijedlog sanacije.

Robert Gradečki, Gradečki projekt d.o.o.

Licencirani arhitekta na čelu kompanije Gradečki projekt d.o.o. Ured je osnovan 1993. godine i primarna djelatnost je arhitektonsko i građevinsko projektiranje. Baza kompanije  je ured u Svetom Ivanu Zelini, a posluju i u dva izdvojena ureda u Zagrebu i Ivancu. Izrađuju sve vrste projektne dokumentacije na lokacijama širom Hrvatske, a ponajviše su orijentirani na stambenu arhitekturu sa naglaskom na energetska svojstva. Među prvima su predstavili stambeno naselje sa tri A+ certificirane zgrade i potpuno pasivnu porodičnu kuću. Danas kompanija zapošljava 11 stručnjaka s područja arhitekture, građevinarstva, geotehnike i energetike.

M-kvadrat: S obzirom na osebujno iskustvo u pregledu konstrukcija nakon potresa, recite nam kako ste krenuli u taj proces, da li volonterski ili po nalogu klijenata?

Robert: Nekoliko dana prije zagrebačkog potresa 22.3.2020. cijela tvrtka je zbog „korona-mjera“ silom odluka nacionalnog stožera prebačena u online model rada i rad od kuće. Kako je gotovo polovina tvrtke obiteljska, tako nas je ta odluka posebno pogodila i deprimirala. Potres koji se dogodio 4 dana kasnije je općenito napravio opći kolaps u širenju lažnih informacija, dojava o očekivanim točnim terminima potresa i savjetima o napuštanju zgrada. Tu sam primijetio da zapravo velika većina ljudi u panici bježi i boji se ući u kuće, a za to ne postoji opravdani strah jer su kuće kvalitetno građene. Na žalost, bilo je i obrnutih situacija kada su ljudi boravili u kućama koje su bile na rubu samourušavanja. Sve to me potaknulo da unutar nekoliko sati od potresa, iako je bila nedjelja, krenemo volonterski na teren, ali i počnemo savjetovati putem e-maila i WhatsApp poruka. Većinom se radilo o sitnim oštećenjima gipskartonskih elemenata koji nisu predstavljali veliki problem. Za stambene zgrade i teže oštećene kuće, kao i za kuće blizu epicentra potresa zahtijevali smo na detaljnom pregledu na terenu.

M-kvadrat: Svjedoci smo razornih potresa u posljednjem vremenu, unutar Vaše regije, recite nam kakvo je zaista stanje na terenu?

Robert: Na terenu je stanje jednako kao i prije ovih potresa. Narodom kola tisuće krivih ideja i razmišljanja o gradnji i arhitekturi. Mnogi se smatraju relevantnima davati komentare, a slabo se vjeruje struci. Sam sam svjedočio kada su stanari zgrade micali žutu naljepnicu sa zgrade jer nisu vjerovali službenom statičaru, a ni meni. Sada nakon Petrinjskog potresa na kraju godine, prošao sam kraj te zgrade i na njoj stoji crvena naljepnica – neupotrebljivo.
Drugi problem je da svi mediji masovno prenose događaje iz sela oko Gline i Petrinje, a potpuno se izostavljaju problemi centra Zagreba i okolice. Prošlo je 10 mjeseci od potresa i sela oko Markuševca (epicentar 22.3.2020) su prepuna srušenih kuća. Deseci obitelji i dalje žive u kontejnerima. Situacija nije ništa bolja ni u Krapinsko zagorskoj županiji. Mediji prenose samo dio ukupne slike.

Da se vratim na prvu rečenicu ovog odgovora – najviše štete je nastalo tamo gdje se najmanje radilo po projektnoj dokumentaciji. Divlja gradnja i proces legalizacije koji se dogodio prije 10 godina su sada pokazali svoje najgore lice. Krajnje je vrijeme da narod shvati ulogu inženjera u procesu gradnje.

M-kvadrat: Koji objekti su pretrpili najveća oštećenja, koja gradivna svojstva imaju?

Robert: Teško je podijeliti oštećenja prema materijalu gradnje jer smo se nagledali potpuno urušenih zidanih kuća starih 5 godina, ali i onih starih 10 godina koje su prošle sa minimalnom štetom. Najviše oštećenja je vidljivo na zgradama i kućama koje nisu održavane, te je nakon puno godina utjecaja vlage na golo pročelje bez fasade došlo do ispiranja veziva i potpunog gubitka nosivih svojstava materijala. Druga kategorija su kuće koje su građene protivno pravilima struke. Neke novije, neke starije, ali većinom na njima postoje velika oštećenja i potpuni slom konstrukcije. Najčešće se radi o gradnji bez AB serklaža u uglovima, tankim međukatnim konstrukcijama bez dovoljne količine armature, gredama i nadvojima bez dovoljno nasjeda na zid. Posebno je uočljiv problem gradnje podruma i suterena na kosim terenima od betonskih blokova. Takvi blokovi (kvadre) su male čvrstoće i kod potresa se mrve u prašinu. Vidjeli smo puno novijih kuća kojima su slomljene ukopane ili polukopane etaže jer su građene od lošeg materijala.

M-kvadrat: Šta je po Vama, ključ dobre sanacije?

Robert: Dijagnostika. Potrebno je dobro pregledati zgrade. Utvrditi sve rekonstrukcije i adaptacije kroz prošlost. Ispitati nosivost i kvalitetu materijala. Utvrditi stvarne potrebe i mogućnosti stanara. Na žalost, često sredstva pričuve stanara nisu dovoljna ni za kvalitetnu dijagnostiku i projekt sanacije.

M-kvadrat: Koje korake bi trebalo preuzeti u što skorije vrijeme za sanaciju?

Robert: Količina objekata za sanaciju je enormna i mislim da se stanari moraju sami organizirati i krenuti u projektiranje i rekonstrukciju. Svaka sanacija mora biti kvalitetna i strukturalna, bez krpanja i vizualnog skrivanja pravih problema.

M-kvadrat: Kakva su Vaša očekivanja u procesu realizacije sanacija na objektima?

Robert: Kod stambenih zgrada se već sada vidi problem u nejednakim financijskim mogućnostima sustanara, kao i sa velikim brojem zaštićenih stanara koji ne žele sudjelovati u obnovi. To će jako usporiti proces obnove. Bojim se i površnih obnova u kojima će se samo vizualno uljepšati zgrada, a konstrukcijski problemi će ostati skriveni ispod mršave žbuke.

M-kvadrat: S obzirom na nove projekte sanacija, koje su to referentne vrijednosti, na koje će objekti biti otporni?

Robert: Tehnički propis koji je donesen uvjetuje sanaciju na minimalnu otpornost koja je bila prije potresa. To je dosta nevjerojatna činjenica, jer većina oštećenih zgrada nije građena po nikakvim principima za seizmičku otpornost. Bio bih najsretniji da u svim zgradama pronađemo sredstva da se zgrade zamijene i rekonstruiraju do razine da zadovoljavaju današnje propise. No, bojim se da je to utopija.

M-kvadrat: Da li imate neku poruku za naše čitaoce?

Robert: Povijesno su velike katastrofe radile najveće skokove u razvoju arhitekture i urbanizma. Nadam se da je ovo zadnja katastrofa kojoj ću svjedočiti, a ponajviše se nadam da ćemo iz ovoga izaći okruženi boljom (čvršćom)  i kvalitetnijom arhitekturom.

POVEZANI ČLANCI

Comments

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

NOVE OBJAVE