BREDA BIZJAK

IDEOGRAM:TIJELO-KUĆA

Autorica izložbe i instalacije: Breda Bizjak

Autorica teksta: Breda Bizjak

Kustosica izložbe: Ketrin Miličević Mijošek

Montaža tkanine: Goran Šaponja

Izrada tkanine: Desanka Janković

Izrada maketa: Dujam Ivanišević, Luka Jančič

Produkcija: Muzej suvremene umjetnosti Istre

Fotografije izložbe: izvor: Muzej suvremene umjetnosti
Istre, autor: Giordano cellich,

Uvodni tekst / Ketrin Milićević Mijošek

Izložbom pulske arhitektice Brede Bizjak Muzej suvremene umjetnosti Istre/Museo d’arte contemporanea dell’Istria nastavlja s novom kreativnom platformom kojom se uz suvremenu umjetnost, sve njene varijacije i pojavnosti, pažnja fokusira i na ostala zanimljiva kreativna područja među kojima modni i grafički dizajn, vizualne komunikacije te vrlo vitalno i intrigantno područje arhitekture. Odstupajući od uobičajenih tipiziranih arhitektonskih izložbenih formata, ovakvim konceptom, pristupom i intenzivnom suradnjom s arhitektima koja uključuje i segment produkcije, ostvaruju se nove umjetničke i estetske vrijednosti, brišu stroge granice između medija i umjetničkih područja te otvaraju nove mogućnosti za nastanak fluidnih i upečatljivih umjetničko – arhitektonskih prezentacija koje istovremeno otvaraju nove komunikacijske kanale podjednako namijenjene publici i struci. 

O izložbi

Izložba je podijeljena na tri konceptualna dijela te prati proces stvaranja kroz različite faze materijalizacije misli, krećući se od apstraktnog prema realnom. Od site-specific instalacije – ideograma koji prethodi arhitekturi, preko modela koji predstavlja korak između, do realiziranih objekata u konkretnom prostoru i vremenu. Misao o arhitekturi, nadograđena namjenom, kreće se u smjeru aktualizacije prostora, ka samoj arhitekturi.

Izložba postavom uvodi inverziju – ideogram kao apstraktna ideja o prostoru koja se inače zadržava na papirnom mediju, materijaliziran je trodimenzionalno i u prirodnoj veličini, dok su izgrađeni objekti iz realnog prostora i vremena na izložbi preneseni na fotografski medij.

Uz instalaciju izloženo je 9 odabranih projekata s maketama nastalih u razdoblju od 2002. do 2020. godine u Sloveniji i Hrvatskoj:

Projekt Proces Pula Podgrađe (2002.-2020.), nastao je prije 18 godina kao diplomski rad, a svoj epilog dobit će prvom fazom realizacije planiranoj za ovu godinu. Obrađuje temu pulskih podzemnih tunela ispod brežuljka Kaštel u Puli, njihove revitalizacije i vertikalnog povezivanja dizalom s mletačkom tvrđavom u kojoj je smješten Povijesni i pomorski muzej Istre.

Vodeni Paviljon (2007. i 2014.) na rijeci Ljubljanici u Ljubljani, prva je realizacija autorice i ujedno prva intervencija na obali rijeke od Plečnikovih realizacija 1930.-tih godina. Osmišljen kao privremeni objekt urbane opreme, povezuje parter grada s razinom rijeke i time ju uključuje u širi javni prostor.

Riječna postaja kraj Žitnog mosta (2010.) u Ljubljani nastala je u suradnji sa Strojarskim fakultetom u Ljubljani kao ponton sa stepenicama uz betonsko prefabricirano stepenište na Poljanskom nasipu, a izgrađen je istovremeno sa Žitnim mostom autora Borisa Podrecce. Za oba projekta, paviljon i postaju, autorica je primila Evropsku nagradu za urbani javni prostor 2012. g. (European Prize for Urban Public Space) koja se dodjeljuje u Barceloni te je nominirana za europsku nagradu Mies van der Rohe 2015. g.

Vrtić Mavrica (2014.) u Brežicama i Vrtić Ringaraja (2018.) u Dobrepolju nastali su u suradnji s kolegama (Lidija Dragišić, Katja Florjanc, Emir Jelkić i Ajda Vogelnik Saje) i izgrađeni su na temelju pobjeda na javnim arhitektonskim natječajima. Vrtić u Brežicama nominiran je za međunarodnu nagradu Piranesi 2014. g., a bio je i finalist međunarodne nagrade Baumit Life Challenge 2016. g.

Na izložbi je izložen i projekt za Mesarski most (2008.), izrađen za javni arhitektonski natječaj u suradnji s kolegicama Marjetom Fendre i Katjom Žepić za kojeg su dobili IV. nagradu. Natječaj za Mesarski most jedan je od najznačajnijih u novijoj slovenskoj povijesti zbog lokacije na kojoj je arhitekt Plečnik prvi zamislio most koji povezuje gradsku tržnicu s drugom obalom rijeke, a ostao je zapamćen i po najvećem broju sudionika od osamostaljenja države.

Vodena skulptura (2015.) osmišljena je kao projekt za javni arhitektonski natječaj za fontanu smještenoj u Slovenskoj ulici u Ljubljani u suradnji s akademskim slikarom Sašom Pančićem.

Modularni sistem ležaljki Heksagon (2016.) predstavlja ekološki pristup uređenju plaža u vidu modularnih drvenih platformi za sunčanje. Postavljene su u Peroju te u Kranjskoj Gori. Projekt ležaljki Heksagon odabran je za finalista nagrade Elle design awards Hrvatska 2016. godine.

Interijer kušaonice i trgovine vinarije Medea (2017.) realiziran je u proizvodnom objektu vinarije u Vodnjanu kao djelomična adaptacija objekta. Izgrađen krajem 1950-tih god. prošlog stoljeća, vinski  podrum u Vodnjanu rijetko je sačuvan primjer sličnih podruma vinskih zadruga na ovim područjima. Osim kušanja vina i ulja, posjetitelj u istom prostoru ima i neposredan uvid u proizvodnju i dozrijevanje vina. /Breda Bizjak

Ideogram: Tijelo-Kuća

Tekst za čitanje instalacije:

Ideogram je slikovna ideja “upisana” u dvodimenzionalni ili trodimenzionalni prostor – zaokruženo ontološko mišljenje, nastalo iz permanentnog odnosa psihe, duha i tijela pojedinca s elementima stvarnosti. Promjenjiv i nepromjenjiv, ispunjen mnoštvom kontradiktornosti, ideogram u određenim uvjetima čini ideju konkretne situacije, postaje sinteza iskustvenih misli kristaliziranih kretnjom.

Ideogram označava i sadrži kvalitete poput kretanja, animacije, poetike nedovršenosti, greške, slučajnosti i, što je najbitnije – mentalnu anticipaciju novog, budućeg i nepoznatog. Ujedno, ideogram služi kao konceptualno oruđe pri prelasku ideje kroz različite faze projektivnog procesa. Može ga se razumjeti i kao zametak arhitekture, polje potencijala koje se zadržava u sferi jezika i apstrakcije. Polazeći od premise da je arhitektura čisti jezik i beskonačna manipulacija gramatikom i sintaksom arhitektonskog znaka, znaci, dijagrami prostora, postaju generativne matrice suvremenog arhitektonskog djela.

Središnji pojam koji se razrađuje kao tema ideograma jest odnos tijela i prostora, odnosno dinamička komponenta prostora vezana uz kretanje te neposredni utjecaj kojeg kretanje ljudskog tijela može imati na stvaranje prostora. Ideogram pritom predstavlja zamrznutu sekvencu u procesu istraživanja potencijala, kretanja i mirovanja u prostoru. Tijela ne samo da se kreću u prostoru, već ih gibanjem generiraju. To je fluidan prostor kretanja i usmjeravanja, slobode odabira vlastitog puta. Tijelo i kretanje generiraju formu praznog prostora – imaginarno tijelo – kuću. Forma kao trodimenzionalna rezultanta kretanja.

Svakodnevnim ritualnim radnjama – kretnjama, ocrtavaju se nevidljivi tragovi – vektori u prostoru koji, kad ih se učini vidljivima, označavaju specifičan prostorni otisak, jedinstveni trag boravka na određenom mjestu. Intimni prostorni otisak, jedinstveni otisak subjektivnog mjesta.

Unutar ideograma, vektori definiraju prostor koji je ograničen površinom – propusnom membranom, rastezljivom opnom koja se oblikuje slijedom koraka – pokreta.

Kretanja – u plesu, u sportu, u radu – su ulaženja događaja u arhitektonske prostore. Konačno, ti događaji postaju scenariji ili programi, nezavisni, ali i neodvojivi od prostora koji ih obuhvaćaju. Arhitektura nije samo trodimenzionalna projekcija mentalne predodžbe, već i nešto što je čujno i po čemu se ravna. Nastali prostor neposredno je vezan uz svog kreatora koji ujedno i nastanjuje, koristi.

Princip kompozicije ideograma je meandar. Nagovještava žarišne elemente, organizira ih po prioritetnom slijedu kretanja u obliku strukture kontinuirano povezanih unutarnjih i vanjskih prostora. Slobodno protočni volumen s graničnim površinama tkanina postiže estetsku homogenost, dok iregularno meandriranje omogućuje svakom segmentu individualizaciju do određenog stupnja, tako olakšavajući identifikaciju.

Korištenje tijela i kretnje postaje uzrok, referencija, pa i oruđe u biomimetičkom načinu stvaranja prostora – kuće – skloništa. Dok savija gnijezdo, ptica svoje tijelo koristi kao ishodišnu točku stvaranja forme, zatim kao mjerilo pri određivanju dimenzije i, najvažnije, kao samo oruđe pri stvaranju svog intimnog prostora. Kružnim kretanjem ona dimenzionira optimalnu veličinu gnijezda za sebe i svoje mladunce.

BIOGRAFIJA

Breda Bizjak rođena je u Rijeci 1976. godine. Diplomirala je 2002. g. na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani. Nakon trogodišnje suradnje (2001.-2003. g.) sa studijem Sadar Vuga arhitekti, 2007. g. osniva arhitektonski studio BB arhitekti koji je osmišljen kao međunarodna platforma nezavisnih stručnjaka s područja arhitekture, urbanizma i industrijskog dizajna.

Živi na relaciji Pula – Ljubljana. Članica je više različitih strukovnih udruženja – Zbornice za arhitekturu i prostor Republike Slovenije, Društva arhitekata Ljubljana, privremeni član Hrvatske komore arhitekata te članica predsjedništva Društva arhitekata Istre (Dai-Sai) u kojem 2015. g. pokreće projekt “Otvoreni grad”. Aktivno sudjeluje na međunarodnim projektima, posebice na hrvatskom, slovenskom i širem regionalnom arhitektonskom području.

Njezini su radovi izlagani na mnogim međunarodnim arhitektonskim izložbama, uključujući Trijenale u Milanu i Svjetsku turneju izložbe “Evropska nagrada za urbani javni prostor 2012.” koja je gostovala u petnaestak država poput Španjolske, Francuske, Grčke, Rusije, Kolumbije, itd.

Primila je više međunarodnih stručnih priznanja i nagrada za svoje realizacije, a nagrađivana je i na više urbanističkih i arhitektonskih natječaja. Dobitnica je Evropske nagrade za urbani javni prostor 2012. g. (European Prize for Urban Public Space 2012), nominirana je za europsku nagradu Mies van der Rohe 2015. g. i međunarodnu nagradu Piranesi 2014. g. Finalistica je međunarodne nagrade Baumit Life Challenge 2016. te nagrade Elle design awards Hrvatska 2016.

Fokus njenog rada od 2007. do 2014. godine bio je pretežno usmjeren u problematiku javnog prostora. U tom se razdoblju realiziraju projekti vezani za javni prostor obala rijeke Ljubljanice u Ljubljani od kojih treba izdvojiti “Vodeni paviljon” (2007.) na obali Petkovšek te “Riječna postaja kraj Žitnog mosta” (2010.) na Poljanskom nasipu u Ljubljani. U godinama koje slijede, u grupi autora pod nazivom Skupina arhitektov, dvije se pobjede na javnim arhitektonskim natječajima zaključuju realizacijom. To su “Vrtić Mavrica” u Brežicama (2014.) te “Vrtić Ringaraja” (2018.) u Videmu kod Dobrepolja u Sloveniji. Uz projekte javne namjene, realiziraju se projekti interijera te industrijskog dizajna poput adaptacije “Stana MO” privatnog investitora iz Ljubljane, “Vinarije Medea” u Vodnjanu te Modularnog sistema drvenih ležaljki “Heksagon 6G” s realizacijama u Peroju (Hrvatska) i Kranjskoj Gori (Slovenija).