S obzirom na to da je arhitektura sastavni dio našeg života, formiranje smislenih cjelina koje život čine ugodnijim i jednostavnijim čini ovu profesiju igrom umjetnosti, kulture, sporta i znanosti.

Dizajn arhitekture je više od pukog stvaranja građevina; to je umjetnost koja oblikuje naš svakodnevni život i okolinu. Projektanti i dizajneri arhitekture igraju ključnu ulogu u oblikovanju gradova, domova i javnih prostora. Njihova kreativnost i stručnost transformišu prostor u funkcionalna čuda i vizualne spektakle. U nastavku o arhitekturi i njenoj emociji pričamo sa Sandrom Jančić.

Intervju: Sandra Jančić / projektant i dizajner arhitekture / Ailour Studio

Recite nam nešto o sebi.

Moje ime je Sandra Jančić i rođena sam 1991. u Zagrebu gdje živim i radim. Nakon rada u arhitektonskim uredima i iskustva u projektiranju i dizajniranju privatnih stambenih prostora, butik hotela i rezidencija, kontaktirana sam za prvi samostalni personalizirani projekt na Marulićevom trgu. Kad sam bila sigurna u to što radim i vidjela da nakon nekoliko uzastopnih različitih projekata klijenti i ja imamo širok osmijeh na licu, otvorila sam Ailour Studio. Široko područje rada iz dva arhitektonska ureda donijelo mi je uvid u nišu vlastitog područja djelovanja. Orijentirana sam na individualne projekte gdje kreiram prostore koji korisnika vode kroz njegovu sadašnjost i budućnost. Veliku pažnju posvećujem smislenosti prostora.
U slobodno vrijeme sviram klavir i oživljavam Chopina, planinarim, plivam i trčim na atletskim natjecanjima. Sve od navedenog ima dozu volje, razumijevanja i upornosti, ali i neopisivog zadovoljstva. Isto je tako i u arhitekturi koju smatram svojim domom.

Objasnite nam sta je to arhitektonski dizajner i otkud ljubav prema ovoj profesiji?

Obzirom da je arhitektura sastavni dio našeg života, formiranje smislenih cjelina koje život čine ugodnijim i jednostavnijim čini ovu profesiju igrom umjetnosti, kulture, sporta i znanosti. Ljubav prema arhitekturi i dizajnu javila se u ranoj dječjoj dobi kada sam (tada još nesvjesno) spoznala važnost i potrebu za ugodnim prostorima koji su promišljeno projektirani, smisleni i inspirativni. Na gradilištu s tatom sam se zaljubila u građevinske konstrukcije i divila sam se njihovoj snazi i prostranosti, kao i toku kroz koji se građevina kreće dok stoji čvrsto na/u zemlji. Gdje god da pogledamo oko sebe vidjet ćemo prostore, objekte i produkte koje je netko projektirao i dizajnirao. Od njih nam zastaje dah ili nam se povraća. Kako god – gledamo ih, dodirujemo ih, koristimo ih i dio smo njih. Oduvijek me privlačila logika prostora obavijena neizostavnom emotivnom komponentom koja nam dopušta da se krećemo i stvaramo. Stvaranje nečega iz ničega što ostaje i koristi se, a kasnije se prilagođava novoj namjeni za mene je smisleni prirodni proces u kojem uživam. 

Radite enterijere, rekonstrukcije pa nam malo pobliže objasniti kako to funkcioniše?

Uvijek radim kompletne cjeline jer mi je važno da je sve povezano i da nema neugodnih šokova u prostoru. Funkcionira tako da jedan prostor sagledavam sada kao postojeći i u isto vrijeme sagledavam budući prostor koji onda razrađujem ovisno o potrebama korisnika. Rekonstrukcije funkcioniraju na način da se vanjski kostur objekta zadržava i ojačava uz potrebne preinake, a unutrašnjost i vanjština su prazno platno. Ti prostori nisu moje osobno platno. Oni su platno korisnika, a ja sam tu tek oko koje čita što je pjesnik htio reći i to iščitano pretvaram u njihovu stvarnost. Nekada je potrebno čuti, a nekada usmjeriti. Ovisno o tome što želim postići u prostoru i ljudima, koristim se i srodnim materijalima. Vodim projekte od ideje do realizacije pa je svaka etapa priča za sebe, također međusobno povezana. Interijeri kao i rekonstrukcije mogu biti kreirane na bezbroj načina. Zanimljivo je kako je komponenta korisnika i njihov način života ključan u projektiranju. Ovisno radi li se o obitelji ili pojedincu, važno je čuti ih iza riječi i dati im ono što sami traže.

Šta najviše volite raditi, koje vrste projekata?

Najdraži projekti su mi oni u kojima imam povjerenje klijenta. Arhitektura i srodno dizajniranje i restauriranje je vrlo široko i zanimljivo područje. Koji god projekt radila, važno mi je imati jednu zadanu stavku ili želju. Pomoću te stavke slagat ću preostale. Uvijek težim dodatnoj vrijednosti u konkretnom prostoru, a obožavam wow efekt kada rješenje bude pogođeno. Najdraži projekti su mi oni gdje se supružnici slažu, šale i znaju što žele, kada projektiram za njih i zbog njih, a ne iz pomodarstva.
Što se samih objekata tiče, najviše uživam u rekonstrukcijama i ponovnom rađanju stoljetnih dama u nekom novom ruhu. Obožavam istraživati ondašnje reljefe starih majstora, restaurirati ih i sačuvati njihove dijelove, a uklopiti ih u novo doba. Isto tako volim čelične konstrukcije, ogledala, refleksije i igre svjetla i sjene. Volim raditi i skulpture u prostoru, segmente koje će ljudi uživati dodirivati i gledati, baš kao što sam ja uživala dok sam ih osmišljavala. Obzirom da me zanimaju ljudske potrebe i djelovanja, kao i utjecaj prostora na njih, volim osmišljavati i planirati sukladno kretnjama u prostoru tako da je svaki centimetar kvadratni promišljen.

Koji stil u arhitekturi vam je najdraži, a gdje crpite inspiraciju?

Na moj način razmišljanja i poimanja prostora svakako je utjecala moderna i moj omiljeni trojac – Le Corbusier, F. L. Wright i Bernardo Bernardi. Inspiraciju crpim iz ljudi za koje i s kojima radim, glazbe koju slušam i sviram, prirode i ulica kroz koje dišem i trčim i života generalno.

Izazovi sa kojima se susrećete u radu?

U samom početku izazov je razumijeti ljude i izvuči ono korisno, dalje dok se radi idejno rješenje javlja se izazov postavljanja svega na svoje mjesto u smislenu cjelinu, a da pritom spremite fajlove i ne izgubite nacrtano, hehe. Zato još uvijek žive olovke i ručne skice koje su najljepša refleksija ideje u glavi. Izazov je svakako i u realizaciji gdje različiti profili ljudi rade na projektu, a vodite računa da su svi sve razumijeli i da igramo zajedno. Zahvalna sam na inspirativnim i otvorenim kolegama inženjerima s kojima radim, jer se međusobno nadopunjujemo, ispitujemo i konstantno učimo jedni od drugih. Izazovno je i fugiranje na gradilištu u potpeticama nakon sastanka na drugom dijelu grada, proučavanje slojeva poda i zidova poput arheologa, duge tihe noći s olovkom i mišem u ruci i pjevanje u suton.

Planovi za dalji razvoj karijere

Prije par godina sam gledala pročelja zgrada s početka prošlog stoljeća kroz prozor ureda i mislila sam si kako su prekrasne, ali neočuvane i nezaštićene. Onda nas je potrefio nemali potres i dodatno oštetio ono već načeto. Kolege još rade na sanacijama, tempom kojim im okolnosti dozvoljavaju. I dalje se planiram baviti rekonstrukcijama gdje mogu brzo djelovati, projektirati i graditi elemente u prostoru i dizajnirati neke nove prostore za ljude. Planiram proširiti svoje područje djelovanja i surađivati s kolegama iz regije. Zanimaju me kuće budućnosti, energija sunca, čiste ulice i novo doba formi, materijala i staronovog načina života. Kroz nekoliko godina bih radila na stvaranju svima dostupnih naselja za život ljudi koja sadržavaju elemente modernog stanovanja. To uključuje i vrtove, bazene, rekreacijske centre, saune, škole, kina i društvene punktove. Međusobno povezana mjesta dostojna ljudskosti i života. No, budući da sam optimistični realist i utopiju moram staviti u ladicu, bavim se divnim pojedincima koji jednako djeluju u svom profesionalnom području vodeći računa o cjelokupnoj slici. Planiram i dalje stvarati domove koje će zaokružiti šarenolik život ljudi. Arhitektura je široko područje i nadam se da ću imati priliku zaviriti u svaki njen dio.

Poruka čitateljima.

Prostor može biti ugodan i neugodan, inspirativan i obmanjujuć. Moja je zadaća da životne prepreke uklonim iz prostora doma i stvorim osobni poligon koji nas potiče i vodi kroz život. Iako je svatko od nas jedinstven, ono čemu u konačnici težimo je jednako, samo su oblici različiti. Danas nažalost živimo u društvu podjela i polarizacija, društvu koje puca po šavovima. Jedan od najvećih rascjepa je onaj između onih koji stvaraju i onih koji konzumiraju. Održavajući svoje i zajedničke prostore, zajedno stvaramo ono trajno i ugodno jer društvo je samo jedno. I biljka u stubištu je dobar početak da shvatimo jednostavnost života.