Savremeni pristupi arhitekturi gospodarske namjene: silosi

Silos je visoka građevina, najčešće izvedena od čelika, armiranog ili prednapregnutog betona, namijenjena pohrani rastresitih tvari kao što su žito ili cement.

Piše: Alen Pučar, arhitekta

Građevine gospodarske namjene nerijetko su postajale poligonom za raznolike arhitektonske iskorake i eksperimente. I danas, kada je spajanje nespojivih ideja uz djelovanje u duhu održivosti postalo imperativom struke, ovi objekti sve su češće promišljani na inovativne načine. Nakon prethodnog istraživanja suvremenih projektantskih zahvata na primjerima vodotornjeva, u ovom prikazu fokus je usmjeren na tri projekta koji u svom središtu imaju tipologiju silosa.

Silos je visoka građevina, najčešće izvedena od čelika, armiranog ili prednapregnutog betona, namijenjena pohrani rastresitih tvari kao što su žito ili cement. Sastavljen je od jednog ili više uspravnih cjevastih spremnika koji se mehanički ili pneumatski pune odozgo, a imaju ljevkasto dno s vratima za utovar u vozila i pražnjenje. Često su kružnog, četverokutnog, šesterokutnog ili osmerokutnog tlocrta te sadrže niz uređaja koji omogućuju ispravan rad objekta, kao što su horizontalni transporteri, elevatori, pneumatske sisaljke i drugi strojevi.

Potencijal spoja gospodarske djelatnosti i poslovnog programa

Ideja transformacije industrijskog sklopa u urbanu skulpturu okosnica je projekta Silos 13 iz 2014. godine arhitektonskog ureda VIB Architecture za višenamjenski kompleks izveden u pariškom istočnom predgrađu. Naime, sklop je planiran u kontekstu širenja grada te povezivanja gradskog središta s predgrađima pješačkom vezom. Pritom je predviđena revitalizacija zapuštene industrijske zone stvaranjem novog susjedstva s neprekinutim kontinuitetom industrijske djelatnosti u urbanom tkivu. Tako je projektni zadatak podrazumijevao osnovnu gospodarsku djelatnost praćenu uredskim i poslovnim prostorima te centrom za kontrolu kvalitete na istoj parceli.

Prostorni koncept previđa smještaj raznolikog programa u pet oblikom različitih betonskih cilindara. Pohrana cementa smještena je u dvije široke vertikale koje su povezane s horizontalnim cilindrom uredskih prostora stubištem u vertikalnom slobodnostojećem volumenu. Ovaj postav prostora omogućuje istovremeno ugodan pješački pristup uredima te funkcionalnost protoka kamiona koji odvoze cement smješten u silosima. Tornjevi visoki 37 metara izvedeni su lijevanjem betona, dok su prefabricirane betonske horizontale složene na gradilštu. Poligonalni prozori koji osvjetljavaju poslovne prostore formom evociraju na fragmente agregata betona, a upotrebom betonskih završnih obloga ovojnice naglašena je višeznačnost betona kao materijala. Smislenim povezivanjem različitih programa ova građevina postaje novi centar djelatnosti planirane razvojne zone dok svojim oblikovanjem ističe vlastitu funkciju i proizvodni proces u kojemu funkcionalno sudjeluje.

Promjena karaktera prostora intervencijom na postojeće elemente

Jedan od najpoznatijih suvremenih projekata prenamjene silosa izveden je 2017. godine u Cape Townu. U nekadašnji silos za žito londonski Heatherwick Studio smješta Zeitz Museum of Contemporary Art Africa, najveći muzej Južnoafričke Republike, koji je ujedno i najveći muzej afričke umjetnosti u svijetu. Postojeća građevina iz 1920ih godina smještena u industrijskoj zoni grada nije korištena od 1990. godine, a svojevremeno je služila kao spremište za žito iz čitave države te je bila najviši objekt u zemlji. Šire područje u kojem se građevina nalazi je poznato kao V&A Waterfront, zona koja privlači mnoge posjetitelje zbog kontakta grada s morem, blizine povijesne luke te vizura na grad i okolne planine. Studio Heatherwick je za planirani muzej predvidio korištenje postojeće zgrade silosa želeći pritom sačuvati povijesni industrijski karakter područja.

Rješenje je utemeljeno na izrezivanju volumena postojeće građevine s ciljem promjene prostornog karaktera, a time i funkcionalne organizacije i doživljaja prostora. Postojeći objekt sastoji se od visokog tornja i bloka s 42 gusto postavljena silosa. Izrezivanjem cilindričnog interijera zgrade sastavljenog od navedenih pojedinačnih silosa izvedena je mreža koja sadrži atrij i 80 galerijskih zona. Rezanjem postojećih vertikalnih cilindara silosa u organičkim rezovima nastaje prostor atrija skulpturalne kvalitete i visine 27 metara koji omogućuje pristup izložbenim prostorijama sklopa. Za kreiranje izložbene zone izrezani su obodni cilindri tako stvarajući doživljajni put kroz objekt organiziran oko atrija. U interijeru je sačuvana izvorna betonska konstrukcija čime je izložena materijalnost originalnog betona, a dodani elementi izvedeni su od reflektirajućeg laminiranog stakla. Izvana građevina zadržava izvorni izgled uz dodatak izbočenih prozora utisnutih u postojeći betonski okvir kako bi bio omogućen prodor svjetla u središnji atrij, a time zgrada tijekom noći postaje novi simbolični svjetionik gradske luke. Kompleks sadrži i krovni park skulptura, suvremene depoe, knjižaru, restoran, bar i čitaonice te postaje centrom kulturne djelatnosti cijele države.

Preoblikovanje adicijom u kontekstu promjenu funkcije

Projekt transformacije napuštenog silosa za žito u stambeno-poslovnu zgradu rad je arhitektonskog ureda Cobe iz 2017. godine. Sklop nazvan The Silo smješten je u najvećoj industrijskog građevini kopenhagenskog Nordhavna, bivše gospodarske luke planirane za preobrazbu u suvremeno stambeno naselje. Projekt je dio masterplana kojim se planira razvoj područja kroz kombinaciju izgradnje novih objekata i očuvanja postojeće industrijske baštine.

Osnovna ideja zasnovana je na izvedbi dinamične ovojnice oko postojeće građevine, pri čemu se vodi računa o očuvanju volumena silosa izvana te betonske strukture iznutra. U nekadašnji industrijski prostor smještena je zona za evente u prizemlju, zatim poslovni prostori i stambena zona sa 38 stanova te panoramski restoran na vrhu zgrade. Prenamjena gospodarskog u stambeni prostor zahtijevala je perforaciju postojeće opne objekta radi uvođenja svjetlosti kroz prozore i balkone stanova te je u tom vidu izvedena ovojnica od galvaniziranog čelika. Njeno dinamično oblikovanje postignuto je nizom izlomljenih ekstruzija koje stvaraju igru svjetla i sjene pritom dajući percepciju dubine fasadama. U interijeru je očuvana izvorna betonska konstrukcija te su u nju umetnuti stanovi veličine od 106 do 402 metara kvadratnih kroz jednu ili dvije etaže. Visoki prozori pružaju panoramski pogled na grad i povezuju unutarnje prostorije s ekstruzijama balkona, dok je u interijeru na mjestima izražena materijalnost izvornog betona. Tako je sačuvana memorija i struktura izvorne građevine dok je oblikovanjem značajno promijenjena njena percepcija radi potreba novog programa koji je u nju useljen.