Iako se radi o tipološkoj skupini s velikim potencijalom za projektantske iskorake i raznolikim mogućnostima eksperimentiranja u planiranju, građevine gospodarske namjene često su nepravedno zanemarene od strane arhitektonske prakse. U ovom prikazu vodotornjevi su postavljeni u fokus interesa kroz predstavljanje četiri kvalitetna primjera inozemne građevinsko-arhitektonske produkcije izvedenih u recentnim godinama u Europi.

Vodotoranj je inženjerska konstrukcija koja pripada skupini vodosprema u širem smislu. Najčešće su građene od armiranog betona, čelika i kamenog ziđa, a ovisno o vrsti tla, klimatskim uvjetima i drugim referentnim lokacijskim uvjetima. Prema položaju u odnosu na površinu tla, vodospreme se dijele na ukopane (podzemne) ili visinske (vodotoranj), što znači da je vodotoranj visinska vodosprema izgrađena na vrhu tornja. Gradi se u nizinskim područjima, gdje je nemoguće izvesti ukopanu vodospremu na povišenom položaju, kako bi voda tekla u vodovod prirodnim padom. U odnosu na podzemnu vodospremu, vodotoranj ima manji obujam, a njegova izgradnja je 3 do 4 puta skuplja. Na jedan ili više stupova (od armiranog betona, prednapetog betona, čelika ili opeke) postavljen je armiranobetonski ili čelični spremnik. Uobičajena visina je do 40 m, a oblikovanje je raznovrsno – uvjetovano tehničkim i estetskim razlozima, čime vodotoranj često postaje građevina simbol grada.

Gospodarski objekti kao ikonične građevine

Projekt iz 2013. godine autorskog tima V+ u gradu Mons u Belgiji preispituje klasično oblikovanje vodotornja dajući prednost oblikovnim elementima objekta kako bi se kreiralo ikonično mjesto kao odrednica šireg područja. Ipak, osnovna funkcija je u središtu pažnje, pa je tako valjkasti spremnik promjera 20 metara postavljen na platformu visine 50 metara. Stupovi platforme izvedeni su od armiranog betona lijevanjem in situ za izvedbu nosača V i X oblika. Pristup i vođenje instalacija omogućeno je tornjem u povezanim s platformom u uglu, dok se vodene pumpe i ostale instalacije nalaze u podzemnom prostoru ispod stubišne jezgre. Spremnik je odvojen od nosive konstrukcije i predstavlja zasebni element, pa je moguće eventualna prenamjena objekta u budućnosti. Zona spremnika zaštićena je od sunca i oblikovana čeličnom konstrukcijom i translucentnim platnom, što je ujedno čini oblikovnim elementom sklopa, pogotovo tijekom noći kad je prostor osvjetljen iznutra.

Rješenje vodotornja u Varbergu iz 2022. godine rezultat je suradnje arhitektonskog biroa White Arkitekter i statičara Magnusa Kollena, a u središtu projekta je preispitivanje standardne tipologije vodotornja kao vertikalnog i kružnog objekta. Umjesto toga, predložena je horizontalna struktura koja se sastoji od dva spremnika za vodu, svaki postavljen unutar četiri konkavna panela koji zajedno asociraju na formu morskog vala. Nastojalo se postići efekt stvaranja novog prepoznatljivog landmarka koji bi bio istaknut u ravninskom krajoliku Švedske. Spremnici za 10 000 kubnih metara vode postavljeni su na devet tankih armiranobetonskih stupova, čija visina, zajedno s visinom brežuljka na koji je vodotoranj postavljen, omogućuje stvaranje tlaka dostatnog za opskrbu novog proširenja grada vodom. Zona spremnika izvedena je također od armiranog betona, koji je u izravnom kontaktu sa vodom koju drži, a stubišno-instalacijska jezgra nalazi se u središtu sklopa, između dva horizontalna spremnika vode.

Prenamjena povijesnih i napuštenih vodotornjeva

Projekt za napušteni vodotoranj u engleskom gradu Castle Acre rad je autora Tonkin Liu, čiji glavni cilj bio je postizanje maksimalnog efekta minimalnom intervencijom. Vodotoranj je bio prepoznatljivi objekt u lokalnom kontekstu te je nakon gubitka originalne funkcije propadao. Umjesto njegovog rušenja, vlasnik odlučuje iskoristiti objekt za novu namjenu. Korištenje postojeće konstrukcije od čelika podrazumijeva zatvaranje prostorija u zoni nosača i njihovo oblikovanje u stambene prostore. To je postignuto umetanjem kutija od CLT-a u postojeću čeličnu konstrukciju. Pristup prostorijama omogućen je novom drvenom CLT stubišnom jezgrom koja se nalazi uz objekt. Prostor spremnika pretvoren je u dnevni boravak s izrezanim trakastim prozorima iz originalne strukture željeznog spremnika. Omogućen je i izlaz na krov, gdje je formirana terasa. Struktura je obložena recikliranim aluminijem, a konstrukcija je ostavljena vidljivom izvana.

Watch/Watertower Sint Jansklooster naziv je rješenja za povijesni vodotoranj koji se nalazi unutar nizozemskog nacionalnog parka, a zahtjev koji je investitor postavio pred ured Zecc Architecten je njegova transformacija u vidikovac. Okosnica koncepta je panoramska šetnica uz izlomljeno stubište koje omogućuje raznolike kadrove okolnog zaštićenog prirodnog pejsaža, sve do visine 40 metara, gdje se nalazi posljednja etaža vodotornja. Na betonske zidove vodotornja montirano je lagano drveno stubište od OSB ploča, koje se penje uz postojeće čelično stubište. Spremnik se nalazi na visini od 28 metara, a sada služi kao središnja dvorana vidikovca. Iznad njega, usponom spiralnim stubištem, dolazi se do najviše točke vidikovca, gdje su dodani novi otvori uz postojeće, tako omogućujući panoramski pogled na okolnu prirodu.

Izvori:

1. Water Tower / V+ (2015.) Archdaily
2. White Arkitekter Reinvents the Water Tower Typology with Horizontal Concave Facade, Vasundhra Aggarwal (2018.) Archdaily
3. Castle Acre Water Tower / Tonkin Liu, Paula Pintos (2021.) Archdaily
4. Watch/Watertower Sint Jansklooster / Zecc Architecten (2014.) Archdaily

Slike:

1. Vodotoranj u gradu Mons, Belgija, V+ Arhitekti
2. Horizontalni vodotoranj u Varbergu, Švedska, White Arkitekter i Magnus Kollén
3. Horizontalni vodotoranj u Varbergu, Švedska, White Arkitekter i Magnus Kollén
4. Castle Acre Watertower, UK, Tonkin Liu i Rodrigues Associates
5. Castle Acre Watertower, UK, Tonkin Liu i Rodrigues Associates
6. Prenamjena vodotornja u nizozemskom gradu De Wieden, Zecc Architecten