Selma Hanjalić: Da bi se to ostvarilo, potrebno je izvršiti dekarbonizaciju energetike do 2050. godine, što znači postupno napuštanje tzv. „prljavog“ načina dobijanja električne energije iz ugljena, lignita, treseta, nafte iz škriljca itd, i transformaciju u investiranje u zelene projekte – proizvodnju električne energije iz vjetra i sunca.

Piše: Selma Hanjalić, profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu

Selma Hanjalić, rođ. Bačvić rođena je 1968. godine. Diplomirala je na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za elektroenergetiku 1991. godine sa prosjekom ocjena tokom studija 9,2. Magistarski rad (2004) i doktorsku disertaciju (2014) je također odbranila na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu. 1997. godne je završila specijalistički studij menadžmenta i informacionih tehnologija u organizaciji MIT Centra Sarajevo (IV generacija). Trenutno je profesorica na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu gdje radi od 1991. godine. Oblasti na kojima radi su analiza elektroenergetskih sistema, proizvodnja električne energije, obnovljivi izvori energije i inženjerska ekonomika.

Brza industrijalizacija koja se dešava u svijetu tokom posljednjih nekoliko desetljeća, imala je uticaj na klimu i prirodni ekosistem. Prosječna temperatura na Zemlji je u porastu što rezultira klimatskim promjenama koje dovode do ekološke neravnoteže i utiče na održivi društveni i privredni razvoj. Kao posljedica globalnih klimatskih promjena, Evropska unija sve više promovira korištenje obnovljivih izvora i tehnologija za smanjenje emisija stakleničkih gasova. Konvencionalni energetski sistemi zasnovani na korištenju fosilnih goriva, predstavljaju najveći izvor emisija stakleničkih gasova. Pored onečišćenja okoliša i pitanja potrošnje fosilnih goriva, nameće se pitanje zadovoljavanja rastuće potražnje za električnom energijom

ENERGETSKA TRANZICIJA

Niskougljična strategija vodi viziji društva u kojem ćemo živjeti zdravije, ugodnije i s većom mobilnosti. Odnosi se na sve sektore privrede i ljudske aktivnosti, a posebno je vezana za energetiku, industriju, promet, poljoprivredu, šumarstvo i upravljanje otpadom. Postojeći stambeni i poslovni prostori se trebaju obnoviti, a novi graditi po principima gotovo nulte potrošnje energije. Na taj način će opskrba energijom biti sigurnija, skoro potpuno vlastita, iz obnovljivih izvora i s malim emisijama, a potrošači energije bit će i proizvođači energije.

Potpisivanjem Sofijske deklaracije i prihvatanjem Zelene agende za Zapadni Balkan u novembru 2020. godine  i usvajanjem, na 19. Ministarskom savjetu Energetske zajednice u novembru 2021. godine, energetskog paketa „Čista energija za sve Evropljane“ kao i odgovarajuće Mape dekarbonizacije zemlje Zapadnog Balkana su iskazale političko opredjeljenje da se priključe Evropskoj uniji (EU) u realizaciji vizije „Evropa prvi klimatski neutralan kontinent do 2050. godine“.

Da bi se to ostvarilo, potrebno je izvršiti dekarbonizaciju energetike do 2050. godine, što znači postupno napuštanje tzv. „prljavog“ načina dobijanja električne energije iz ugljena, lignita, treseta, nafte iz škriljca itd, i transformaciju u investiranje u zelene projekte – proizvodnju električne energije iz vjetra i sunca.

Energetska tranzicija zahtijeva radikalan zaokret u funkcioniranju i organizaciji energetskog sektora i provođenje strukturnih reformi.

Zakonodavni prijedlozi o čistoj energiji za sve Evropljane obuhvataju:

• energijsku efikasnost,
• energiju iz obnovljivih izvora,
• oblikovanje tržišta električne energije,
• sigurnost opskrbe električnom energijom i
• pravila upravljanja energetskom zajednicom.

Nadalje, Evropska komisija predlaže pomake u području ekološkog dizajna i strategiju za povezanu i automatiziranu mobilnost.

Čista energija za sve Evropljane

Potrebno je obezbijediti:

• Maksimiziranje koristi od energijske efikasnosti, uključujući zgrade sa nultim emisijama; veće stope obnove; adekvatne finansijske instrumente za prevazilaženje postojećih tržišnih propusta; dovoljno radne snage sa pravim vještinama i pristupačnost za sve građane. Angažman potrošača je ključan.
• Maksimalno povećanje upotrebe obnovljivih izvora energije i korištenje električne energije za potpunu dekarbonizaciju energetskih resursa Evrope; poboljšanje sigurnosti snabdijevanja i podsticanje lokalnih radnih mjesta.
• Omogućavanje čiste, sigurne i povezane mobilnosti. Preduslov za donošenje najefikasnijih izbora u pogledu tehnologije i načina prijevoza je internalizacija spoljnih troškova prijevoza.
• Kružnu (cirkularnu) ekonomiju za omogućavanje smanjenja emisije gasova sa efektom staklene bašte; ponovno iskorištavanje i recikliranje sirovina; digitalizaciju i automatizaciju.
• Razvijanje adekvatne infrastrukture pametnih mreža i interkonekcija.
• Iskorištavanje svih prednosti bio-ekonomije i stvaranje neophodnih mjesta za odlaganje ugljičnog-dioksida; primjena digitalizacije i pametnih tehnologija za precizno stočarstvo i preciznu poljoprivredu u cilju optimizacije đubriva i sredstava za zaštitu bilja.

• Održavanje preostalih emisija CO₂ sa hvatanjem i skladištenjem ugljičnog-dioksida.

POTREBNE AKTIVNOSTI

• Jasno definiranje i primjena energetske zajednice;
• Uvođenje neto mjerenja za obračun energije;
• Primjena EN 50160 standarda za kvalitetu električne energije (zakon i implementacija);
• Uvođenje javnog registra postojećih elektrana u Bosni i Hercegovini po kategorizaciji na tip energenta i instaliranoj snazi (od malih solarnih pa sve do velikih termoelektrana);
• Korištenje energije iz hidropotencijala na optimalan način. Donošenje pravilnika za mHE (kako i gdje se može graditi);
• Izrada detaljne studije tokova snaga BiH prijenosne i distributivne mreže sa aspekta ključnih tačaka na realnu proizvodnju i potrošnju u mrežama što je veoma važno za studije izgradnje elektrana na obnovljive izvore, kao i uvid u balansiranje sistema sa gašenjem / paljenjem termoelektrana;
• Korištenje svih raspoloživih potencijala iz obnovljivih izvora. Osiguravanje finansijske podrške za efikasan i održiv sistem korištenja biomase, biogasa i ostalih biogoriva, te geotermalne energije;
• Korištenje energije otpada za proizvodnju električne i toplotne energije, te rješavanje problema gradskih deponija;
• Izrada detaljne studije procjene proizvodnje električne energije iz vjetra i sunca na nivou BiH sa realnim priključcima na mrežu i planom realizacije;
• Olakšati birokratiju za izgradnju solarnih elektrana radi privlačenja lokalnih i stranih investicija;
• Edukacija i treninzi za profesionalnu orijentaciju osoba koje rade u rudnicima uglja kako ne bi ostali bez posla u slučaju prestanka korištenja fosilnih goriva;
• Subvencioniranje grijanja na ekološki prihvatljiv način da se izbjegne zagađenje (plin, pelet, struja, itd) ;
• Povećanje korištenja obnovljivih izvora u sektoru transporta, posebno biogoriva. Realizacija projekata za izgradnju punionica električnih automobila radi većeg otvaranja tržišta električnih automobila na teritoriji BiH – može se ostvariti i veza sa turizmom radi bolje prohodnosti stranaca kroz BiH;
• Uspostavljanje stabilnih okvira politika za podršku „građanskoj energiji iz obnovljivih izvora“.

GRAĐANSKA ENERGIJA

Građanska energija podrazumijeva da mi, građani, putem energetskih udruženja, imamo aktivnu ulogu u energetskom sektoru kroz upravljanje, dobijanje udjela ili vlasništva, dobiti i odgovornosti. To je energija proizvedena lokalno, iz obnovljivih izvora, i koja je u većinskom vlasništvu građana.

Uspostavljanje stabilnih okvira politika za podršku „građanskoj energiji iz obnovljivih izvora“ podrazumijeva sljedeće:

• Upravni postupci za „građansku energiju“ trebaju biti jednostavni, brzi i cjenovno pristupačni;
• Troškovi i vrijeme čekanja na spajanje projekata „građanske energije“ na mrežu moraju biti razumni, a operatori sistema trebaju u slučaju nepridržavanja biti kažnjeni;
• Jedinstvena kontaktna mjesta trebala bi male ulagače savjetovati od faze analize izvedivosti i planiranja, pa sve do puštanja u rad;
• Električna energija iz obnovljivih izvora trebala bi imati prednost pri priključivanju na mrežu;
• „Građanska energija iz obnovljivih izvora“ trebala bi biti izuzeta iz postupaka koji stvaraju neproporcionalno opterećenje, troškove i nesigurnost, kao što su zahtjevi za direktno stavljanje na tržište;
• Poticajne cijene trebaju biti glavni oblik potpore za „građansku energiju iz obnovljivih izvora“. One proizvođačima nude jednostavan i pouzdan način za precizan proračun njihovih ulaganja i povrata. Sigurnost ulaganja povećava mogućnost malih poduzetnika za dobijanje potrebnih kredita. Poticajne cijene se mogu i trebaju redovno usklađivati s troškovima ulaganja koji se stalno smanjuju;
• U cilju rješavanja pitanja fluktuacija u opskrbi i njihovog snažnog uticaja na cijene električne energije u razdoblju najveće potrošnje, sistem poticajnih cijena mogao bi se dopuniti mehanizmima za upravljanje energijom koji bi se nosili s fluktuacijama, npr. mjerenjem neto potrošnje, pametnim mrežama i razvojem kapaciteta za skladištenje;
• Proizvođači „građanske energije“ trebaju imati pravo na neto mjerenje i potpore za proizvodnju električne energije;
• U strukturnim fondovima EU-a, kao i u nacionalnim budžetima, trebalo bi izdvojiti potrebna sredstva kako bi se osiguralo da napredak na području obnovljivih izvora i decentralizirane proizvodnje energije ne bude usporen zbog ograničenja mreža.

ZAKLJUČAK

Savremena energetska tranzicija odnosi se na tranziciju prema decentraliziranim sistemima koji koriste niskougljične tehnologije, a na strani potrošnje raste značaj energetske efikasnosti. U elektroenergetskom sistemu s velikim udjelom varijabilnih obnovljivih izvora energije raste potreba za fleksibilnom proizvodnjom i skladištima energije, a potrošnja se sve više prilagođava proizvodnji. Istovremeno prestaju potrebe za nefleksibilnim elektranama koje bi radile u baznom režimu. Elektroenergetski sistem se integrira s toplotnim i prometnim sistemom te raste značaj informacijskih tehnologija u svim dijelovima. Motivacija za ovu energetsku tranziciju nije isključivo tržišna već su ciljevi i ublažavanje klimatskih promjena te sigurnost opskrbe. Pokretači nisu samo energetske kompanije već je ključna uloga građana kao kupaca s vlastitom proizvodnjom energije. Dodatno, ova energetska tranzicija vođena je snažnim politikama i mjerama koje u obzir uzimaju eksterne uticaje energetskog sektora jer samo tržište bez odgovarajuće regulacije nije dovoljno.