U osnovnoj školi sam često domaću zadaću radila u tatinom birou „MITLINE“, kojeg je on osnovao i vodio u Travniku do 1992. godine.

O arhitekturi i muzeologiji:

Intervju: doc.dr.sci. Senka Ibrišimbegović, dipl.ing.arh.

Intervju pripremio i vodio:

dr.sci. Boris Trapara, dipl.ing.arh.

Dr. sci. Senka Ibrišimbegović, dipl.ing.arh. je docentica na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i direktorica Gradskih muzeja Sarajevo. Za poslove koje danas obavlja obrazovala se i sticala profesionalno iskustvo u zemlji i svijetu. Kroz naučna istraživanja, te rad u praksi, približila je arhitekturu muzejima i obrnuto. Bila je voditelj, organizator i/ili učesnik važnih projekata u oblasti arhitekture, obrazovanja, umjetnosti i kulture među kojima se izdvaja izgradnja muzeja Savremene umjetnosti Ars Aevi u Sarajevu. O svom iskustvu u poljima arhitekture i muzeologije, o studentskim danima i radu sa studentima danas, o kontinuiranom obrazovanju i usavršavanju u zemlji i inostranstvu, o važnim projektima u kulturi i umjetnosti, o izazovima koje nosi posao direktorice javne ustanove kulture, kao i prednostima koje nosi rad sa studentima, o planovima i saradnji sa kolegicama i kolegama arhitektima i drugim djelatnicima kulture, te o savremenoj arhitekturi za „m-Kvadrat“ govori doc.dr.sci. Senka Ibrišimbegović, dipl.ing.arh.

BT: Kako ste odlučili da se bavite arhitekturom i kako je izgledao Vaš studij arhitekture? Kakva su Vaša sjećanja na studij arhitekture?

SI: Odluka da se bavim arhitekturom došla je kroz dva nivoa do mog bića. Prvi, to je moj otac koji je arhitekta i uz čije skice i crteže sam odrastala. U osnovnoj školi sam često domaću zadaću radila u tatinom birou „MITLINE“, kojeg je on osnovao i vodio u Travniku do 1992. godine. Drugi nivo je stradanje, koje je Bosna i Hercegovina pretrpila u periodu 1992-1995. godina sa aspekta urbanog i arhitektonskog naslijeđa, ponukala me je kao srednjoškolku da razmišljam na koji način bih mogla pomoći svojoj domovini da se ponovo izgradi. Većinu svog srednjoškolskog obrazovanja sam provela u Švajcarskoj, pa sam onda po završetku škole odlučila upisati Arhitektonski fakultet u Sarajevu. Biti u svojoj domovini – zemlji kojoj želite pomoći, učinio mi se važnim faktorom za odabir mjesta studija. I naravno, ponovna blizina mojih roditelja i porodice, jer smo bili razdvojeni u toku agresije.

Sarajevska škola arhitekture, koju sam upisala u oktobru 1997. godine, oduševila me je sa svojim kadrom, svim onim profesoricama i profesorima, njihovim saradnicama i saradnicima od kojih sam mnogo naučila i koji su mnogo pomogli mom profesionalnom razvoju, ali i kasnije, u toku moje karijere. Navela bih samo neke od njih; to su prof. Nikola Maslej, moj mentor na diplomskom radu, zatim prof. Živojin Vekić, koji je predavao i mome tati, a i meni, prof. Vesna Alikafić, prof. Amir Polić, prof. Momir Hrisafović, prof. Amra Hadžimuhamedović, prof. Fehim Hadžimuhamedović, prof. Sabira Husedžinović, prof. Nedžad Kurto, prof. Dušan Đapa, prof. Hajrudin Zagora, tada mladi asistenti, a zatim profesori Nina Ugljen i rahmetli Sead Gološ, te prof. Mehmed Hrasnica, prof. Slavko Burazor, Mirsad Hadžirević i mnogi drugi divni profesori i saradnici. Nažalost, mnogi od njih više nisu sa nama, a mnogi su odavno penzionisani, te ih mlađe generacije neće imati priliku upoznati.

Studirati krajem 90tih prošlog stoljeća u Sarajevu bilo je izazovno, ali i inspirativno. Želja da se pomogne domovini u tranziciji i rekonstrukciji, davala je mladim studentima i kreativcima dosta volje i snage da budu domišljati u kreiranju i implementaciji novih projekata. Također, otvorile su se i mogućosti putovanja i razmjene studenata sa evropskim i svjetskim univerzitetima, što je bilo jako korisno za sticanje novih znanja, iskustava ali i novih prijateljstava od drugih uređenih i naprednih sistema i zemalja. Ali, i unutar BiH studenti su bili iz svih krajeva što je činilo studij još ljepšim. Druženje sa kolegicama i kolegama iz Bihaća, Mostara, Tuzle, Travnika, Goražda, i drugih gradova u BiH, bilo je dodatno bogatstvo.

BT: Koliko je kombinacija domaćeg i međunarodnog obrazovanja i iskustva važna za arhitektu? Koji od stranih univerziteta su bili važni za Vaše obrazovanje i zašto?

Kroz studij sam imala priliku boraviti na nekoliko studijskih razmjena i projekata na svjetskim univerzitetima. Tokom četvrte godine studija radila smo cjelogodišnji projekat sa Yildiz Technical University iz Istanbula i MIT (Massatchusetts Institute of Technology) iz Bostona. Boravak na ova dva prestižna tehnička fakulteta je bilo zaista formativno iskustvo koje je meni dalo jako kvalitetan uvid u turski i američki obrazovni sistem, te me naučilo posmatrati arhitektonske i urbanističke izazove interdisciplinarno.

Kasnije su bile organizovane radionice sa studentima i profesorima sa Tehničkim Univerzitetom u Beču i Grazu (TU Wien i TU Graz), te predstavljanje na Albach Forum-u i upoznavanjem sa svjetskim arhitektom Peterom  Eisenmannom je bilo jako inspirativno i kreativno, kao i mnogi lokalni konkursi na kojima smo već kao studenti učestvovali. Na kraju studija smo organizirali i ekskurziju u Prag, Budimpeštu, Berlin i Beč, što je bila prekrasna kruna na naše druženje tokom cijelog studija. Na postdiplomski studija sam otišla u Italiju te sam tako stekla i dodatno međunarodno studentsko iskustvo na magistarskom studiju iz oblasti menadžmenta u arhitekturi, umjetnosti i kulturi. Doktorske studije sam uz Arhitektonski fakultet Univerziteta u Sarajevu imala priliku upotpuniti i sa istraživanjem na Université Paris 8 u Parizu, kao i SAUL, Arhitektonskom univerzitetu u Limerick-u, u Irskoj.

Smatram da je ova kombinacija domaćeg i međunarodnog iskustva jako bitna i poželjna kako bismo bili svjesni onih prednosti i bogatstva koje imamo u domaćem okruženju, kao i onih praksi koje su bolje u inostranstvu, te koje možemo primijeniti kod nas.

BT: Šta je bio Vaš prvi radni angažman, nakon završetka studija arhitekture? Na koji način ste spojili arhitekturu, muzeologiju i rad na obrazovanju mladih arhitekata? Koja oblast arhitekture Vas najviše zanima? Na kojim umjetničkim i kreativnim projektima ste do sada radili?

SI: Moj prvi radni angažman je bio neoficijelni, u krugu porodice, jer je i moj tata arhitekta.

Onaj pravi uslijedio je nakon Magistarskog studija, koji sam pohađala u Italiji, kao stipendista Vlade Italije. Bilo je tu u Muzeju savremene umjetnosti Ars Aevi, u Sarajevu. Moj diplomski rad se bavio javnim objekatima kulture, a kasnije sam i kroz magistarski rad i studij izučavala (muzejske) kulturne distrikte.  Tako da je rad u udruženju građana Ars Aevi, i saradnja sa Studiom „Renzo Piano Building Workshop“ bio veliki izazov i velika čast. Radila sam na pripremi dokumentacije koja je ovom slavnom italijanskom arhitekti pomagla da napravi preliminarni projekat Muzeja savremene umjetnosti u Sarajevu. Također, radila sam na pripremama postavki izložbi savremenih umjetnika kao što su Jannis Kounellis, Dean Jokanović Toumin, Braco Dimitirjević i mnogi drugi. I danas, pored obaveza na univerzitetu i obaveza u muzeju, aktivna sam kao arhitektica i projektantica u različitim oblastima arhitekture.

U Ars Aevi-u sam radila skoro tri godine kada se otvorila pozicija asistenta na Katedri za arhitektonsko projektovanje na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Prijavila sam se na ovaj konkurs i 2008. godine sam počela da radim kao asistent. Nostrificirala sam svoju diplomu sa Magistarskog studija u Italiji, a kasnije sam upisala doktorat, te sam uspješno odbranila Doktorsku disertaciju na temu „Arhitektura muzeja savremene umjetnosti kao kapsula vremena.“ Prije skoro četiri godine sam promovirana u Docenta na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i počela sam da vodim svoj izborni predmet i Modul pod nazivom „Prostorni koncepti u arhitekturi i umjetnosti.“ Na taj način pokušavam da objedinim rad u akademiji, praksi i da studentima i javnosti ponudim ono najbolje što mogu da uradim i doprinesem u društvenom kontekstu i razvoju ovog segmenta u kojem djelujem. Tako da mogu reći da me najviše interesuje oblast arhitekture povezana sa kulturom i umjetnošću koja se infiltrira u urbano tkivo i pomaže mu da se regenerira, obogati, kvalitetno i uspješno razvija u službi građana i svih korisnika prostora. Pored toga me također zanimaju jednoćelijski prostori, koje često u nastavi tretiramo sa studentima druge godine, a koji mogu biti univerzalni prostori za stanovanje, privremeni rad, boravak, umjetničko stvaranje, meditaciju i sl.

Od umjetničkih i kulturnih projekata izdvojila bih saradnju sa velikim Jannisom Kounellisom na priprmi njegove velike samostalne izložbe u Sarajevskoj Vijećnici 2004. godine, samostala izložba Deana Jokanovića Toumin u Collegium artisticumu 2007. godine, te izložba Brace Dimitrijevića na Venecijanskom bijenalu 2009. godine. Rad sa ovim umjetnicima i njihova umjetnost, način razmišljanja i njihova filozofija me jednostavno inspirše ne samo u mom radu kao docentica ili kao direktorica Muzeja, već i kao čovjeka. Iskreni umjetnici su inspriacija za recept kako živjeti u trenutku i kako uzeti najbolje od života. Saradnja sa njima me čini zaista sretnom.

BT: Od kolega arhitekata, Vaših savremenika, čiji profesionalni angažman posebno cijenite? Kakvo je Vaše mišljenje o savremenoj arhitektonskoj sceni u Bosni i Hercegovini? Možete li izdvojiti neke pozitivne primjere?

SI: Jako cijenim sve kolege koji imaju častan i kreativan pristup prema kontekstu u kojem stvaraju i na taj način mapiraju Bosnu i Hercegovinu na mapi savremene arhitekture u regionu i svijetu poštujući lokalno naslijeđe i savremene izazove. To je jako teško u današnjem vremenu, koje je u BiH još uvijek istovremeno i tranzicijsko i kapitalističko, te je ujedno jako podložno političkom uticaju te retrogradnom i kratkoročnom tretiranju arhitekture i prostora kao brzog profita za pojedince, a na uštrb dobrobiti zajednice i kvalitete prostora za život čovjeka. Spram ovog rečenog, izuzetno cijenim individualne projekte kao npr. Bivak na Visočici – studio „Filter“, Turski kulturni centar – studio „Zec“, nekoliko individualnih objekata arhitekata „Grupa Arh“, Sead Gološ, zatim Studio „AhaKnap“ sa svojim realizacijama kao npr. Tarčin resort, studio „Non Stop“, ali i dosta kvalitetnih kolegica i kolega u Mostaru, Tuzli, Banjoj Luci, Bihaću i Travniku. Dosta kolegica i kolega radi i kvalitete enterijere, koji su postali dio naše svakodnevnice, kao npr. studio „Firma“, studio „Fo4a“, „Cube design“, „in-out arhitektura“ i dr.

BT: Na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu radite sa studentima arhitekture, budućim inženjerima arhitekture. Koje su prednosti ovog posla? Da li je zahtjevno raditi sa mladim i ambicioznim ljudima?

SI: Raditi u akademiji je prekrasan posao koji me lično stalno drži budnom i u stalnoj potrazi i praćenju aktuelnosti u polju dizajna, arhitekture, urbanizma, umjetnosti i kulture. Praćenje trendova i aktualnih teorija u ovoj branši je nešto što je neminovno da bi se moglo prenositi znanje mlađim generacijama. Također, jako je bitno dobiti i steći nove pedagoške vještine, te znati na najbolji način studente potaknuti na kritičko promišljanje prostora koji treba da kreiraju za čovjeka, gdje god se sutra bavili ovim pozivom. Prednost je što i ja, često i rado, učim od svojih studenata kroz interaktivni način rada na vježbama. Naravno ovo je lakše ostvariti sa starijom generacijom, mada i na prvoj godini studija bude već jako dobrih i znatiželjnih studenata koji su otvoreni za diskusiju i konstruktivnu saradnju. Jako volim i raznovrsnost ovog posla, jer pored prakse i projektovanja, tu je i teorijsko istraživanje i pisanje o arhitekturi.

BT: Trenutno obnašate funkciju direktorice Gradskih muzeja Sarajevo. Koje zadatke obuhvata ova pozicija i koji su izazovi sa kojima se susrećete u obavljanju ove važne funkcije za Grad Sarajevo?

SI: Posao direktorice Gradskih muzeja zvuči kao laskava titula, pa ipak, puno je odgovornosti i puno novih vještina koje sam morala da savladam kako bih se bavila rukovodećom pozicijom. Dakle, lijepo je imati viziju, plan za razvoj određene oblasti u kulturi, u mom slučaju Gradskih muzeja, sa dva ogranka, Olimpijskim muzejom Sarajevo i Muzejom savremene umjetnosti Ars Aevi, ali realizacija vizije zahtjeva i cijeli tim saradnika koji doprinose rezultatima te vizije. Iako Javna ustanova trenutno ima jako mali tim saradnika, izazovi koje imamo u pogledu realizacije svakodnevnih aktivnosti se savladavanju uspješno. Nadam se da ćemo u narednom periodu uspjeti da uposlimo stručnjake za oblast muzeologije, što smatram izuzetno važnim za našu djelatnost. Bitno je da za sve ključne projekte imam podršku našeg osnivača, Gradonačelnice grada Sarajeva kao i Gradskog vijeća, a za Ars Aevi projekat i Kantona Sarajevo i Općine Novo Sarajevo u lokalnom kontekstu. Tim saradnika u Javnoj ustanovi je radišan, ali je dobra organizacija tima i jasno delegiranje obaveza i zadataka od izuzetne važnosti. Uzimajući u obzir strukturu javnih ustanova u BiH, najveći izazov predstavlja kvalitetan menadzment ljudskim resursima. Moji zadaci trenutno obuhvataju, pored rukovodćih obaveza, i ulogu arhitektice, kustosice, projekt menadžerice za pripremu i apliciranje na međunarodne i lokalne projekte, lobiranje na lokalnom i međunarodnom nivou, organizaciju izložbi i planiranje strategija za razvoj i napredovanje poslovanja u lokalnom i međunarodnom kontekstu.

BT:  Kakvi su vaši planovi za budućnost u profesionalnom smislu kada su u pitanju rad na univerzitetu i rad u muzeju? Na kojim projektima trenutno radite?

SI: Moji profesionalni planovi se mogu grupisati u dva dijela, jedan je vezan za akademsku karijeru, a drugi za stručno-menadžerski posao u oblasti arhitekture, muzeologije i savremene umjetnosti. Trenutno sam u mandatu docentice na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu na Katedri za arhitektonsko projektovanje. Da bi napredovala u više zvanje potrebno je napraviti određeni broj akademskih radova i istraživanja, mentorstava na drugom ciklusu bolonjskog obrazovnog sistema, što dakle implicira stalno obrazovanje i usavršavanje, istraživanje i propitivanje nauke i struke. Jako je važno pratiti trendove i na nivou teorije i prakse te kritički promatrati i lokalni kontekst, sopstvene rezultate,  kako bi se moglo napredovati. Kada su u pitanju planovi u oblasti muzeologije, struke sa tog aspekta, projekat koji je još dio moje profesionalne i lične satisfakcije i istraživanja, jeste Muzej savremene umjetnosti Ars Aevi. Trenutno radimo na izvedbenim projektima, sa Studiom „Non Stop“ u Sarajevu i Studiom „RPBW“ iz Đenove. Rad sa stučnim i iskusnim arhitektom Renzom Pianom i njegovim partenerima Emanuelom Baglietto i timom iz biroa je također edukacija koja je unikatna i posebna.

Paralelno sa praćenjem projektne dokumentacije, radim na aplikacijama za prikupljanje sredstva za izgradnju Muzeja. U nadi da ćemo naredne godine dobiti građevinsku dozvolu i onda dalje planirati procese za izgradnju. Parelelno radimo na promociji kolekcije kroz saradnju sa svjetskim i evropskim muzejima savremene umjentosti te na širenju stručnih kadrova koji mogu pomoći da se ove aktivnosti mogu dalje razvijati.

Zahvaljujem Vam se na spremnosti da Vaše bogato i vrijedno radno iskustvo podijelite u formi intervjua za „m-Kvadrat.“ Posebno Vam se zahvaljujem na inspirativnim i važnim porukama koje ste poslali kroz Vaše odgovore, a koji se tiču važnosti posla arhitekte u kontekstu obrazovanja, istraživanja i kreativnog stvaranja, te važnosti uloge savremenog muzeja za bosanskohercegovačko društvo, kulturu i umjetnost.