Suprotno tome kako holivudski filmovi predstavljaju arhitekte – kao kreativni, osjetljivi i praktički besprijekorne, arhitekte su raznolika hrpa ljudi koji nisu nepogrešivi. To proizlazi iz činjenice da se studija i praksa arhitekture provodi sa nekoliko “rizika”. Studij arhitekture je zvijer, ako ne i struka u cjelini, i bitno reinventira psihu svojih učenika istodobno ih razbijajući i gradeći ih da ne postoje neriješiva pitanja!

Dok ovaj proces proizvodi intelektualce s dubokim razumijevanjem arhitektonskog mjesta u društvu, može također završiti oblikovanjem arhitekte u pretencioznu osobu. Kada se uzme u obzir i nezahvalni posao kojim se arhtekti bave, uskoro će otkriti da se mogu povezati samo sa drugim arhitektima. Rijetki su prijatelji koji hrabro stoje uz arhitekte kroz dobre i loše dane i zaslužuju svaku pohvalu jer arhitekti, unatoč nebrojenim čarima, pokazuju nekoliko neugodnih osobina. Slijedi kompilacija šest pritužbi koje  prijatelji i partneri imaju protiv svojih arhitekata:

1. Arhitekta sve doživljava kroz arhitekturu

Arhitekti nekako pronađu način povezivanja svega sa arhitekturom. Oni doista vjeruju da svaki problem s kojim se danas suočava naš svijet – od klimatskih promjena do izbjegličke krize – rezultat je prošlih arhitektonskih odluka i da je  sama arhitektura sredstvo za rješavanje tih problema. Međutim, to nije najzamorniji dio; svako ima pravo na svoje mišljenje. Problem je što će arhitekti beskonačno raspravljati i neće popustiti dok se svi ne slože s njima.

2. Arhitekta zna sve

Pet godina ili dužeg  obrazovanja – navodi arhitekte da misle o sebi kao o sveznajućim superbićima, razvijajući tako svoje neumoljivo samopouzdanje. Naime, priča li se u društvu o kvantnoj fizici ili Kardashianima, arhitekti će iskoristiti priliku za ulazak u diskusiju.

3. Šta je arhitekta mislio reći?

Ako bi postojala nagrada za pretvaranje najednostavnijih ideja u kompleksnu cjelinu, ta nagrada bi išla u ruke arhitekte. Arhitekti su s vremenom savladali vještinu ubrizgavanja elokventnih i elegantnih riječi  u regularni razgovor uz korištenje složenih rečenica, koje mogu izazvati odbojnost kod njihovih prijatelja i partnera.

4. Arhitekta uvijek može nešto napraviti bolje

Arhitekti su osposobljeni da uvijek nastoje postići  više i bolje; profesori  su u njih usadili potrebu za postizanjem savršenstva i da uvijek nešto nedostaje čak i kada su njihovi dizajni izvanredni. To se očituje kao opsesivni perfekcionizam u svemu što rade. Jednostavni zadaci kao što su odabir novogodišnje kartice za svoje roditelje ili odabir fontova za biografiju mogu ih zaokupiti satima. Arhitekti su također previše kritični prema drugim ljudima i lako mogu naći greškom u svemu, od načina na koji koristite svoju zubnu četkicu do  nečega  što je univerzalno priznato kao što je muzika koju stvara Adele.

5. Arhitekte vole sve vezano za grad

Izlazak s arhitektom u grad je avantura sama po sebi, ali jedan će stvar sigurna živcirati njihove prijatelje . Arhitekti će se zaustaviti kako bi zurili u trotoar ili tipografiju na oglasnoj ploči. Provest će dvadeset minuta držeći monolog o zgradi i njenom značenju u “modernističkoj arhitekturi” dok im prijatelji propuštaju zadnji autobus za povratak kući. S vremena na vrijeme, arhitekti će također imati nagle filmske inspiracije u lokalnom kafiću koji vode do šaranja na papirnatim ubrusima. U međuvremenu, njihovi prijatelji se pitaju da li je njihov jedini zadatak da naruče još koju salvetu od iznerviranog osoblja.

6. Arhitekte nikad ne spavaju

Arhitekti vole govoriti o tome koliko su neispavani.. Čini se da je jedino mjerilo kako arhitekti mjere uspjeh uspoređujući koliko malo spavaju. Tu su i trajne pritužbe o tome koliko malo zarade za posao koji obavljaju. Arhitekti zaboravljaju da su njihovi prijatelji i partneri upućeni u sve to jer su oni ti koji prilagođavaju svoj raspored prema arhitekti. Arhitekte jednostano ne shvataju da bi njihovi partneri i prijatelji nekada radije razgovarali o novoj epizodi Game of Thrones nego slušati arhitektu kako kuka kao malo dijete.

m-Kvadrat