Trudim se da razvijam stil koji svoju ljepotu izražava kroz njegovu praktičnost, kao i da klijentima kroz rad objasnim zašto više skica, sastanaka i izmjena dovode do rezultata na obostrano zadovoljstvo.

Intervju: Simonović Aleksej, dizajner enterijera, STUDIO SIMONOVIĆ

Za početak, možete li nam reći nešto više o sebi?

Studio ,,Simonović” nastao je kao plod rada, koji je počeo još od malih nogu. Moje ime je Aleksej, i intenzivno se bavim dizajnom enterijera kroz rendere skoro šest mjeseci. Maturant sam JUSGGŠ ,,Inž. Marko Radević” u Podgorici, na smjeru arhitekture i dizajna enterijera. Kao što sam na početku rekao, od malih nogu sam imao sklonost ka umjetnosti, pogotovo za crtanje građevina i samo bojanje prostora. U tim ranim godinama roditelji su prepoznali moj talenat, pa su se shodno tome angažovali da mi omoguće odlazak na razne radionice ovog tipa, kao i da kod kuće svakodnevno uz materijale poput kocki, radnih svesaka razvijam osjećaj za prostor i vidim da li je to zaista moja strast.

Kako ste se odlučili za karijeru dizajna enterijera?

Sam period oko upisa nove škole poslije devet godina opšte obrazovnog nastavnog plana, stvara veliki pritisak i strah šta dalje uraditi, pogotovo u ličnom primjeru gdje govorimo o školovanju određene struke. Raditi kući ili ići na radionice za ovaj posao, svakako da su drugačija vrsta učenja od onoga što jednog srednjoškolca čeka na putu sticanja stručnog znanja. Ovaj prelomni korak za upis srednje skole, koji je danas rezultirao uspješnim početkom pravog posla, desio se zahvaljujući podršci moje majke. Smatram da se karijera sastoji iz više pravaca, ali konkretno ovaj put dizajna enterijera odlučno je stupio na red za realizaciju shvativši da enterijer nema granica i pravila, koja će biti prihvaćena na duži vremenski period. Takođe, veoma bitna stavka koja je bila ključni faktor za odabir ove karijere, jeste i mogućnost da se na svakodnevnom nivou stvori nešto novo, nešto nesvakidašnje, nešto što će ti ljudi koji se nazivaju klijentima sutra nazvati svoj dom iz snova.

Šta vas je motivisalo da otvorite svoj vlastiti studio?

Što se tiče pokretanja svog studia, to je proces koji je u planiranju još od moje 16. godine. Želja za većim znanjem, dovela je do toga da u trećem razredu srednje škole upišem smjer ,,REAL ESTATE MANAGEMENT” u Beogradu na jednoj prestižnoj ustanovi, odnosno na BusinessAcademy u trajanju od godinu dana. Tokom samog procesa edukacije, prošao sam 72 ispita u ovoj oblasti, koja su mi otvorila mnogo pitanja što se tiče mog daljeg karijernog puta. Vidjevši koliko je teško biti dobar učenik u toku redovnog školovanja i dodatnog sticanja znanja sa određenim vremenskim okvirima za predaju ispita i projekata, odlučio sam da sačekam još par mjeseci sa pokretanjem vlastitog brenda. Testirajući naučeno znanje, slušajući uspješne ljude iz ove branše, osjetivši dozu velike konkurencije, postavio sam sebi visoke ciljeve, koji su me motivisali i motivišu, upravo zbog njihove težine i izazova koje sa sobom nose. Kao glavna motivaciona misao sa kojom svaki dan radim, jeste od brenda ,,HERMES” koja glasi: ,,Тhings of quality take time”.

Koji su vaši ciljevi i planovi za budućnost u oblasti dizajna enterijera?

Na dnevnom nivou imam dosta novih planova i ciljeva koje zapisujem i čuvam kako u rokovniku, tako i u telefonu, međutim još uvijek učim da svoju ambiciju kanališem i raspodijelim na vremenski period koji je potreban za ostvarivanje svega planiranog. Plan koji je prisutan u svakom razmišljanju i istraživanju, svakako je da studio ,,Simonović” bude ime koje će za početak na domaćem tržištu donijeti novi talas i korišćenje prostornih kapaciteta na način na koji ono to stvarno zaslužuje. Područje koje imamo, kao i radnu snagu koju posjedujemo, moramo implementirati na način da se ostavi trag i shvati da je primarno da prostor bude funkcionalan, jer jedino na taj način dizajn može da dođe do izražaja. Pored navedenog, jedan od takođe bitnih ciljeva na kojima vrijedno radim, jeste tim ljudi koji će se potpisivati ispod projekta koje nosi studio ,,Simonović” u predstojećem periodu. Smatram da jedino uspjeh dolazi sa kvalitetnim ljudima, sa ljudima koji su ambiciozni, sa ljudima koji prihvataju da su greške sastavni dio svakog projekta, te da kao takvi činimo tim koji nije separisan na ,,više” i ,,niže” položaje, već da na kraju projekta jačamo našu vezu i činimo podršku jedni drugima bez obzira na razlike ili propuste.

Kako biste opisali svoj stil?

Svoj stil još uvijek pronalazim. Trudim se da od svakog trenda uzmem jedan određeni segment koji ću kasnije uklopiti sa drugim, te na taj način stvoriti novu priču. Do sada sam pretežno na svojim renderima, kao što možete da vidite, išao na minimalistički stil u kombinaciji sa detaljima koji daju posebnu notu svakom prostoru. Dizajn govori tiho, ali snažno. Ne postoji univerzalni odgovor na zahtjev klijenta, jer svaki prostor ima svoju ulogu i značaj koji se mora izraziti u skladu sa nekim osnovnim bazama. Svjedoci smo kako današnji dizajn enterijera gubi baze o kojima sam govorio, a to se odnosi konkretno na funkcionalnost. Trudim se da razvijam stil koji svoju ljepotu izražava kroz njegovu praktičnost, kao i da klijentima kroz rad objasnim zašto više skica, sastanaka i izmjena dovode do rezultata na obostrano zadovoljstvo.

Šta mislite, u dizajnu enterijera, da li je važnija paleta boja ili ispunjavanje želja klijenta?

Dizajn enterijera kao oblast predstavlja mnogo više od same estetike. On čini spoj funkcionalnosti, rasporeda, spoj boja i materijala, kao i na kraju karakter koji treba da bude u skladu sa korisnicima koji taj prostor koriste. Da budem iskren, naišao sam par puta na situacije u kojima sam diskutovao između palete boja i želja klijenata, gdje sam tada rješenje pronalazio kroz informisanost klijenata o samom značaju palete boja koje će biti u njihovom prostoru. Svaka boja ima posebnu ulogu u prostoru, kao i značenje i način na koji ona utiče na samog korisnika. Svijetle boje nam otvaraju prostor, dok nam tamnije daju dozu luksuza, ali sa druge strane zemljane boje nam predstavljaju prostor toplijim. U mojim saradnjama važniju ulogu igra paleta boja, jer klijenti ponekad nemaju osjećaj da fotografija ne može da se osjeti, već da je uživo dodir sa tim prostorom presudan za finalni rezultat.

Koji su najnoviji trendovi koje smatrate značajnim ili inspirativnim?

Početak godine nam je donio neke od trendova koji nisu u mojoj ponudi kada razgovaram o novim projektima, međutim uvijek se nađe par primjera koje želim da testiram u svom radu. Smatram da su nam prirodni materijali i zemljani tonovi, jedni od značajnijih stvari koje smo ponovo počeli da vraćamo u dizajn enterijera, upravo zbog njihovih benefita koji se ne mogu uporediti sa vještačkim materijalima. Drugi trend koji se meni posebno dopada, i koji sve više počinjem da koristim kroz projekte, jeste fokus dat na umjetnost. Velika slikarska platna, neobični dekorativni elementi, kao i skulpture u pojedinim dijelovima našeg prostora čine da osjetimo lični pečat klijenta koji je taj vid dekora odabrao za svoj prostor.

Koji su vaši lični uzori ili mentori u dizajnu?

Kroz ovaj posao, svaki od projekata koji sam radio, bio je inspirisan određenom pričom, prostorom, i ljudima koji svakako da su u tom momentu predstavljali uzor. Pratim dizajn francuskog dizajnera Philippa Starck-a, gdje mi pažnju zadrži njegov futuristički i provokativni detalj u prostoru. Takođe pratim rad i američkog dizajnera Martyna Lawrence Bullard-a, koji me inspirisao kroz priče poznatih ličnosti kojima je radio dizajn enterijera. Što se tiče našeg tržišta, dopadaju mi se projekti koje radi STUDIO NACRT, UP BIRO, DIVNA DESIGN, ALISA DESIGN, kao i još dosta poznatih imena koji me na dnevnom nivou stavljaju u položaj razmišljanja kako dalje raditi i biti autentičan. Moram samo naglasiti da sam na poslednjem kursu imao sjajnog predavača iz Srbije, konkretno mentora koji je na Instagramu upisan pod imenom @studio27.visualization, i sa kojim sam po samom završetku kursa ostao u kontaktu za pitanja i sugestije koje uvijek nesebično i opširno dobijem za projekat koji je tema razgovora.

Kako se nosite sa zahtjevima klijenata koji imaju vrlo specifične ili neobične zahtjeve?

Mislim da smo zaboravili uloge koje treba da zauzmemo prilikom sklapanja poslova, kao i tokom samog procesa projekta. Trudim se da svoj zadatak uvijek ispunim na nivou koji sutra treba da bude uzor drugima. Ne radi se o preporuci i novim poslovima, već se radi o poštenom, čistom, i ozbiljnom pristupu klijentima koji vam povjeravaju jako bitnu ličnu stvar iako vas do tada možda nisu upoznali, ali su odlučili da sa vama uđu u taj proces. Na meni je da saslušam želje i zahtjeve klijenta, i da nakon analize sastanka provjerim koje su mogućnosti za realizaciju tih želja, u vidu radne snage, materijala i datog vremenskog roka. Ništa nije nemoguće, ali se moraju definisati određene stavke kako bi svaka strana znala u koji proces ulazimo i da li se zahtjevi poklapaju sa onim koje je klijent iznio prilikom konsultacija.

Kako provodite svoje slobodno vrijeme i kako se opuštate od svakodnevnog posla?

Ova godina je puna novih i bitnih odluka koje od mene iziskuju dosta razmišljanja i planiranja, od čega će zavisiti ključni koraci u mom zivotu, kako na poslovnom tako i na privatnom planu među kojima je i upis na fakultet. Slobodnog vremena je jako malo, ali i konstantan rad na kraju rezultuje lošim poslovnim odlukama i ishodima, pa se trudim da odvojim taj dio vremena za fizičku aktivnost kako bih tijelo i um regenerisao, pripremio i krenuo u nove poduhvate koji će mi donijeti zadovoljstvo i iskustvo. Mogu da kažem da put do ovog početka nije bio jednostavan, da kao takav je često bio i na ,,ivici” zbog vremena koje iziskuje, zbog vježbe koju zahtijeva, ali i zbog odricanja koja stvaraju uspomene za cijeli život. Kada se prelomi i odluči ući na jedno od trenutno najkonkurentnijih i najprofitabilnijih branši na svijetu, ne postoji druga opcija nego da se uspije!

Za kraj intervjua, postoji li nešto što nismo spomenuli, a što smatrate važnim i želite podijeliti sa čitateljima?

Želio bih ovim putem da se zahvalim na povjerenju, uvaženosti i prilici da budem dio jednog ovakvog projekta sa samo 18 godina i skromnim radnim iskustvom. Ovim putem bih iskoristio priliku da kažem da kada čujemo ili vidimo fotografiju gdje su prikazane stepenice kao put kojim se mora postepeno ići, i da svaka ta stepenica ima svoju ulogu, je zaista tačna poruka koju što prije budemo shvatili biće nam jasno zašto nekad ne ide sve po planu.

Za kraj želio bih da kažem da su dodatni sertifikati poput Škole Retorike, RealEstate Management-a, Montessori motede učenja u matematičkoj formi, sertifikat kao potvrda znanja stranog jezika, kursevi za dizajn, ponaosob doveli do uspješnog početka studia ,,Simonović’’ danas, kao i da je ovo tek početak imena koji će se čuti daleko poslije još par pređenih stepenika ka glavnom cilju.

Naravno, neminovno je istaći da je podrška jako bitan fakor koji utiče na našu motivaciju, pa tako da iste nije bilo od strane moje majke kroz sate i sate učenja, kroz kasne noći i rana školska jutra, danas ovdje ne bih imao privilegiju da predstavim svoj početak karijernog puta.