Budućnost zavisi od uravnoteženog pristupa između razvoja i očuvanja prirodnih resursa, stvarajući temelje za svijet u kojem će priroda i ljudi zajedno napredovati, ostavljajući bogatstvo za generacije koje dolaze.

Piše: MA Lejla Ramić, dipl. biolog, Voditeljica projekata, Odjel okoliš, CETEOR d.o.o. Sarajevo

U današnjem svijetu, suočenom s ubrzanim klimatskim promjenama i sve izraženijim ekološkim izazovima, postalo je jasno da rješenja moraju biti sveobuhvatna i integrirana. Održivi razvoj, kao globalni cilj, zahtijeva usklađivanje ekoloških, društvenih i ekonomskih aspekata kako bi se osigurao uravnotežni i dugoročni napredak. Ključnu ulogu u ovom procesu igraju koncepti kao što su zaštita biodiverzitet, ekosistemske usluge, rješenja zasnovana na prirodi (NbS) i ekološka ljudska prava, koji su međusobno povezani i čine temelj za razvoj održivih politika i strategija.

Razumijevanje ovih pojmova i njihovo povezivanje omogućava stvaranje holističkih pristupa koji ne samo da smanjuju ekološke prijetnje, već također doprinose društvenoj pravdi i ekonomskoj stabilnosti. Kroz ovaj okvir, održivi razvoj postaje moguće ostvarenje, jer osigurava ravnotežu između ljudskih potreba i očuvanja planeta za buduće generacije.

Biodiverzitet kao temelj održivosti

Biodiverzitet, ili biološka raznolikost, obuhvata sveukupnu raznovrsnost živih organizama na Zemlji – od gena i vrsta do ekosistema koji čine njihov prirodni habitat. Najčešće se definiše kao varijabilnost među živim organizmima, uključujući taksonomsku, filogenetsku i funkcionalnu raznolikost, kao i ekološke komplekse čiji su dio. Ova raznolikost je ključna za održavanje života na planeti, jer omogućava stabilnost ekosistema, prilagodbu promjenama i pružanje osnovnih ekosistemskih usluga.

Očuvanje biološke raznolikosti od suštinskog je značaja za stabilnost ekosistema, jer upravo raznovrsnost organizama i njihova uloga u procesima fotosinteze, polinacije i kruženja materije osigurava otpornost na promjene i sposobnost prilagođavanja klimatskih utjecaja. Svi ekosistemi svojim funkcijama poput primarne proizvodnje i kruženja materije, omogućavaju ekosistemske usluge poboljšavajući dobrobit ljudi. Ekosistemi sa vićim stepenom biodiverziteta efikasnije pružaju usluge poput proizvodnje hrane, skladištenja ugljenika i regulacije klime. Čist zrak i voda, plodno tlo za proizvodnju hrane, oprašivanje biljaka te prirodni sistemi za filtraciju otpadnih voda i zaštitu od poplava, direktno su uslovljeni očuvanjem raznolikosti organizama i staništa.

Međutim, biodiverzitet se suočava s brojnim prijetnjama, uključujući ubrzane klimatske promjene, koje uzrokuju pomjeranje staništa i gubitak vrsta, urbanizaciju, koja fragmentira i degradira prirodna područja, te prekomjernu eksploataciju resursa i zagađenje. Smanjenje biološke raznolikosti ugrožava ne samo prirodne sisteme već i sposobnost društava da se prilagode izazovima budućnosti.

Koncept ekosistemskih usluga: Dobrobit prirode za ljude

Ekosistemski usluge predstavljaju dobrobiti za ljude koje proizlaze iz prirodnih procesa unutar ekosistema. Tri ključna procesa koji omogućuju funkcionisanje ekosistema i pružaju ekosistemska dobra su fotosinteza, polinacija i kruženje materije. Ekosistemska dobra, koja se koriste u svojoj prirodnoj ili transformisanoj formi (poput šumskih resursa ili flaširane vode), predstavljaju resurse koje ekosistemi nude čovjeku. Koncept ekosistemskih usluga prepoznaje četiri glavne grupe usluga:

1. Usluge opskrbe uključuju materijalne i energijske resurse koje ekosistemi pružaju (proizvodnja hrane, sirovina, pitka voda i ljekoviti resursi),
2. Regulatorne usluge obuhvataju prirodne procese koji osiguravaju stabilnost ekosistema (regulacija klime, skladištenje ugljenika, prevencija prirodnih katastrofa, tretman otpadnih voda, očuvanje tla i kontrola bolesti),
3. Kulturalne usluge odnose se na nematerijalne koristi koje ljudi ostvaruju kroz kontakt s prirodom (rekreacija, turizam, estetika, inspiracija i duhovno značenje prirodnih mjesta), i
4. Usluge podrške omogućavaju osnovne procese potrebne za funkcionisanje svih usluga (polinacija, staništa za vrste i očuvanje genetske raznolikosti).

Primjeri urbanih ekosistemskih usluga uključuju zelenilo koje pruža hlađenje, apsorpciju CO₂ i rekreativne prostore, čime doprinosi smanjenju temperature, ublažavanju klimatskih promjena i poboljšanju kvaliteta života u urbanim sredinama.

Ekonomska i socijalna vrijednost ekosistemskih usluga odražava koristi koje donose u pogledu smanjenja troškova zdravstva, povećanja produktivnosti i stvaranja novih radnih mjesta, dok istovremeno poboljšavaju socijalnu koheziju i kvalitet života u urbanim sredinama. Moguće primjene su brojne, od održivog upravljanja prirodnim resursima, optimizacije korištenja zemljišta, zaštite okoliša, očuvanja i obnove prirode, planiranja pejzaža, rješenja zasnovanih na prirodi, zaštite klime, unaprijeđenja ekoturizma, smanjenja rizika od katastrofa pa sve do razvoja obrazovanja i znanja o okolišu.

Rješenja zasnovana na prirodi: Integracija prirode u razvoj

Suočeni s rastućim ekološkim izazovima, sve je jasnije koliko priroda igra ključnu ulogu u rješavanju najvažnijih problema današnjice. Rješenja zasnovana na prirodi (Nature-based Solutions – NbS) predstavljaju održivo upravljanje i korištenje prirodnih sistema za odgovor na izazove poput klimatskih promjena, upravljanja vodnim resursima i očuvanja zemljišta. Rješenja zasnovana na prirodi (NbS) su pristupi koji koriste prirodne procese, ekosisteme i njihovu sposobnost da pruže ekološke, društvene i ekonomske koristi za rješavanje različitih izazova. Iako je koncept rješenja zasnovanih na prirodi već dugo proučavan u teoriji i praksi, posebno u oblastima zaštite okoliša, savremeni pristupi unose novu dimenziju. Ovaj novi impuls naglašava inkluzivniji i transdisciplinarni pristup, s ciljem uključivanja šireg spektra perspektiva i glasova kako bi se koncept dalje razvijao i unaprijedio.

Evropska komisija opisuje rješenja zasnovana na prirodi (NbS) kao inicijative koje “koriste snagu i sofisticiranost prirode kako bi ekološke, društvene i ekonomske izazove pretvorile u prilike za inovacije”. Međunarodna unija za konzervaciju prirode (IUCN), kao još jedan važan glas u ovoj oblasti, ističe da su NbS aktivnosti koje “štite, održivo upravljaju i obnavljaju prirodne ili izmijenjene ekosisteme”, te naglašava da takva rješenja “osiguravaju jasne koristi za biodiverzitet kroz raznolike, dobro upravljane i funkcionalne ekosisteme”.

Rješenja zasnovana na prirodi (NbS) različito su definisana, ali zajednički im je fokus na akcijama inspirisanim prirodom koje odgovaraju na društvene izazove i donose dobrobit ljudima i prirodi. U urbanim sredinama, NbS integriše koncepte poput prirodnog kapitala, zelene infrastrukture i usluga ekosistema, čime obogaćuje pristupe održivom planiranju i upravljanju. Ova rješenja nude alternativu konvencionalnim pristupima, naročito u kontekstu prilagođavanja klimatskim promjenama i unapređenja ljudskog zdravlja. Usluge ekosistema dodatno ističu značaj urbane prirode, poput gradskog zelenila, za održivost i blagostanje zajednice.

Iako su NbS i usluge ekosistema pa i očuvanje biodiverziteta međusobno povezani, njihova integracija u istraživanjima i praksi još uvijek nije u potpunosti ostvarena. Jasnije povezivanje ovih koncepata omogućilo bi dublju saradnju među istraživačima i praktičarima te doprinijelo razvoju efikasnijih i održivijih rješenja za savremene izazove u urbanim sredinama.

Rješavanje složenih izazova zahtijeva uravnoteženu kombinaciju prirodnih, tehnoloških i društvenih rješenja. Na primjer, postavljanje klima uređaja može biti tehnološki odgovor na ekstremne vrućine, dok društveni pristup uključuje osnivanje centara za hlađenje ili pružanje medicinske njege ugroženim grupama. Istovremeno, sadnja urbanih šuma predstavlja ekološki način ublažavanja posljedica toplinskih valova. Ključ leži u integrisanim rješenjima koja povezuju različite pristupe, omogućavajući sveobuhvatnije i održivije odgovore na izazove. Prirodna rješenja, iako ukorijenjena u ekologiji, često uključuju i tehnološke i društvene aspekte, čime se dodatno proširuje njihov potencijal i primjenjivost.

Ekološka ljudska prava: Pravo na zdravu životnu sredinu

Ekološka ljudska prava predstavljaju spoj zaštite okoliša i osnovnih ljudskih prava, ističući pravo svakog pojedinca na čist, zdrav i održiv okoliš. Ovaj koncept prvi put je formalno prepoznat Stokholmskom deklaracijom iz 1972. godine, koja je ukazala na odgovornost država u očuvanju prirodnih resursa za dobrobit sadašnjih i budućih generacija. Rio deklaracija iz 1992. godine dodatno je učvrstila ovaj okvir, promovirajući principe poput „zagađivač plaća“, prava na pristup informacijama i aktivnog učešća javnosti.

Ključni međunarodni dokumenti, poput Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama i Konvencije o biološkoj raznolikosti, naglašavaju neraskidivu povezanost između zdravog okoliša i ostvarivanja ljudskih prava. Poseban značaj ima rezolucija UN-a iz 2021. godine, koja je pravo na čist i održiv okoliš prvi put priznala kao osnovno ljudsko pravo. Ovaj korak dodatno je osnažen Rezolucijom Generalne skupštine iz 2022. godine, koja je ovo pravo proglasila univerzalnim.

Instrumenti poput Aarhuske konvencije naglašavaju značaj transparentnosti, učešća građana u donošenju odluka i osiguravanja pravne zaštite u pitanjima okoliša. Ekološka ljudska prava nisu samo pravni koncept već i temelj održivog razvoja, osiguravajući očuvanje ekosistema, poboljšanje kvaliteta života i zaštitu budućih generacija.

Degradacija ekosistema i gubitak biodiverziteta direktno ugrožavaju osnovna ljudska prava, izazivajući zdravstvene krize, nestašicu vode i nesigurnost u opskrbi hranom. Zbog toga, očuvanje ekosistemskih usluga postaje ne samo ekološki već i društveni prioritet, duboko povezan s ljudskim pravima i globalnom održivošću. U tom kontekstu, Međunarodna unija za konzervaciju prirode (IUCN) uvodi pristup zasnovan na ljudskim pravima (HRBA) u primjenu rješenja zasnovanih na prirodi (NbS). Ovaj pristup osigurava da aktivnosti zasnovane na prirodi ne ugrožavaju ljudska prava na čist okoliš, pristup vodi, hrani, zdravlju i dostojanstvenom životu, već aktivno rade na njihovoj zaštiti i unapređenju.

Pristup zasnovan na ljudskim pravima stavlja ljude u središte planiranja i implementacije rješenja zasnovanih na prirodi, naglašavajući važnost uključivanja lokalnih zajednica i ranjivih grupa u donošenje odluka. Na taj način, ovaj pristup ne samo da pomaže u očuvanju prirode, već doprinosi pravednosti, transparentnosti i održivosti, povezujući ljudska prava s otpornim ekosistemima i održivim razvojem.

Perspektiva budućnosti: balans između razvoja i očuvanja prirodnih resursa za generacije koje dolaze

Biodiverzitet, kao temelj svih ekoloških funkcija, pruža uslove za zdravlje ekosistema i njihove usluge, koje su ključne za funkcionisanje ljudskih društava. Ekosistemske usluge, od kojih zavisimo u svakodnevnom životu, poput čiste vode, plodnog tla i stabilnog klimatskog Sistema, predstavljaju osnovu na kojoj počiva ljudska dobrobit. U kontekstu klimatskih promjena, očuvanje ovih usluga postaje imperativ, jer njihovo narušavanje može izazvati niz negativnih posljedica, od gubitka resursa do ugrožavanja ljudskih prava, naročito prava na zdrav okoliš.

Rješenja zasnovana na prirodi (NbS) predstavljaju integrirani pristup koji koristi prirodne procese za rješavanje ekoloških i socijalnih problema. Kroz revitalizaciju ekosistema, sadnju urbanih šuma, obnovu močvara ili izgradnju zelene infrastrukture, NbS nudi održive odgovore na izazove poput klimatskih promjena, smanjenja biodiverziteta i nesigurnosti u opskrbi vodom. Ova rješenja ne samo da doprinose očuvanju prirode, već i jačanju socijalne otpornosti zajednica, naročito najugroženijih, čime se osnažuju ekološka ljudska prava.

Zaštita biodiverziteta, očuvanje ekosistemskih usluga i primjena rješenja zasnovanih na prirodi čine osnovu održivog društva u kojem priroda i ljudska prava idu ruku pod ruku. Ovi povezani pristupi ne samo da štite naš planet, već poboljšavaju kvalitet života svih ljudi, osiguravajući im zdrav okoliš i pristup ključnim resursima.

Za postizanje tih ciljeva, ključno je da svi sektori društva, vlasti, naučna zajednica, lokalne zajednice i civilno društvo, djeluju zajedno, prepoznajući važnost očuvanja prirodnih resursa i promocije ljudskih prava. Samo kroz zajednički rad i interdisciplinarni pristup moguće je pronaći rješenja koja garantiraju dugoročnu održivost.

Budućnost zavisi od uravnoteženog pristupa između razvoja i očuvanja prirodnih resursa, stvarajući temelje za svijet u kojem će priroda i ljudi zajedno napredovati, ostavljajući bogatstvo za generacije koje dolaze.