Ova kućica je napravljena da stari vremenom zajedno sa nama.

Ca’biner (od riječi carabiner) je jedinstven objekat u Bosni i Hercegovina prvenstveno zbog svoje namjene i pozicije. Naime, to je prvo sklonište u prirodi za penjače u okviru nekog penjališta i nalazi se u Blagaju, na sektru Rebro. Ovo je pionirski poduhvat Alpinističko sportsko penjačkog kluba Neretva iz Mostara i prvi od planirana četiri skloništa koja će biti postavljena na četiri veća penjališta u Hercegovini – Sektor Stolac u Mostaru, Sektor Rebro u Blagaju, Drežnica i Sjeverna strana Veleža.

Na stijenama se osim treninga i rekreativnog penjanja, često održavaju i takmičenja, festivali te i godišnji kursevi za početnike, brojne edukacije i radionice u prirodi za dijecu i odrasle. Cilj tih radionica je pokrenuti kod učesnika obavljanje redovne fizičke aktivnosti te zdrav život i boravka u prirodi kao preventivu i jedan vid „ekoterapiju“.

Vremenom se uočio nedostatak prirodnog skloništa oko penjališta. U slučaju iznenadne vremenske nepogode, dešavalo se da se oprema penjača nakvasi, te se tako ošteti.

Također se ukazala i potreba za prostorom gdje se sportisti mogu presvući, smjestiti, raskomotiti i pripremiti za penjanje i tamičenje.
To sklonište će biti ujedno i stanica za prvu pomoć, smještaj za takmičare/penjače, prostor za edukaciju i radionice, sklonište za brojnu penjačku opremu koja se kvašenjem oštećuje te i prostor za boravak i noćenje penjača koji opremaju smjerove, pripremaju takmičenja i radionice i koji tom prilikom borave na lokalitetu i po nekoliko dana.

Dio početnih sredstava penjački klub je dobio od Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, za ostalo su ih pomogli donatori- prijatelji, simpatizeri, ljubitelji prirode i planinarskog duha.

Lokacija je specifična jer obiluje lomljenim kamenom koji su htjeli iskoristiti u što većoj mjeri. S obzirom na ograničena sredstva, zidove su planirali raditi djelomično od kamena, međutim zbog trenutne situacije sa pandemijom Corona virusa svi dobri majstori koji su planirali učestvovati u izgradnji i nesebicno pomoci, nisu više bili u mogućnosti.

Konstrukcija je osmišljena da bude lagana za nositi na lokaciju udaljenu od gl.puta (20 min hoda uzbrdo). Glavni konstruktivni elementi su rezani u radionici te bili skrojeni za slaganje na licu mjesta. Jednom kad su volonteri- članovi klubova ASPK Neretva, Novi Val i SPK Blagaj sa brojnim simpatizerima i poznanicima, transportovali materijal na lokalitet, bilo je lahko sastaviti i položiti elemente. Na lokaciji bez struje i vode, najviše su se služili ručnim pilama i osnovnim alatom.

Iznenađeni brzinom rada, i fleksibinošću, neiskustva i sve kraćeg dana, uspjeli su već u prvom danu podići skeletnu konstrukciju, narednog obložiti krov i zidove hidroizolacijom te pripremiti za finalno podaščavanje fasade.

„Zahvalili bi se Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke na početnom kapitalu bez kojeg se ne bismo usudili ni započeti cijelu priču“ ističu iz kluba. „Bili smo malo u strahu da je nećemo realizovati jer nam je mnogo novca nedostajalo, ali su nam brojni članovi kluba, poznanici i zaljubljenici u prirodu i planinu, nesebično pomogli u donacijama kako u materijalu, tako i u novcu. Sad imamo vjere da ćemo u istom duhu zavšiti i ostala tri Cabinera“

Također ističu, da je planirana izgradnja nova tri objekta, te svi zainteresirani mogu participirati na izgradnji ovih specifikčnih građevinskih poduhvata.

„Pozivamo sve kojima se sviđa ovo što smo do sada uradili da nam pomognu da nastavimo u svojim planovima. Svaki novi objekat je planiran da bude priča i forma za sebe jer svaka nova lokacija je jedinstveno platno na kome ćemo raditi“

Autor projekta je arhitekta Zorana Ugljen. Ljubav prema kamenu i penjanju gaji od malih nogu i svojih prvih planinarskih koraka na Velebitu. Još kao dijete je učestvovala u gradnji pastirskih kamenih kuća sa krovom od granja, sad ih zovemo moderno-shelter, i time zauvjek odredila svoj životni put. Više od 10 godina se bavim arhitektonskim projektovanjem i prvi put izvodi ovakav objekat- gdje je projektant, konstruktor i radnik.

Zorana za časopis M kvadrat ističe: „S obzrom da na lokaciji nema struje ni vode, da je ista udaljena od glavnog puta 20 min hoda uzbrdo, bilo je potrebno osmisliti konstrukciju koja će se lako montirati na terenu od strane običnih ljudi (majstore nismo mogli platiti), koristiti materijal koji će biti lagan za nošenje i po mogućstvu iskoristiti sve što nam priroda daje „besplatno“. Lokalitet obiluje lomljenim kamenom koji nije bilo teško prikupiti za gradnju temelja i postavljanje kućice na postament.

Objekat čini drveni kostur od 9 ramova u obliku petougla čije smo elemente isjekli u radionici obilježili način sastavljanja te ih na terenu slagali kao lego kocke. Jednom kad se konstrukcija podigla, bilo ju je lako podaščati i zatvoriti sa svih strana. Osnovni materijal za konstrukciju, pokrivanje i oblaganje unutrašnjosti je rezano drvo-colarica koje će u konačnici biti premazano prirodnim voskom.

Sklonište je prilagođeno za spavanje do 6 osoba (dva mjesta u potkovlju i 4 padajuća kreveta u glavnom dijelu) te za boravak, predavanje i druženje više penjača. Ovo je naš prvi Ca’biner,tz.prototip, prilagođen je fondu i lokaciji. Svaki naredni će imati svoj originalni oblik i svoju priču. Od prvobitno planiranog dizajna u obliku slova A sam odustala lišavajući ga svog nazovi nepotrebnog prostora i smanjujući dodirnu površinu sa tlom. Ova kućica je napravljena da stari vremenom zajedno sa nama. Dograđuje se i poboljšava sa svakom novom idejom njenih graditelja i posjetitelja. Objekat živi i mjenja se. Još ćemo dosta naučiti od njega, a onda krećemo sa narednim…“