Intervju: Slobodan Radoman, arhitekta

Uspješni arhitekti su sastavni dio časopisa m-Kvadrat. Donosimo njihove priče ispisane velikim trudom i upornošću, a u ovom broju predstavljamo crnogorskog arhitektu koji je stacioniran u Hong Kong-u gdje uspješno vodi dizajn firmu. O tome kako je započeo svoj biznis na dalekom istoku, kako je tekao njegov razvojni put, kao i o budućim planovima, pročtajte u narednim redovima.

1.Počet ćemo od imena Vase firme: zašto RADDAR?

Kao i većina drugih stvari u životu, ime moje firme je nastalo spontano. Želio sam da je zovem RAD, riječju kojom počinje moje prezime ali – mnogo važnije – i kojom bih sumirao svoju viziju o životu, a to je da se radom sve moze postići. Istovremeno “rad”, kako na našem tako i na engleskom, su početna tri slova riječi radikalan (“radical”), što smatram bitnom karakteristikom svakog uspješnog dizajn projekta koji teži da probije granice naizgled mogućeg. Elem, istragom registra firmi u Hong Kong-u ubrzo sam saznao da u gradu već postoji firma sa imenom RAD, te sam odlučio da imenu firme dodam riječ DAR, jer je talenat izuzetno bitna karika uspješnih firmi. Zajedno, RAD i DAR zvuče kao riječ “radar”, što simbolizuje pro-aktivnu firmu koja detektuje potencijal za dizajn.

2.Kako ste došli na odluku da osnujete svoju firmu u Hong Kong-u?

Prije osnivanja svoje firme imao sam privilegiju da radim za neke od najboljih arhitekata u svijetu, od I.M. Pei-ja u New Yorku, preko Dominique Perrault i Odile Decq u Parizu, EMBT-a u Barseloni, do firme OMA Rem Koolhaas-a i njegovih partnera u kancelarijama u Roterdamu, New Yorku i Hong Kong-u. U određenom momentu sam shvatio da zbog ceste birokratije u velikim ofisu mogu biti produktivniji u manjem ofisu, gdje bi bilo efikasnije donositi odluke, i gdje bih imao više kontrole nad cijelim procesom. Nije mi bio imperativ da imam svoju firmu koliko da nađem način da svoj potencijal i trud najbolje manifestujem. U jednom momentu mi je prijatelj ponudio da radim dizajn za njegovu kuću, nakon čega sam odlučio da rizikujem i započnem svoj biznis.

3.Kako danas, nakon tri godine, ocjenjujete vašu odluku da osnujete svoju firmu?

Ukratko, osnivanje RADDAR-a je bio odličan potez, jer sam nastavio da svakodnevno učim. Iz neke teoretske perspektive, otkako vodim svoju firmu shvatam mnogo više da je arhitektura životni proces. I dalje ozbiljno radim na svakom projektu, ali sebe konstantno podsjećam da ne shvatam arhitekturu kao profesiju (pre)ozbiljno. Sa praktične strane, u poređenju sa iskustvom vođenja projekata u OMA-i, više vremena provodim na sami dizajn nego li na sve druge aspekte projekta, i konstantno se trudim da minimalizujem vrijeme provedeno na administrativne obaveze. Ono čega nisam baš bio svjestan je da je izuzetno teško naći kvalitetne dizajnere, barem ovdje u Hong Kong-u. Čak i firme sa globalnom popularnošću ne uspijevaju da lako nađu talentovane i vrijedne radnike. Stoga se trudim da svi koji rade za RADDAR budu maksimalno fer ispoštovani, u želji da izgradimo brend kao firma koja je vrijedna svoga imena.

4.Na kakvim projektima obično radite?

U posljednje tri godine smo radili na preko trideset projekata, od pro-bono grafičkog dizajna za jednu školu u Hong Kong-u do urbanistčckog dizajna južnog dijela grada San Franciska. Projekti nam dolaze bez bilo kakvog marketinga, zahvaljujući prijateljima koji nas poznaju ili po preporuci bivših klijenata. Trenutno radimo na dva rezidencijalna kompleksa u Kuala Lumpuru i Singapuru, aerodromskom naselju u Akri, ofis enterijerima u Hong Kong-u i Kuala Lumpuru, i industrijskom kreativnom centru u Hong Kong-u, između ostalih. Naši klijenti su uglavnom nisko-budžetni, ali radimo i za poznate svjetske kompanije kao što su Shiseido, Madame Tussauds, Maersk, Tchibo, Native Instruments. Ono što nam je najbitnije jeste da je klijentima stalo do kvaliteta i da plaćaju račune na vrijeme, jer je to dokaz da poštuju naš dizajn i naše vrijeme. Privatni projekti nekad traju dugo, što ponekad i ne mora biti prednost; komercijalni projekti, pak, se uglavnom moraju odraditi brzo, te se fokusiramo na najbitnije elemente dizajna. Ovo je dosta različito iskustvo nego ono koje sam imao prije osnivanja firme. Na primjer, dok sam radio u OMA-i proveo bih i preko godinu dana na dizajnu projekta K11 Kube od svega 25m2 ili pak dvije godine na dizajnu 1,500m2 za Shanghai Lujiazhui Exhibition Centre. Trenutno radimo na projektu čija parcela ima 120,000m2 i od nas se očekuje da odradimo dizajn concept za manje od mjesec dana. Vrijeme, dakle, postaje izuzetno bitan dizajn faktor.

5.Kažete da je teško naći talentovane i vrijedne radnike. Kako onda planirate da dalje razvijate firmu? Koji su idući koraci?

Protekle tri godine smo se fokusirali na građenje infrastrukture firme, i željeli smo da započnemo izgradnju nekoliko arhitektonskih projekata. Naredne dvije godine cilj nam je da proširimo tim do pet dizajnera, pri čemu trenutno tražimo radnike širom svijeta, bez obzira na adresu boravka. Što se tiče projekata, i dalje se vodimo filozofijom da je svaki projekat odličan sve dok je klijent odličan; istovremeno, više vremena trošimo na povezivanje sa investitorima kako bismo imali više kontrole nad dizajnom i cjelokupnim kvalitetom projekata na kojima radimo. Finansijski gledano, ovo postaje dosta zanimljiv pristup razvoju projekata, jer RADDAR automatski postaje djelimični vlasnik projekata na kojima radi kao dizajn consultant.

6.Šta mislite da je danas najveći izazov u arhitekturi i kakav savjet biste dali mladim kolegama: da li da odmah krenu da rade sami, ili ne?

Najveći izazov u arhitekturi su arhitekte. Mislim da se dosta arhitekata fokusira na izgradnju sopstvenog “bling bling” imidža umjesto da se trude da rade dobar dizajn. Sve vise primjećujem članke o arhitektama čije fotografile odišu egoističkim pozama, crno-bijelim outfitom, i zbog toga se sve više brinem za našu profesiju. Arhitekte trebaju da se spuste na zemlju, da prestanu da maštaju i da svoje vizije potkrijepe inteligentnim porukama društvu. Kao predavač na Hong Kong Univerzitetu i Chu Hai College-u uvijek se trudim da studentima objasnim da je arhitektura izuzetno racionalna profesija, a da se genijalnost projekta ogleda u jednostavnosti. Nijedan klijent neće platiti za fantaziju, već za konkretne stavke u budžetu. Također, studente uvijek savjetujem da ‘’zasukaju’’ rukave i da uživaju u procesu, a ne samo u konačnom proizvodu. Što se tiče pokretanja sopstvenog biznisa, mislim da je dosta korisno raditi tri do pet godina za nekoliko firmi, mozda za jednu veću i za jednu manju, da studenti nauče kako drugi rade dizajn, jer će u tom procesu i sami naoštriti svoj sopstveni prostup profesiji, a istovremeno imati i šanse da pogriješe o tuđem trošku! Paralelno sa razvojem arhitektonskih vještina, studenti treba da razmišljaju i o potencijalu kojeg imaju van arhitekture. Danas, sa razvojem tehnologije, mnoge profesije upotrebljavaju riječ “arhitekta” kada opisuju pozicije u svojim kompanijama, na primjer arhitekte u programiranju i slično. Ukoliko studenti uspiju da shvate potencijal koji imaju i u tim profesijama, moći će na mnogo sveobuhatniji način da utječu na svoje zajednice, što nije za zanemariti.