spot_img

Slovnaft Arena – Hokejaška dvorana u Bratislavi

Za razliku od prijestolnica Zapadne Evrope, savremena arhitektura Bratislave ogleda se u manjim arhitektonskim intervencijama, adaptacijama postojećih objekata i interpolacijama novih javnih i privatnih objekata.

Piše: Boris Trapara, arhitekta i istoričar arhitekture

Prijestolnica Slovačke, koja je smještena na obalama Dunava, često je bila u sjeni svojih susjeda; Budimpešte, Beča i Praga. Glavni gradovi Mađarske, Austrije i Češke, ne samo da su geografski blizu Bratislavi, nego su kroz istoriju, kulturu i arhitekturu uticali na razvoj ovog drugog po veličini i najmnogoljudnijeg  grada Slovačke. Na današnji izgled grada uticalo je i prirodno okruženje, i to posebno rijeka Dunav koja presjeca Bratislavu na dva nejednaka dijela puna različitosti. Na istočnoj obali smješten je istorijski centar grada sa slojevitim arhitektonskim naslijeđem od kojeg je posebno značajno ono iz austro-ugarskog perioda, a na zapadnoj obali izgrađene su zgrade u duhu savremene arhitekture. Viševijekovna istorija grada upisala mu je različita imena, a današnji naziv je u upotrebi od 1919. godine kada je staro ime Požun promjenjeno u Bratislava.

Za razliku od prijestolnica Zapadne Evrope, savremena arhitektura Bratislave ogleda se u manjim arhitektonskim intervencijama, adaptacijama postojećih objekata i interpolacijama novih javnih i privatnih objekata. Slojevito arhitektonsko naslijeđe u kojem dominiraju srednjovijekovni dvorac,  austro-ugarske stambeno-poslovne palate, crkve, parkovi, trgovi, opera i vijećnica, kao i stambena naselja i javne zgrade iz perioda XX vijeka, te mostovi na Dunavu iz različitih istorijskih perioda, čine panoramu današnje Bratislave. U idiličnoj slici malog evropskog grada rijetki su veći arhitektonski projekti koji odražavaju potrebe današnjice. Među njima izdvaja se adaptirana i proširena Slovnaft Arena, odnosno Ondrej Nepela klizalište (slovački: Zimný Štadión Ondreja Nepela), jedna od najznačajnijih evropskih sportskih dvorana projektovanih namjenski za hokej na ledu i umjetničko klizanje.

Sportska dvorana Ondrej Nepela, poznata i pod nazivima Orange i Slovnaft Arena prvobitno je izgrađena 1940. godine. Nakon više od sedamdeset godina aktivnog korištenja gradske vlasti su odlučile da je vrijeme za adaptaciju i proširenje ove dvorane. Radovi na objektu završeni su 2011. godine za potrebe Svjetskog prvenstva u hokeju na ledu. Svrha arhitektonskog projekta koji je uradio slovački arhitektonski biro Fischer Architects na čelu sa Dušanom Fischerom bila je da se postojeća hokejaška dvorana adaptira prema novim zahtjevima korištenja i da se proširi njen kapacitet kako bi se tu mogla organizovati međunarodna sportska takmičenja ili kulturno-zabavne događaje na najvišem nivou. Na izradi projektne dokumentacije radio je čitav tim arhitekata koji čine: Dušan Fischer, Ján Jacko, Richard Koseček, Zoran Samol, Mojmír Vychodil, Igor Lauko, Katarína Fischerová, Dušan Kolenkáš, Tamara Závodná, i Juraj Závodný.

U čehoslovačkoj i slovačkoj istoriji sporta Slovnaft Arena zauzima posebno mjesto. Dvorana je dugo pretstavljala  sinonim za uspjeh, pobjedu i nacionalni ponos, tako da je adaptacijom trebalo vratiti stari sjaj i postići visok nivo u odnosu na međunarodne zahtjeve za potrebe hokeja na ledu i umjetničkog klizanja po čemu je nekadašnja zajednica Češke i Slovačke bila prepoznatljiva u svijetu. Glavni faktor koji je uticao na arhitektonsko i urbanističko oblikovanje bila je činjenica da je širenjem i razvojem grada u nekoliko prošlih decenija lokacija Slovnaft Arene prešla iz periferije u ono što sada predstavlja širi centar Bratislave. Značajan istorijski aspekt, kao i neposredna blizina centra grada stvorili su specifične uslove koji su izvršili jak uticaj na odnose u prostoru između dvorane i samog grada. Sve ovo rezultovalo je intervencijama na fasadi dvorane, ali i popratnim sadržajima u dvorani.

Zvanični naziv sportske dvorane Ondrej Nepela potiče od istoimenog čehoslovačkog klizača slovačkog porijekla u umjetničkom klizanju koji se takmičio kasnih 1960-ih i početkom 1970-ih godina. Najznačajniji uspjesi u karijeri Ondreja Nepela su pet zlatnih medalja na evropskim takmičenjima i tri titule svjetskog prvaka. Ondrej Nepela bio je olimpijski šampion na Olimpijadi 1972. godine. Preminuo je od teške bolesti u 38-oj godini života, a Slovačka klizačka asocijacija svake godine organizuje Memorijalni turnir u njegovu čast.

Kada se pristupilo građevinskim radovima na postojećem objektu, konstatovano je da dvorana ne zadovoljava osnovne sanitarne, sigurnosne i tehničke kriterije za organizovanje najvećih domaćih i međunarodnih takmičenja. Takođe, trebalo je povećati kapacitet mjesta u gledalištu sa osam na deset hiljada. Adaptacija je podrazumjevala promjenu instalacija u dvorani, kao i njeno usavršavanje sa tehničkog aspekta. Postojeća konstrukcija krova se oslanjala na stubove koji su se nalazili na tribinama, a što je za posljedicu imalo ograničenu sagledivost terena. Zbog toga je novim rješenjem predviđeno uklanjanje ovih stubova. Dogradnjom dvorane stvoreni su novi prateći sadržaji, a čitav prostor je posebno enterijerski riješen. Posljednjih decenija pogled na sport se značajno promijenio. Pojava velikog broja profesionalnih sportskih timova uslovila je povećanje zahtjeva za kvalitetnim prostorima za nastupe i treninge. Ne samo da se posebna pažnja posvećuje sadržajima u sportskim kompleksima, nego se posebno tretiraju i estetske karakteristike istih. Cilj projekta adaptacije je bio da se zadovolje ovi zahtjevi u objektu sa staklenom fasadom koja asocira na ledene površine i kroz koju prodiru pulsirajući zraci u crvenoj boji koji predstavljaju komunikacije – stepeništa u dvorani. Fasada se sastoji od nekoliko staklenih ploha koje imaju različite geometrijske oblike i koje su postavljene pod različitim uglovima. Tokom dana u njima se oslikava okruženje, a tokom noći unutrašnjost dvorane, tako da enterijer preuzima funkciju eksterijera. Zanimljiv detalj na fasadi su crvena stepeništa koja se tokom korištenja dvorane spuštaju sa prvog sprata do prizemlja, a kada se dvorana ne koristi stepeništa su podignuta. Na ovaj način oslobođena je pješačka zona postavljena uz sam objekat. Stepenišne krakove je moguće aktivirati prema potrebi.

Ulazi u dvoranu su odvojeni za publiku, za učesnike i za uposlene. Ispred dvorane projektovan je novi trg sa kojeg je omogućen pristup za publiku kroz četiri stepeništa koja vode na prvi i drugi sprat. Trg je opremljen urbanim mobilijarom; klupama i kantama za otpatke. U prizemlju su smještene prostorije za posjetioce, kafići, poslovni prostori, prateći sadržaji za dvoranu sa svlačionicama i ostavama. Glavni hol je dizajniran kao multifunkcionalni prostor i oblikovno je uslovljen položajem tribina. Na trećem spratu smješten je restoran sa pogledom na unutrašnjost dvorane i na panoramu Bratislave. Iz restorana je moguće pratiti sportske i kulturno-zabavne događaje u dvorani. Na četvrtom spratu nalaze se kancelarije i tehničke prostorije.

Slovnaft Arena je nakon adaptacije postala jedna od najboljih specijalizovanih sportskih dvorana u Evropi koja se osim za organizaciju hokejaških i klizačkih takmičenja koristi i za koncerte pop muzike. Dio grada u kojem je smještena ova sportska dvorana izgrađen je u duhu savremene arhitekture i zahvaljujući novim sadržajima i novim arhitektonskim intervencijama postao je jedan od popularnih mjesta okupljanja u Bratislavi.

POVEZANI ČLANCI

Comments

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

NOVE OBJAVE