Šta je energija biomase?

Sa sve većom svijesti o utjecaju fosilnih goriva na prirodni okoliš i njihovu uobičajenu upotrebu u objektima, od arhitekata se sve više zahtijeva da preciziraju i smještaju alternativne izvore energije u svojim dizajnerskim pristupima. U ovaj portfolij naprednih izvora energije uključena je biomasa, skalabilan sistem koji kombinuje upotrebu sirovih, održivih materijala s nižom rezultirajućom emisijom CO2. Kao metodu koja se često navodi kao najprimjerenija alternativa plinu i uglju, odgovaramo na jednostavno pitanje: što je energija biomase?

Biomasa je proizvodnja goriva iz organskih sirovina, najčešće drvene piljevine i peleta. Iako se često spominje u kontekstu energije budućnosti, biomasa je zapravo jedan od najstarijih oblika proizvodnje energije. Danas je izvedena izgaranjem drvenih elemenata koji su tokom svog života apsorbirali CO2, koji se prilikom spaljivanja oslobađa, u konačnici stvarajući toplinu i električnu energiju.

Biomasa poput sirovih sječiva i peleta pretvara se u energiju na različite načine. Jedna od najčešćih je termička pretvorba, gdje se biomasa komprimira u brikete i sagorijeva kako bi se proizvela para, koja tada napaja turbine za proizvodnju električne energije. Druga metoda, piroliza, uključuje zagrijavanje biomase na 200-300 °C za proizvodnju tamne tekućine poznate kao pirolizno ulje koje se može sagorjevati za proizvodnju energije, a u budućnosti može zamijeniti i naftu.

Biomasa se može zagrijati i na 700 °C kako bi se stvorila energija procesom uplinjavanja. Kad se spoji s kontrolisanim količinama kisika, proces proizvodi sinteze, kombinaciju vodika i ugljičnog monoksida koji se mogu koristiti za toplinu, električnu energiju i transport biogorivom. Biomasa je jedini obnovljivi izvor energije koji se može pretvoriti u tekuća biogoriva, čineći ga budućom zamjenom za benzin i zamjenu za fosilna goriva u kaminima za stanovanje, gdje se umjesto dima izbacuje vodena para.

Iako je biomasa predodređena da igra važu ulogu u opskrbi energijom u izgrađenom okolišu, arhitekti su snažno sudjelovali u osmišljavanju same infrastrukture za biomasu. Primjetan je primjer elektrana na biomasu Hotchkiss (kompanije Centerbrook Architects & Planners). Radi se o građevini od 1530 m2 koja se nalazi pod vegetacijskim krovom, koja izgara drvenu piljevinu za potrebe grijanja 85 zgrada i 600 stanovnika. Dizajneri procjenjuju da proizvodne metode zamjenjuju 150 000 litara uvezenog loživog ulja godišnje, smanjujući sumporni dioksid za 90%.

U međuvremenu, Värtan bioenergetska CHP tvornica (arhitektonski studio UD Urban Design AB i Gottlieb Paludan Architects) najveća je gradska elektrana za proizvodnju biogoriva na svijetu, vođena dvostrukim ciljem da značajno smanji ekološki otisak Stockholma i osigura pouzdanu toplinu i snagu. Zgusnuta fasada terakotskih ploča ističe se naspram obližnjih historijskih industrijskih fasada, dok zakrivljene površine fasade nude prozirnost koja nježno otkriva aktivnosti iznutra.

Osnovni etos elektrane Schilling (Matteo Thun & Partners) je uspostaviti dobru međuzavisnost s obližnjom pilanom, uzimajući koru i drvenu piljevinu za opskrbu generatora zapaljive biomase. Postrojenje potom proizvodi toplinu za vlastite energetske potrebe, čime završava ciklus, te opslužuje obližnju bolnicu. Arhitektura se odnosi na ekologiju: prozirnost, lakoća i stilska jasnoća izražena staklenom i čeličnom jezgrom u obliku kocke.

Za arhitekte i javnost prednosti biomase kao obnovljivog izvora energije zavise o pravilnom upravljanju. Drveće i usjevi koji nude sirovine za biomasu mogu se održivo upravljati i reproducirati te mogu nadoknaditi emisiju ugljika disanjem tokom svog životnog vijeka. Sirovine za biomasu mogu se proizvoditi i na zemljištu koje nije podložno prehrambenim kulturama ili zgradama. Biomasa također nudi snažnu prednost u odnosu na druge obnovljive izvore, poput vjetra ili solarne energije, zbog lakoće skladištenja biomase za buduću potražnju i upotrebu.

Međutim, biomasa nije savršeno rješenje za našu energetsku ili klimatsku krizu. Nepravilno upravljanje sirovinama za biomasu može dovesti do krčenja šuma i degradacije tla, dok se mnoga postrojenja za biomasu još uvijek oslanjaju na fosilna goriva zbog ekonomske izvodljivosti. Izgaranjem biomase također se stvaraju staklenički plinovi poput ugljičnog monoksida i ugljičnog dioksida, koji se moraju uhvatiti i reciklirati ako biomasa želi postati uvjerljiva zamjena za naftu i plin te osnovni dio energetskih potreba za objekte i gradove prisutne u budućnost.

print