Početkom 2019. godine identificirali smo 3D print kao trend koji će utjecati na arhitekturu. Osim što smo primijetili porast interesa čitatelja za 3D print naspram prethodne godine, vidjeli smo kako se arhitektonska zajednica dugotrajno bavila 3D printom, od korištenja tehnologije za borbu protiv beskućništva, do stvaranja pristupačnih, a opet složenih konstrukcijskih veza… To ne znači da je 2019. godina bila „dosadna“ u svijetu 3D printa. Zapravo, iako je utjecaj tehnologije u arhitekturi 2019. bio predvidljiv, različiti načini na koji se taj utjecaj očitovao i nisu bili toliko predvidljivi. Izgledalo je kao da je tokom čitave godine 3D print bio na svakom koraku, od konstrukcijskih raspona, preko kanala, pa sve do umnožavanja drveta i gardnje čitavih četvrti, uključujući i gradnju na Marsu.

Godina je započela sa završavanjem najdužeg 3D pješačkog betonskog mosta na svijetu u Šangaju, kojeg je dizajnirao profesor Xu Weiguo sa Sveučilišta Tsinghua (Arhitektonska škola). Most je dugačak 26,3 metra i inspirisan je drevnim mostom Anži u Zhaoxianu u Kini.

3D printani ulični namještaj

Istog mjeseca kompanija New Raw pokrenula je laboratorij Zero Waste Laser u Solunu, istraživačku inicijativu u kojoj grčki građani mogu reciklirati plastični otpad u gradski namještaj. Dio većeg projekta Print Your City („Isprintajte svoj grad“), koristi robotsku ruku i recikliranje olakšava izradu prilagođenih komada namještaja koji zatvaraju plastičnu petlju za otpad. Cilj inicijative je da se segmenti od recikliranih proizvoda koriste za redizajn javnih površina unutar gradova.

Replika građevinskog drveta

Također u januaru, istraživači sa njujorškog sveučilišta otkrili su metodu repliciranja vanjske i unutrašnje strukture materijala, poput drveta, pomoću 3D printera i specijalnih tehnika skeniranja. U svojoj studiji „Digitalno drvo: Mapiranje tekstura unutrašnje boje u boji“ istraživački tim opisuje kako je sistem „mapiranja boja i voksela“ doveo do proizvodnje 3D printanog modela sličnog teksturi maslinovog drva, uključujući i njegov presjek.

3D printani betonski stubovi

Nastavljajući ovu akademsku temu, ETH Cirih otkrio je detalje “Betonske koreografije”, instalacije otvorene u Riomu u Švicarskoj. Instalacija je predstavila prvu 3D betonsku fazu koja se sastoji od stubova izrađenih bez oplate i otisnutih do njihove pune visine za svega dva i pol sata.

3D printane žive strukture u Pompidouu

U februaru, poznati centar u Parizu Pompidou otvorio je svoja vrata za dvije žive skulpture utjelovljujući buduće oblike prostorne inteligencije. U sklopu izložbe, pod nazivom “Fabrique du vivant” (Tkanina živog), osnivači ecoLogicStudio Claudia Pasquero i Marco Poletto stvorili su “ljudske vrtove”, dvije 3D printane žive skulpture prihvatljive za ljudski i ne-ljudski život.

3D printana fasada za Minhen

U martu, 3F Studio dizajnirao je 3D printanu fasadu koja bi trebala služiti kao novi ulaz Deutsche muzeja u Minhenu u Njemačkoj. Njemački startup integrisao je funkcije poput ventilacije, izolacije i zasjenjenja u novu fasadu.

U aprilu, arhitektonska kompanija sa sjedištem u San Antoniju dizajnirala je niz prijedloga za nove 3D iprintane četvrti u Teksasu. Udružujući se sa neprofitnom organizacijom i ICON-om, tvorcem printera, robotike i naprednih materijala, kompanija je koristila Vulcan II 3D printer za revoluciju u gradnji kuća.

3D printano stanište za Mars

Marsovskoo stanište MARSHA multiplanetarnog arhitektonskog i tehnološkog dizajna nagrađeno je u konkurencijskoj seriji, na kojoj je ukupno bilo 60 predstavnika. Stanište MARSHA nudi pogled na to kako bi mogla izgledati budućnost ljudskog života na Marsu, s 3D-protokolom visokim 4,5 metara, ispisanim tokom završne faze takmičenja, uključujući tri robota koja su bila zadužena za postavljanje prozora.

Budućnost socijalnog stanovanja?

Kapacitet 3D printa bi svakako mogao riješiti i stambenu krizu i ponuditi alternativu tradicionalnim rješenjima za socijalno stanovanje. U nastavku sliejde prednosti i nedostaci 3D printa kao velikog građevinskog alata:

Prednosti

Najmanja mogućnost za pogreške: Većinu posla obavlja softver i mašine, tako da postoji dosta manja mogućnost za eventualne greške i nepoželjna iznenađenja.

Niži trošak: Trošak prve 3D printane kuće bio je 20% manji nego kod tradicionalnih metoda – također se procjenjuje da će smanjenje troškova za 25 godina biti 25%, a do 40% u narednih 10 do 15 godina. To je dijelom zbog toga što se tehnologija poboljšava i jeftinije razvija, kako se gradi više kuća.

Brzi ispis zidova: Mogućnost korištenja ekoloških materijala: 3D printeri kombinuju različite materijale poput pijeska, betona, vlakana i recikliranih materijala.

Nedostaci

Ispis samo zidova: 3D printer može printati samo zidove. Još je potrebno izgraditi temelje, vodovodne instalacije, vrata, prozore i sve ostale komponente. Prvoj naseljenoj 3D printanoj kući trebalo je 54 sata da se isprinta, ali bila su potrebna još četiri mjeseca da se potpuno izgradi.

Visoka početna investicija: Početni kapital potreban za uvođenje mašina za 3D ispis na terenu je znatno velik, pa se kompanije suočavaju s izazovom da uspostave uspješno poduzetništvo zbog toga.

Radna snaga: Manjak kvalificirane radne snage također može predstavljati tržišnu prepreku zbog vitalne uloge koju radnici igraju u provođenju projekta. Budući da logistika, ugradnja i održavanje 3D printera na gradilištu iziskuju snažna ulaganja u potpornu konstrukciju, obuku radne snage i uglavnom studije za njihov transport i skladištenje; njegova učinkovita upotreba postaje teška.

Visina: Ova tehnologija još ne dopušta izgradnju vrlo visokih objekata.