Jeste li se ikada probudili zbog pretjerano tople sobe? Ili bili primorani nositi jaknu ili džemper kako bi izdržali hladnoću vašeg ureda? Iskreno rečeno, ne može se svima ugoditi kada je u pitanju prilagođavanje unutrašnje klime i uvijek postoji onaj nesretni pojedinac koji na kraju žrtvuje vlastitu udobnost radi drugih. Očito, ne postoje „univerzalni standardi“ ili „preporučeni rasponi udobnosti“ u dizajniranju građevinskih sistema. Zbog toga, ako bismo ukratko definisali “toplinsku ugodnost”, to je stvaranje sistema objekata koji su prilagođeni lokalnom okruženju i funkcijama prostora koji djeluju u kolaboraciji.
Kako onda možemo dizajnirati optimalnu toplinsku udobnost?
Jedan od prvih elemenata koji se moraju uzeti u obzir prilikom projektovanja toplinske udobnosti jest stvaranje učinkovite vanjske ovojnice objekta. Ovojnica objekta djeluje kao filter između vanjske klime i unutrašnjeg okoliša, stabilizirajući atmosferu u objektu. Ispravno upravljanje ovojnicom rezultuje uravnoteženim unutrašnjim okruženjem i smanjuje upotrebu mehaničkih sistema, što doprinosi održivijoj konstrukciji. Prilikom projektovanja neophodno je uzeti u obzir sljedeće: Izolacija, solarni dobitak, toplinska inercija i ventilacija zraka.
Budući da upravljanje parametrima ovojnice zgrade može uveliko utjecati na unutrašnje toplinsko okruženje (osiguravajući visoka izolacijska svojstva na neprozirnim i ostakljenim područjima), smanjuje se toplinska dobit u toplijoj sezoni i čuva toplina tokom hladne sezone. Solarni dobitak (koliko se topline generiše dok se sunčeva energija apsorbira u zgradi) kontroliše se dizajnom i orijentacijom zgrade, omjerom neprozirnih i staklenih površina, postotkom refleksije topline, nivoom izolacije i količinom obližnjih elemenata zasjenjenja.
Toplinska inercija u velikoj je mjeri kontrolisana materijalima i vrstom konstrukcije koja se koristi. Ove komponente reaguju s vanjskim okruženjem te na taj način osiguravaju da unutrašnjost ostane hladnija – ili toplija, u zavisnosti od mjesta i potrebe – na duže vrijeme. Opeka i kamen smatraju se materijalom visoke toplinske inercije, zbog čega se ovi materijali obično koriste u vrućim sredinama kako bi unutrašnjost ostala hladna na duže vrijeme. U hladnijim regijama, uobičajeno se koriste niski toplinski inercijski materijali (kao što je drvo), tako da se interijeri brže zagrijavaju tokom hladnijih perioda.
Što se tiče ventilacije zraka, upravljanje izmjenom i cirkulacijom zraka na otvorenom je presudno za ugodnu atmosferu. Bez obzira radi li se o mehaničkoj ili prirodnoj ventilaciji, stabilno strujanje zraka oslobađa vlagu i osigurava protok zraka.
Gledajući u budućnost, naše potrebe za udobnošću vjerojatno će ostati iste. Međutim, kontekst koji okružuje te potrebe se brzo i radikalno mijenja! Hladna mjesta postaju toplija, vruća mjesta nose još više topline i nastavit će se mijenjati u godinama koje dolaze. Ali ako smatramo da je rješenje pribjegavanje umjetnim sredstvima za pružanje toplinske udobnosti, onda baš i nismo obraćali pažnju na ono što nas je ovdje dovelo. Savjesni arhitekti uvijek će dati prioritet održivim metodama za toplinsku udobnost, što ni na koji način nije složeno ili pretjerano. Budućnost je stvaralaštvo i inovativnost, a ta rješenja će učiniti svaku arhitekturu lokalnom, podesnom za život i lijepom.
