Staklo je u arhitekturi i građevini dobilo reputaciju jednog od najizdržljivijih građevinskih materijala. Međutim, zavisno o nivou izloženosti kontaminantima kroz vodu, toplotu i vlagu, na staklu se mogu pojaviti fleke ili korozija. Korozija stakla je reakcija staklenog sadržaja na vodu ili hemikalije, i formacija taloga u obliku fleka na površini stakla.

Nepropisno skladišteni stakleni proizvodi mogu pretrpiti koroziju zbog čega ono postaje neupotrebljivo za upotrebu ili proizvodnju. Razumijevanje okolnosti zbog kojih staklo korodira može pomoći kod pronalaska najboljeg rješenja za sprječavanje istog.

Koji su uzroci korozije stakla?

Staklene površine koje su izložene vodi ili hemikalijama na duži period dovodi do većih hemijskih reakcija. Naprimjer, voda koja se nalazi na površini stakla reaguje s kombinacijom soda-kreč u staklu. Ova interakcija je neprimjetna i spora, ali rezultat dovodi do korozije ili fleka.

Fenomen korozije stakla je kombinacija reakcija. U prvoj fazi, dešava se proces jonske izmjene kontrolisano difuzijom. Tu joni natrijuma u staklu reaguju s jonima vodonika. Voda dalje ‘ispire’ jon natrijuma iz vode. Ova reakcija povećava pH vrijednost staklene površine, zbog akumulacije hidroksidnih jona.

Što je veća pH vrijednost, veća je alkalnost. Alkalnost kontaktne površine također pokreće više oštećujućih reakcija. Zbog toga se curenje na površini stakla mora oprezno pregledati.

Prva faza korozije traje dok pH vrijednost ne prelazi 9 u uobičajenim okolnostima. U tom periodu, optički kvalitet i integritet površine stakla ostaje nepromijenjen.

Druga faza počinje kada pH vrijednost prelazi 9 ili više. U ovoj fazi, pH vrijednost je dovoljno visoka da ‘napadne’ silikatnu mrežu stakla. Tada se stanje pregleda mikroskopski.

Kako reakcija napreduje, sve se više oštećenja pojavljuje na površini. Ova faza utječe na optičku kvalitetu stakla, čak iako je integritet stakla netaknut.

Atmosferski ugljen dioksid također može reagovati s vlažnošću u površini stakla, formirajući površinske ostatke: natrijum i kalcijum karbonat.

Sprječavanje staklene korozije

• Korozija stakla može se spriječiti ako je površina adekvatno očišćena i osušena. Pored toga, treba izbjegavati korozivne okoline.
• Treba izbjegavati korištenje hemijskih proizvoda za čišćenje.
• Koristiti papir ili praškaste ‘interleaving’ materijale za sprječavanje abrazije i mehaničkog oštećenja u toku slanja i rukovanja. ‘Interleaving’ zaštitni sistem također neutralizira prvu fazu alkalnog nakupljanja i kontrole pH vrijednosti, sprječavajući koroziju stakla.
• Odabrati adekvatnu vrstu stakla ovisno i primjeni.
• Za vlažniju okolinu kao što su kupatila, koristiti nekorozivno staklo.