Stubovi su krasili mnoge monumentalne primjere zapadne arhitekture još od antike, od dorskih stubova Partenona pa sve do korintskih kapitela Panteona. Dorski stubovi Lincolnovog memorijala, jonski stubovi trijema Britanskog muzeja i piloni vile Savoye samo su nekoliko primjera klasike. Danas se okrugli stub i dalje koristi u modernom dizajnu i funkcionalno i estetski. U nastavku detaljnije razmatramo ove elemente, uključujući materijalizaciju, konstrukciju, konstrukcijske kvalitete i nekoliko savremenih primjera njihove uporabe.
Konstrukcijski stubovi se koriste za prijenos vertikalnog opterećenja od stropa, krova ili grede na pod ili njegove temelje. Iz tog razloga stubovi moraju biti izrađeni od materijala s dobrom čvrstoćom na pritisak, što može uključivati čelik, beton, kamen, drvo ili čak stakloplastiku. Antički grčki hramovi koji stoje i danas, uglavnom su izrađeni od kamena, koji je i danas popularan materijal za stubove. Mogu se izrađivati u najrazličitijim dimenzijama, o čemu mogu svjedočiti visoki stubovi monumentalne antičke arhitekture. Betonski stubovi izgledaju slično kamenim stubovima, ali su obično teži i mogu biti teže instalirani. Zahtjevaju izgradnju oplate, obično vertikalnog kalupa (željenog oblika i veličine) u koji se može uliti beton.
Drveni stubovi također imaju dugu i kompleksnu historiju i bili su popularni u središtu istočnoazijskih pagoda, poput japanske Horyu-ji, za pružanje konstrukcijske potpore i protupotresne zaštite. Još u antičkoj Grčkoj hramovi su izvorno bili izrađeni od drveta, a tek kasnije počeli su se klesati u kamenu. Danas se drveni stubovi i dalje koriste zbog svojih tradicionalnih estetskih kvaliteta i male težine. Međutim, ovi stubovi mogu biti osjetljivi na ekstremne temperature i loše vrijeme, dok su drugi materijali relativno otporni na okolišne uslove. Stubovi od stakloplastike dobro su rješenje za ove probleme, jer su čvrsti i vodonepropusni. Tipično su jeftini za proizvodnju i jednostavni za instalaciju, a mogu biti nosivi.
Ovisno o materijalima od kojih su izrađeni, okrugli stubovi mogu se dizajnirati i oblikovati na mnogo različitih načina. Stubovi se mogu izrađivati u različitim oblicima, uključuju kvadratne, pravougaone, heksougaone i pravougle. Tipično je razlika u nosivosti između kružnih, kvadratnih i pravougaonih stubova sa istom površinom zanemariva, ali ova se kvalifikacija naravno oslanja na upotrijebljeni materijal, dimenzije i druga razmatranja. Pitanja cijene i lakoće, posebno za betonske stubove koji zahtijevaju izradu oplate, također drastično utječu na poželjnost različitih oblika. Ipak, mnogi arhitekti preferiraju stubove kružnog presjeka iz estetskih razloga.
