Priroda je napokon uhvatila pažnju arhitekata. Boje i oblici iz prirodnog svijeta sada su sve prisutniji na umjetnim elementima.

Građevine su također oblikovane uzorcima vjetra i sunca, topografije i vegetacije. Iako je arhitektura opčinjena efektima prirode, građevine se smatraju nepomičnim predmetima koji su statični u biološki razvijajućem svijetu. Antropocentrične betonske „džungle“ nemaju života, odvajaju ljude od prirodne i prirodnih okoliša te stvaraju neravnotežu koja se manifestuje poput pandemije.

Građevine kao jedinke čine se kao da imaju parazitni odnos s prirodom. Održiva se arhitektura često sudara s kozmetičkim procesom „ozelenjavanja“ gradova. Urgentno polje istraživanja koje se naziva ‘bio-dizajn’ pruža mogućnosti pronalaska efikasnih načina ‘razvoja’ gradova. Alati i tehnologije omogućavaju projektantima da dobiju inspiraciju ne samo iz ljepote prirode, već i iz njene otporne funkcije i procesa. Otkrića iz ovog polja mogu usmjeriti ideje prema konceptiranju simbiotskog odnosa između izgrađenog i razvijenog.

Priroda je inteligentna, ima svoj biološki sistem koji evoluira, koji se prilagođava i preživljava. Napreci u kompjuterskoj biologiji izgradili su put za primjenu prirodne inteligencije na građevinama, ohrabrujući arhitekturu da postane nastavak prirode. Iduće granice gradova mogli bi se fokusirati na izgrađeni okoliš kao na organizam koji je obostrano ovisan o prirodnom svijetu. Građevine koje su nekad bile barijere za prirodu bit će neprepoznatljive na prirodnom tlu. U post-antropocentričnim naseljima živjet će oni koji će se integrirati s neljudskim živim svijetom.

Organizam metabolizira na više skala – od ćelija do organa, tijela i ekologije. Gradovi slično uspijevaju na raznim nivoima okvira, gdje kompozicijski materijali imaju utjecaj na gradski pejzaž kao i transportna mreža. Izgrađeni okoliš usmjerava evoluiranja ekologije jer se stalno mora prilagođavati ljudima, umjesto da je obrnuto. Bio-integrisani gradovi moraju uključivati druge organizme i odgovarati na različite skale da bi mogli, zajedno s prirodom, kreirali održivu ekologiju.

Bio-materijali

Na najmanjoj skali gradova građevinski materijali uveliko utječu na to kako strukture reaguju na svoja okruženja. Istraživači su testirali spektar biomaterijala, od kojih je svaki imao dominantna svojstva i doprinose. „Živi“ građevinski materijali – potkategorija biomaterijala – koriste živu materiju i svoje hemijske reakcije za stvaranje materijala koji rastu, reaguju i adaptiraju se svojoj okolini.

Materijali uključuju bio-cement koji je napravljen od biomineralizirajućih mikro-algi koji se uzgajaju uz pomoć sunčeve svjetlosti, morske vode i CO₂. Slično kako koralji i ostrige grade svoje školjke, mikroalge snažno vežu materijal. Alge upijaju dosta ugljika i čine blokove 90% manje ovisnim o ugljiku od običnog betona.