Svjetlana Prole

Ipak, najveći uticaj na definisanje mene kao dizajnera i moj današnji rad imao je boravak u New Yorku. Ljudi koje sam upoznala tamo, njihov odnos prema prostoru u kojem žive, navike, način života… Sve to mi je dalo veliku inspiraciju i hrabrost da radim stvari drugačije. Poslije mog povratka kući, ništa više nije bilo isto…

Nova škola dizajna enterijera u Banjaluci u kome će vam stručnjaci prenijeti svoje znanje i iskustvo i pripremiti vas za bavljenje vašim poslom iz snova. Nastava je fokusirana na praktični rad. Polaznici će savladati korištenje programa AutoCad, imati priliku susresti se sa odlaskom na gradilište, te susresti se sa mnogim gostujućim predavačima koji se bave zanimanjima srodnim ovoj oblasti. Tim povodom razgovarali smo sa arhitekticom Svjetlanom Prole koja je diplomirala na Arhitektonskom fakultetu u Banjaluci.

Fotograf: Aleksandar Arsenović

Za početak recite nam nešto više o sebi? 

O sebi – racionalna, maštovita, nerijetko kasnim, previše stižem, zaljubljena u dobro i lijepo. O svom radu – interakcija između arhitekture, umjetnosti i mode. S obzirom na to da sam imala priliku djelimično se oprobati u svim sferama mogu slobodno reći da lični pečat kao dizajner enterijera ostavljam zahvaljujući kombinaciji ova tri elementa.

Otkud ljubav prema arhitekturi?

Od najranijeg perioda osjećaj za estetiku i kreativnost su bila dio mog identiteta. Šivanje, crtanje, moda, umjetnost… Sve što ima veze sa lijepim bilo je moja stvar, a znamo da niko nije imun na ljepotu i dobrotu. Ljubav prema prostoru, čovjeku i njegovim potrebama proizvela je ljubav prema arhitekturi.

Kako je krenula vaša priča u svijet arhitekture?

Diplomirala sam na Arhitektonskom fakultetu u Banjaluci na temu “Kreativni presjeci – arhitektura i moda“. Ipak, najveći uticaj na definisanje mene kao dizajnera i moj današnji rad imao je boravak u New Yorku. Ljudi koje sam upoznala tamo, njihov odnos prema prostoru u kojem žive, navike, način života… Sve to mi je dalo veliku inspiraciju i hrabrost da radim stvari drugačije. Poslije mog povratka kući, ništa više nije bilo isto…

Na kojim projektima trenutno radite, a koji su vam u najavi?

Od projekata koje bih izdvojila trenutno me najviše ispunjava moja škola dizajna enterijera koja se održava već treći put. Posebno mi je zadovoljstvo što sam primijetila da se interesovanje počelo javljati i od strane ljudi koji nisu samo iz Banjaluke, već i regiona, tako da imam u planu i prelazak na online kocept predavanja. Uspješni projekti zaslužuju nadogradnju, zbog toga je već moguć upis i u novu grupu koja bi počela sa predavanjima od marta. O ovom govorim rijetko, a također i prvi put javno, ali u planu je i projekat Prole Home. Sam naziv upućuje na to o čemu se radi, ali o njemu više neki drugi put.

Recite nam nešto više o vašem studiju?

Bila sam u potrazi za prostorom koji je sam od sebe umjetnički, a u ovaj sam se, mogu slobodno reći, zaljubila na prvi pogled. Kao takvog sam ga i posmatrala, pa je on danas postao istovremeno i studio i atelje, sa kućno-radnom atmosferom. Sam prostor mi je bio inspiracija koju je bilo potrebno samo nadopuniti.  Tu prvenstveno mislim na materijalizaciju, gdje dominiraju prirodni materijali. Zvijezda ovog enterijera je veliki društveni sto izrađen od hrasta iz vode, koji predstavlja pravo umjetničko djelo. Pored njegovog estetskog doprinosa ima i važnu funkciju u studiju koji se koristi za potrebe moje škole dizajna enterijera. Takvo uređenje je spontano studiju donijelo i više namjena, pa se on danas može iznajmiti za održavanje kurseva, radionica, pa čak i fotografisanje. Studio Prole predstavlja moju oazu mira i ostvarenje sna.

Ko sve čini tim i šta vam je najvažnije prilikom projektovanja?

Testiram ljude koji su spremni ući sa mnom u nepoznato. Za to je potrebna hrabrost i ludost. Teško je, ali je lijepo.

Ko su vam uzori u arhitekturi?

Volim hrabro i drugačije. Kelly Wearster i Pierre Jovanovitch su dizajneri čiji me rad najviše fascinira.