Poznat po svojoj senzualnoj materijalnost i opažanju detalja, Pritzker Laureate Peter Zumthor (rođen 26.4.1943.g.), jedan je od najcjenjenijih arhitekata 21. stoljeća. Postao je poznat zahvaljujući Therme Vals-u i Kunsthaus Bregenz-u, završio ih je u razlici od samo jedne godine, 1996-e i 1997-e godine. Njegov rad fokusira se na eksperimentalni kvalitet individualnih građevina, za razliku od arhitekata njegovog doba koji su imali tehnološki, kulturalni i teoretski fokus.

Kao tinejdžer, Zumthor-ov prvi posao bio je pomoćnik stolara, a po završetku studiranja arhitekture u rodnom gradu Basel-u pa u New Yorku-u, radio je kao arhitekta za očuvanje u Graubünden-u. Svi raniji poslovi pružili su mu iskustvo u izgradnji i konstrukciji, zbog čega je vrlo dobro razumio materijale, i za njegov profil u Vanity Fair-u 2001. godine, Paul Goldberger objasnio je kako se u „svoj njegovoj arhitekturi osjeti kvalitet odličnog stolara, i to se vidi: precizna je, slava njegovog dizajna leži u perfekciji detalja i odličnoj kvaliteti materijala.“ Zumthor-ov stil arhitekture vjerovatno utjelovljuje principe fenomenologije, vjere da je primat senzornih i eksperimentalnih kvaliteta u arhitekturi, inspirisan filozofijom Martin Heidegger-a. Kao takav, Zumthor vjeruje da bi se istinski razumjela građevina, ona se mora lično doživjeti, i zato rijetko prilazi medijima za publicitet svojih projekata.

Također se jako malo zanima za nove projekte, što rezultira mnogo manjim brojem projekata za razliku od ostalih arhitekti, i radi u malom studiju u selu švicarskih Alpi. Sve ovo je zaslužno za njegovu, skoro mitsku reputaciju, sličnu nečemu između pustinjaka i mudraca- iako je vrijedno spomenuti da su neki sumnjali u ovu interpretaciju, govoreći da je Zumthor pažljivo izgradio ovu „personu“ kao svi drugi poznati arhitekti.

Ipak, njegov rad imao je nesumnjiv utjecaj na svijet arhitekture. Njegove građevine su misteriozne i primamljive, ali ne pokazuju znakove stila ili prijašnjih predrasuda. On se ne brine za estetiku već za sadržaj, doživljaj, materijalnost. Ovo je vjerovatno jedan od njegovih najvećih doprinosa arhitekturi: zaista značajna arhitektura mjesta i iskustva.

m-Kvadrat