Intervju: Tajra Šurković

Tajra Šurković, rođena je 24. juna 2001. godine u Sarajevu. Završila je Prvu Bošnjačku gimnaziju-Cambridge smjer, potom upisala Arhitektonski fakultet u Sarajevu. Završila je i muzičku školu, te svirala klavir. Kroz srednju školu se bavila još baletom i glumom. Trenutno je peta- završna godina na fakultetu.

Tajrina ljubav prema arhitekturi javila se još u osnovnoj školi. Sama je donijela odluku šta će upisati. U nastavku teksta pročitajte detaljnije.

Kada i kako ste primijetili da se rodila ljubav prema arhitekturi?

Ljubav prema arhitekturi se rodila još u osnovnoj školi, kada sam znala koji fakultet ću upisati, a o srednjoj školi nisam ni razmišljala. Nisam dala roditeljima da utiču na moju odluku i bila sam svjesna da će biti teško te sama pristupila tome. Uvijek sam bila umjetnički nastrojena, te pored baleta, glume i muzike voljela sam i slikarstvo kojem sam se malo više posvetila u srednjoj školi. Uvijek sam bila vješta u biranju boja, materijala i kombinovanja istih te sam tu znala koji je moj poziv u životu.

Student ste, recite nam više o tome?

Trenutno sam student pete godine i trebam da pristupim biranju teme i odabiru rada za svoj magistarski. Nisam još uvijek sigurna i mislim da su mi studije prošle prebrzo, prerano mi je došla odluka biranja sijera kojim želim da idem. Prošle godine sam osvojila konkurs za Most u Novom Sarajevu i trenutno je u nekom procesu razrade sa Gradom Sarajevo, a radila sam i druge projekte poput projekta pijace za Općinu Novo Sarajevo. Dosta surađujemo sa stvarnom strukom i imala sam priliku baviti se različitim temama u arhitekturi, od projektovanja mosta do enterijera.

Zašto odabrati Arhitektonski fakultet?

Kada odaberete Arhitektonski fakultet uvijek morate biti spremni na ono što vas čeka, i mentalno i fizički. Arhitektonski fakultet u Sarajevu je uvijek bio na dobrom glasu još od doba Jugoslavije, a i dan danas je priznat. Naša diploma, zajedno sa medicinom je priznata u cijeloj EU. To dosta govori o kvaliteti iste. Osim fakulteta, arhitektura je struka koja je prisutna u svijetu otkad je prisutan i čovjek i uvijek će biti tako. Možda umjetna inteligencija  dostigne vrhunac ali nikad neće moći pristupiti rješavanju problema na koji čovjek može da se poveže sa prostorom oko sebe.

Koji dio arhitekture vam se najviše sviđa?

Kroz studiranje sam se upoznala sa različitim granama u koje možeš da odeš kada se baviš ovim poslom. Vezani smo za građevinu i kao struke smo potrebni jedni drugima. Da kažem da imam jedan smjer, nemam, još uvijek se pronalazim. Od projektovanja mosta, do projektovanja pijace pa i enterijera mogu da kažem da sam zainteresovana za općenito projektovanje prostora u kojem se živi i radi te rješavanju problema poput prenamjene objekta ili sprovođenja renovacije, ali bez enterijera. Enterijeri su divan posao ali me jednostavno nisu nikad toliko zanimali uvijek sam to smatrala završnim dijelom koji radim da bi predala kompletan projekat. Naravno u ovom smislu mislim na mobilijar i detaljnije uređenje, ne općenito enterijer zgrade. Ne znam, imam još jednu godinu da pokušam da se odlučim gdje se vidim, naravno i da probam  par možda na kraju završim negdje gdje se nikad nisam vidjela, na primjer projektovanju mostova, što mi se desilo prošle godine. U ovom poslu faktor iznenađenja ima veliki uticaj i to je ono što me i veže za arhitekturu.

Da li ima nešto što vam predstavlja veliki izazov?

Kroz fakultet sve projekte koje radimo su izmislili profesori, lokacije su zamišljene i ako ti ne odgovara nešto samo dodaš par metara. Problem je nastao kada smo počeli raditi za stvarne lokacije, stvarne ljude i susreli se sa svim problemima i nedostatkom dokumentacije  i informacija. Jako je teško doći do osnovnih informacija o parceli, tačnim mjerama te u BiH nažalost ima dosta nelegalnih stvari i ilegalne gradnje, posebno u periodu poslije rata kada je bilo teško dokazati vlasništvo. Kroz rad sa Mostom, Općinom sada i Gradom Sarajevo sam se susrela sa dosta problema u komunikaciji gdje se informacije ne prenose dovoljno brzo i dosta vremena se izgubi na papirologiji. Također jako puno vremena je trebalo da se prepozna rad studenta te da se vrednuje isti. Problema i prepreka će uvijek biti, ali kome je stalo ostane istrajan i uporan da se njegova ideja ostvari.

Koji su vaši planovi poslije završetka studiranja?

Kao što sam već spomenula, još uvijek se pronalazim i nemam adekvatne planove za budućnost. Studirala sam pola godine u Češkoj i doživjela sam to studiranje i život izvan BiH i ne mogu da kažem da situacija ovdje ne valja ili da želim da se odselim. Mislim da Bosna i Hercegovina ima dosta prostora za napredak, te mladih ljudi koji žele da rade na stvaranju boljeg i ljepšeg svijeta oko sebe. Ja sam svoje stvaranje počela u Sarajevu, gradu u kojem sam rođena. Gradu mostova sam podarila još jedan i izuzetno sam ponosna na sebe i htjela bi da se moj rad nastavi u tom smjeru.

Poruka za naše čitaoce?

Kao mlada arhitektica želim da ohrabrim sve koji žele da se bave ovim poslom, ili razmišljaju da upišu fakultet. Meni je jako bitno vidjeti ono na čemu radim, stvari koje stvaram će možda sutra biti fizički prisutne ispred mene i mogu reći ovo sam ja uradila ili u ovom projektu sam ja učestvovala. Arhitektura je jako širok pojam i može da ide u raznim pravcima od umjetnosti do čistog inženjerstva i smatram da svako može pronaći nešto za sebe.