Teorija i praksa u građevinarstvu ne mogu jedna bez druge

Teorija bez prakse predstavlja neiskorišteni potencijal koji, ako se ne koristi, vremenom može samo izgubiti svoju vrijednost

Đani Rahimić rođen je u Mostaru 1982. godine gdje je završio osnovnu i Srednju građevinsku školu. Diplomirao je na Građevinskom fakultetu Univerziteta ”Džemal Bijedić” u Mostaru 2005. godine. Nakon diplomiranja upisuje postdiplomski studij na Građevinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, te odbranom magistarskog rada 2010. godine stiče zvanje Magistar tehničkih nauka iz oblasti građevinarstva.

Iste godine prijavljuje temu doktorske disertacije na Građevinskom fakultetu Univerziteta ”Džemal Bijedić” u Mostaru koju je uspješno odbranio 2015. godine i stekao zvanje Doktor tehničkih nauka iz oblasti građevinarstva. Od 2006. godine stalno je zaposlen na Građevinskom fakultetu Univerziteta ”Džemal Bijedić” u Mostaru gdje radi u svojstvu asistenta na predmetima ”Betonske konstrukcije” i ”Mostovi”, a trenutno je angažovan kao nastavnik na predmetima ”Ispitivanje konstrukcija”, ”Primjena računara u građevinarstvu” i ”Prednapregnute konstrukcije”. Za naš časopis, Rahimić govori o građevinskoj praksi, te inženjerskom zvanju.

 

Već duži niz godina ste zaposleni na Građevinskom fakultetu Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru. Na kojim poslovima ste tačno angažovani?

Na fakultetu sam zaposlen od 2006. godine, a trenutno imam izbor u zvanje docenta za užu naučnu oblast Građevinske konstrukcije, te sam angažovan na više predmeta iz te oblasti. Osim nastave, angažovan sam i na različitim projektima koje implementira fakultet preko svog Zavoda za projektovanje i ispitivanje materijala i konstrukcija.

Koliko je danas bitno teorijsko promišljanje i koliko je kompetetna teorija bez prakse?

Jedno bez drugog ne može funkcionisati, tj. sve što radimo u praksi ima svoju teoretsku pozadinu  koja nije uvijek ”vidljiva”, pa se često umanjuje njena važnost koja je neupitna. Teorija bez prakse predstavlja neiskorišteni potencijal koji, ako se ne koristi, vremenom može samo izgubiti svoju vrijednost.

Pružate li Vašim studentima praktično iskustvo?

Na fakultetu postoji praktična nastava, a u skladu sa mogućnostima se organizuju i stručne ekskurzije gdje studenti imaju priliku da posjete gradilišta značajnijih objekata.

Da li je to dovoljno?

Teško je ocjeniti. Studenti svakako više vole praktičnu nastavu od teoretske, ali mora postojati ravnoteža između teorije i prakse i taj se problem ne može rješiti samo povećanjem broja sati praktične nastave nego se treba poboljšati njen kvalitet, odnosno treba se organizovati praktična nastava gdje će studenti moći da vide primjenu teorije u praksi. Za takvu nastavu morate imati stručnjake koji dobro poznaju teoriju a imaju dosta iskustva u praksi.

Koliko je bitno da profesori imaju iskustva u praksi?

Mislim da je to jako bitna stvar, ne samo u građevinarstvu nego u svim naučnim oblastima, jer vi ne možete nekoga obučiti da kvalitetno obavlja neki posao ako vi sami to nikada niste radili. Nažalost, u našem visokom obrazovanju se tome ne pridaje nimalo značaja.

Šta se promijenilo u građevinskoj praksi u zadnjih dvadesetak godina?

Kod nas je u zadnjih dvadesetak godina aktuelna digitalizacija u svim oblastima, pa tako i u građevinskoj praksi i to bih izdvojio kao najveću promjenu prvenstveno u oblasti projektovanja i planiranja. Nažalost, ta promjena kod nas ima i negativne efekte, jer generalno vlada mišljenje da kompjuteri sve rade sami što dovodi do obaranja cijena intelektualnih usluga, a samim tim i degradiranja inžinjera. Rezultat toga je da imamo situaciju gdje se projektanti takmiče ko će raditi jeftinije što za cilj ima vrlo nizak kvalitet tehničke dokumentacije. Sve to kasnije utiče i na kvalitet i rok izgradnje, te može imati dalekosežne posljedice za građevinarstvo u cjelini.

Kako popraviti to stanje?

Jednostavno treba urediti sistem po uzoru na neke od naprednih zemalja poput na primjer Njemačke na koju se već tradicionalno ogledamo u građevinarstvu.

Kada ste se odlučivali za inženjersko zvanje, jeste li imali i rezervni izbor?

Moram priznati da nisam, jer sam se za građevinarstvo odlučio još u srednjoj školi i nekako je bilo logično nastaviti u tom smjeru i postati inženjer. Dakle, presudnu ulogu je imao odabir srednjeg usmjerenog obrazovanja i mislim da mi je to puno pomoglo prilikom nastavka školovanja.

Da li po vašem mišljenju studentima i đacima trebaju pomoć i savjeti prilikom upisa?

Svakako da treba, posebno prilikom odabira srednje škole, jer to za mnoge može biti presudan momenat u životu, a mislim da ljudi te odluke donose bez previše razmišljanja. Tu svakako veliku ulogu trebaju imati i institucije vlasti koje trebaju više poticati školovanje deficitarnih zanimanja odnosno uvesti određene restrikcije za zanimanja gdje postoji višak kadrova.

Za kraj, imate li poruku za naše čitaoce?

Građevinarstvo je vrlo važna grana privrede koja upošljava veliki broj ljudi kako direktno kroz proces izgradnje, tako i indirektno kroz proizvodnju građevinskih materijala, trgovinu, transport itd. Cijeneći navedene činjenice od iznimne je važnosti da se ova oblast uredi na jedan primjeren način kako bi se osigurao njen razvoj i napredak.

print