Pokret miko domova je u zamahu zadnjih godina, a gradovi i dizajneri postavljaju pitanje mogu li se mikro domovi baviti raszućim problemima današnjice ili veličaju nezdrave životne uslove. Tokom 2018. mikoro domovi bile su jedna od najpopularnijih tema na internet pretraživačim, sa porastom od 75% u odnosu na prethodnu godinu, i na popisu trendova su u samom vrhu kada je pitanje utjecaj na arhitekturu u 2019. Arhitekti su suočeni s nizom pitanja, uključujući: mikro domovi mogu pružiti ekološki osviješten i povoljan smještaj kao odgovor na sužavanje stambene ponude. Pokret je također urođeno vezan za promjenu stavova o privilegiranju, bogatstvu i materijalizmu. Trend prema mikro životu je u stalnom porastu, a rasprava o mikro domovima nastavlja se jer su definicije pokreta različite i često povezane s lokalnim tržištima stanova.
Mikro domovi dolaze u raznim veličinama, a u nekim državama zapravo mogu biti i ilegalni. U SAD-u npr. mikro domove je teško regulisati što se tiče zoniranja i sigurnosti i mogu se smatrati neprihvatljivima kao oblik prebivališta. Zakon na mikro domove gleda kao na nešto između kampera, mobilnih kućica i tradicionalnih obiteljskih rezidencija. Da bi službeno bio „mikro”, objekat mora biti ispod 40 kvadrata, prema Međunarodnom građevinskom kodeksu (IBC). Maleni domovi također postoje u dvije različite vrste: pomični (na kotačima) ili stacionarni (na temeljima).
Iako sa sobom nose niz problema, mikro domovi mogu pružiti i niz prednosti, od minimalističkog načina života i mobilnosti, do nižih troškova u poređenju sa tradicionalnim rezidencijama. No jesu li oni uistinu odgovor na urbanu nejednakost ili kapitaliziraju potrebe rastuće demografske skupine?
Šta mikro domovi doista govore o arhitekturi?
Nakon uspješnog lansiranja pilot projekta u Bostonu i milionskog ulaganja u podršku, startup kompanija Getaway nedavno je lansirala svoju uslugu za Njujorčane. Kompanija omogućava kupcima da iznajme kolekciju dizajnerskih “mikro domova” smještenih u osamljenim ruralnim područjima sjeverno od grada; sa cijenom od 99 dolara po noćenju. Cilj je ponuditi predah za previše stimulirane ljude iz grada koji se žele isključiti i “pronaći sebe”. Kompaniju su osnovali student menadžmenta Jon Staff i student prava Pete Davis, obojica sa Harvarda, koji su iz razgovora s drugim studentima o problemima stanovanja i potrebi za novim idejama osmislili smještaj za nove generacije. Tako je potekla ideja za izdavanje mikro kuća kao vikendica na osami.
Šta arhitektura može naučiti iz pokreta mikro domova?
Kako globalna ekonomija nesigurno raste, vlasnici domova postaju kreativniji kako bi priuštili neophodne stambene prostore. Pokret mikro domova populariziran je širom svijeta potičući izgradnju domova od 14 kvadrata, a svakodnevno se pojavljuju mnogi manji modeli stanova. Kao dom za korisnike svih dobnih skupina, mikro stanovi su dosta evoluirali i iako su se nekad smatrale arhitektonskom farsom, danas postaju sve popularnije rješenje za prevladavanje ekonomske krize i sve su relevantnije u polje arhitekture.
Mikroarhitektura: Velike ideje za male domove
Unatoč svojoj prividnoj jednostavnosti, mikro objekti uvijek su izazov u dizajnu u kojem se moraju riješiti razmjeri, materijalnost i upotrebljivost kako bi se maksimalno iskoristile minimalne površine. Le Corbusierov kabanon od 16m2 bio je spremnik ideja u kojima je švicarski arhitekt istraživao “modulor” – razumijevanje temeljnosti ljudskog mjerila. U narednih pola stoljeća mnogi su se istaknuti arhitekti upustili u dizajn kabina i eksperimentalno i na primitivnoj razini, posebno u smislu malog utočišta u harmoniji sa prirodnim kontekstom.