Trg sv. Trojstva u Požegi kao dinamični prostorni mehanizam za transmisiju elemenata istorijskog identiteta grada u budućnost

Projekt uređenja Trga Svetog Trojstva zasniva se na konceptu revitalizacije prostora kao trajnog gradskog središta, te transmisije elemenata istorijskog urbanog identiteta duge i slojevite istorije trga u oblikovanju budućnosti grada za 21 stoljeće.

Projekat: Trg sv. Trojstva Požega

Autori: doc.dr.sc. Ivana Tutek, d.i.a. Atelier Minerva; AF Zagreb Bernarda Lukač, mag.ing.arch. Atelier Minerva & Andrea Čeko, mag.ing.arch. Arhitektonski fakultet Zagreb Arhitektonski ured: Atelier Minerva d.o.o. glavni projektant Nedjeljka Bobanović, ovl. arh.

Faza projekta: Urbanističko-arhitektonsko idejno rješenje

Investitor: Grad Požega

Godina projektovanja: 2020. konkursni rad; prva nagrada, januar 2021.

Površina zone osnovnog obuhvata/ Trg sv. Trojstva: 12 573 m2

3D vizualizacije: Dotviz studio

Trg kao dinamični prostorni mehanizam za transmisiju elemenata istorijskog identiteta grada u budućnost

‘Ja cijenim mudrost koja ne ubija život i ne odbija od života, nego koja pretvara život u umjetničko djelo, mudrost sočnu, kratku, vedru sintezu mudrosti. Ona će biti kao slap, kao grozd, kao pad meteora…’ / Tin Ujević, ‘Aleja kestenova’; odabrao S. Habjana.

Projekt uređenja Trga Svetog Trojstva zasniva se na konceptu revitalizacije prostora kao trajnog gradskog središta, te transmisije elemenata istorijskog urbanog identiteta duge i slojevite istorije trga u oblikovanju budućnosti grada za 21 stoljeće.

Tragovi izvorno ovalne forme trga su naznačeni u novom idejnom rješenju kroz savremenu interpretaciju niza dinamički položenih kružnica koje obavija metalna traka, rešetka, usklađena s linijom fasade. Sama ploha omeđena je istorijskim saobraćajnim pravcima, sjeverni i zapadni, dok se južno-istočno položena cesta u drugoj fazi ukida i pretvara u interventni put. Kružnice formiraju fluidan, nestalan rub plohe trga koja se u završnom rješenju prostire do južne fasade. Širina zadržanih prometnica se smanjuje na minimalnu potrebnu, te se povećavaju pješački koridori uz sjevernu i zapadnu ovojnicu trga, dok se centralno parkiralište izmješta južno od crkve i samostana sv. Duha. Na taj način vrši se postepena redukcija automobilskog saobraćaja i reafirmira se dominantno pješački karakter trga.

Sama dimenzija glavne plohe, početak i kraj trga naslućuje se kroz svjetlosne tragove u parteru koji definiraju prostor između dvije izvorno gotičke crkve sv. Duha i sv. Lovre. Svjetlosni pravci u plohi markiraju osnovne smjerove kretanja i stvaraju poveznice prostora trga sa okolnim sadržajima, te tako afirmiraju pojedine elemente postojećeg arhitektonsko-istorijskog okvira i njegovog neposrednog zaleđa.

Koncept uspostavlja i novu prostornu os trga, kao odgovor na istorijski odnos između spomenika Sv.Trojstva i kuće Magistrata u središtu trga, savremeno dizajnirani urban line – zona prihvata svih elemenata urbane opreme, stalnih i privremenih. Na ovaj način omogućena je lagana artikulacija gradskog prostora u funkciji različitih scenarija korištenja – sadržaji su koncentrirani u fleksibilno strukturiranoj centralnoj zoni dok su rubovi slobodni i fluidni u odnosu na samu ovojnicu trga.

Stvoren je savremeni, dinamični prostorni mehanizam za pokretanje urbanog razvoja i transmisiju elemenata istorijskog identiteta grada u budućnost. Odabrani su elementi krug; preklop kružnica i boja crveno narančasta; corten prisutni u istorijskom identitetu grada, ceremonijalna zastava slobodnog kraljevskog grada; zastava i grb grada Požege u definiranju prostornih simbola grada 21. stoljeća. I. Tutek

Povjerenje kao poticaj

Hrvatska urbana kultura prilično je heterogena. Na obali susrećemo dragulje kontinuiteta urbane kulture od antičkih vremena do danas, a regije poput Istre prekrivene su gustom mrežom kompaktnih urbanih cjelina.

Uz te dobro poznate urbane vrijednosti koje igraju i važnu ulogu u turističkoj ekonomiji, hrvatski kontinent prekrivena mrežom skladnih gradova srednje i manje veličine koji su donekle na margini pažnje javnosti. Demografska i ekonomska situacija ne ukazuju na ekspanziju, pa se promišljanja urbane budućnosti tih gradova u prvom redu treba suočiti s kvalitativnim a ne kvantitativnim urbanim preobrazbama. Dakako, ta promišljanja ne isključuju mogućnosti novih razvojnih pravaca no oni će se u prvom redu odvijati u van-urbanim teritorijima i tipologija poslovnih parkova i manjih logističkih centara za koje još ne znamo kako ih uključiti u domenu javnog i je li to uopće moguće. Unutar takvog razvojnog horizonta, pažnja urbanog projektiranja logično se usmjerava se na sama središta gradova, na „urbano editiranje“ i naročito na projektovanje gradskih trgova.

Srednji i mali gradovi kontinenta Hrvatske mahom su rahle urbane strukture u kojima su glavni gradski trgovi naglašeni simbolički fokus. Ti središnji trgovi često nisu sasvim konsolidirani, njihova neposredna okolica je heterogena, pa su u kontaktu su sa sub-urbanim tkivom ili prirodom. Nadalje, sistemi jasno artikuliranog urbanog prostora manjih istorijskih središta nisu obimni i treba ih promatrati kao cjeline, ne samo u formalnom smislu, nego i u pogledu urbanih dinamika. Važno je analizirati koji programi su na njih vezani, kako građani koriste te prostore, kakvi su već postojeći običaji nastanjivanja prostora, ali i postaviti pitanje kakva može biti njihova budućnost. Dakle, u projektovanju javnog prostora očekujemo afirmaciju ključnih zatečenih značajki prostora, ali jednako tako i otvaranje novih mogućnosti koje možda još i nisu niti naslućene. Projekti javnih prostora trebali bi biti upravo katalizatori pozitivnih promjena, a ne bi trebali samo ziheraški potvrđivati „status quo.“

U Požegi nalazimo na lijepu situaciju dva komplementarna trga: prostrani i naglašenije dinamični Trga Svetog Trojstva, te Trg Svete Terezije kojim dominira Katedrale. Unutar nevelikog središta grada ambijenti su raznoliki: javni prostor pulsira između intimnijeg karaktera okolnih ulica i pješačke zone i ta dva lijepa trga. Trg svetog Trojstva između ostaloga posebno je zanimljivi po diskontinuiranim trjemovima koji teku po sjevernom perimetru i koji formiraju različite socijalne prostore: od terase restorana, ulaza u Gradski muzej, predprostora dućana… Na južnoj strani se kroz međuprostore između zgrada ili pak u drugom planu otvaraju pogledi prema zelenilu i obližnjoj Požeškoj gori, a pa je dio urbanih prizora i priroda i prepoznatljiva topografija požeškog kraja. Na jugozapadnom rubu je pak na završetku trga izgrađena jednostavna modernistička prizemna tržnica.

Projekat trga ne može radikalno promijeniti postojeće stanje stvari, pitanje oblikovanja svodi se na pitanje pristojnosti, projektantske pismenosti i nedvosmislenog pripadanja suvremenom trenutku. Ključna uloga je zadovoljiti oprečne zahtjeve koji se postavljaju pred oblike korištenja Trga Svetog Trojstva u Požegi, najvažnijeg „prostora uprizorenja javne domene“, jednog od fokusa javnoga života, te prostora s znatnim urbanim potencijalom. No, taj potencijal nije inherentno svojstvo samog prostora, nego ga je potrebno prikladno i opremiti. S jedne strane treba postići da trg dobro funkcionira i u svakodnevnim situacijama, pa projekat treba da podrži ljepotu običnosti i rutinu svakodnevnice (u pozitivnom smislu). S druge strane, u posebnim trenucima i periodima, pred trg se postavljaju novi zahtjevi: podiže se intenzitet korištenja, pojavljuju se novi tipovi događaja. Upravo su te oscilacije značajke vitalne urbane sredine i one zahtijevaju odgovarajuću infrastrukturu i prostornu podršku.

Autorice prvonagrađenog projekta provele su istraživanje upravo na tragu prethodnih premisa.

Umjesto da trg promišljaju kao isključivo formalni problem kojem će se život prilagoditi, njihovo rješenje nastoji obuhvatiti krajnosti načina korištenja: od urbane svakodnevice do izuzetnih događaja. Štoviše, njihov projekat adresira upravo urbane dinamike i oscilacije, a da pri tome ostaje formalno suzdržan.

Obrada partera trga artikulirana je temeljem geometrijske strukture sačinjene od linearno nanizanih krugova različitih promjera. Struktura se čita u promjeni materijala trga i rubovima od oksidiranog čelika, te formira lagano pulsirajući rub središnje plohe trga koja teče uz njegov vanjski rub. Ta formalno lagano uzbibana, pokrenuta ploha sugeriše formalnu autonomiju plohe trga u odnosu prema pročeljima. Središtem duže osi trga teče „urban line“: linearni potez koji je infrastrukturna okosnica projekta. „Urban line“ sadrži točke s infrastrukturnim priključcima, te šine na koje se postavljaju i uz koje se kreću elementi urbane opreme.

Ta urbana oprema uključuje najširi dijapazon elemenata i može se projektirati i izvoditi i u budućnosti, u ovisnosti o potrebama i neposrednom, empirijskom iskustvu korištenja prostora. Na taj način nastoji se trg tehnički pripremiti za prihvat različitih događanja, uključivo i ona sasvim nepredviđena. Ideja se može dovesti u vezu s konceptom „otvorenog djela“ u kojem sami korisnici, temeljem vlastitih ideja i želja, aktivno sudjeluju u razvoju projekta koji nije nikada sasvim zaključen i dovršen. Sam način provođenja te participacije trebao bi biti predmetom daljnje razrade, odnosno projektiranja administriranja procesa budućeg života trga. Autorice spominju „koncerte, parade, procesije i sajmove“, no repertoar događanja je poprilično otvoren i naročito je uzbudljivo pomisliti da bi sam projekat trga mogao potaknuti aktivnosti koje danas niti ne anticipiramo.

Svi elementi urbanog dizajna, pri čemu je naročito važna rasvjeta, oblikovani su jednostavno kao podrška aktivnostima. Diskretni svjetlosni tragovi u podu pak sugerišu formalne veze između arhitektonskih i urbanih elemenata na trgu i oko njega. Glavni akcent trga dakako ostaje Spomenik Svetog trojstva, a njemu je komplementarna nova okrugla česma. Prisutnost vode, naročito one pitke, učestala je u tradiciji trgova i ona afirmira ideju javnoga dobra i zajedništva.

Izuzetno je važno prepoznavanje potencijala okolnih prostora u gravitacijskoj zoni trga. Tako je postojeća tržnica prenamijenjena u višenamjenski centar s aktivnom krovnom plohom na koju se pristupa preko velikih stubišta-tribina postavljenih sa stražnje srane. Na taj način sistem javnih prostora postaje trodimenzionalan, dinamičan i bogat. Projekat uključuje i nekoliko intervencija u urbanoj matrici koje služe poboljšanju prometnih tokova i boljoj umreženosti urbanog prostora.

U konačnici, projekat se u formalnom smislu ne nadmeće s jedinstvenom konfiguracijom izduženog trga podno brijega nego se na njega nastavlja. Iskorak prema savremenosti jest njegov dinamički karakter i ideja „otvorenog djela“. Takav koncept nosi sa sobom i izvjesne rizike: da bi se odista aktivirala sofisticirana infrastruktura trga nužno je aktivno upravljanje trgom, pa i aktivni i zainteresirani građani. Arhitektura ne bi trebala jednostavno „zadovoljavati potrebe“ i ispunjavati očekivanja nego i postavljati izazove, otvarati prilike za raznolike budućnosti. Projekt se s puno povjerenja odnosi prema Požegi, ne tumači ju kao grad izvan globalnih tokova nego kao sredinu spremnu prihvatiti izazove suvremenosti. Upravo u tom povjerenju, koje treba čitati kao poticaj, prepoznajemo ključnu etičku vrijednost projekta. Maroje Mrduljaš