Uloga pleksiglasa kao zaštitnog materijala u arhitekturi

Iako je hemičar i izumitelj Otto Rohm prvi put osmislio ideju za pleksiglas, 1901. godine, tek 1933. kompanija Rohm & Haas predstavila ga je na tržištu pod zaštitnim nazivom Plexiglas. Materijal, koji se smatra laganim i otpornim na pucanje, imao je fascinantnu historiju i doživio mnoštvo različitih upotreba u to vrijeme. Danas se pleksiglas i dalje koristi na zanimljive načine, uključujući potencijalno sredstvo pomoću kojeg se može boriti protiv širenja koronavirusa.

Restorani, trgovine i druge kompanije počele su koristiti pregrade od pleksiglasa kao zaštitni štit i za radnike i za kupce, pogotovo dok se gradovi i mjesta polako ponovo otvaraju.

Poznat i kao akrilno staklo ili, stručnije, poli (metil metakrilat) (PMMA), pleksiglas je prozirni termoplastični materijal na bazi nafte koji se obično proizvodi u tablama. To je snažan, čvrst i lagan materijal, koji ima veću otpornost na udarce od stakla. Koristan je i za primjenu na otvorenom zbog veće stabilnosti od većine ostalih plastičnih masa, poput polistirena i polietilena. Ove prednosti, u kombinaciji s drugim svojstvima, uključujući dug vijek trajanja, učinkovit prijenos svjetlosti i jednostavnu obradu, čine pleksiglas izuzetno korisnim materijalom. Međutim, proizvodi od pleksiglasa rijetko koriste čisti PMMA. Modifikacije uključuju dodavanje butil akrilata za poboljšanje čvrstoće na udar, dodavanje metakrilne kiseline da se omogući postojanost na većim temperaturama, dodavanje boja za dekorativne aplikacije i još mnogo toga.

 

Nakon izuma pleksiglasa početkom 1900-ih, materijal se koristio za bezbroj različitih primjena, uključujući poklopce za instrumente, zaštitne naočale i kao pribor za jelo. Tokom Drugog svjetskog rata, industrija pleksiglasa dramatično je porasla zbog korištenja materijala u pilotskim kabinama. Na primjer, osoblje kompanije Rohm & Haas povećalo se za deset puta. Nakon rata, pleksiglas se počeo koristiti za više arhitektonskih primjena, uključujući osvijetljeno oglašavanje, staklene krovove i za dizajn fasada. Do 1960-ih i 70-ih, pleksiglas se upotrebljavao i u sanitarijama i otvorima staklenika.

Danas pleksiglas ima širok raspon primjena. Kao prozirna zamjena za staklo često se koristi za akvarije, podmornice, automobile, kao zaštita gledaoca na sportskim klizalištima, za prozore aviona, policijska vozila, svjetionike i drugo. Također se koristi u mnogim medicinskim područjima, kao stomatološki materijal i zaštitne naočale.

U arhitektonskom smislu, pleksiglas se može koristiti za prozore, a najčešće se koristi kod krovnih prozora zbog jednostavnog održavanja, čvrstoće i otpornosti na vremenske uslove. Često se koristi i u kupatilimaa – na primjer, u okvirima za tuševe – jer je otporan na klizanje i na drobljenje, što smanjuje rizik od ozbiljnih povreda. Ove prednosti dodatno čine pleksiglas korisnim materijalom za namještaj, posebno za police, stolice i stolove. Konačno, pleksiglas se koristi i za nekoliko više specijaliziranih arhitektonskih primjena: njegova prozirnost, otpornost na lomove, otpornost na vremenske prilike i sklonost sakupljanju malo prljavštine čine ga idealnim materijalom za izgradnju staklenika i solarnih panela.

Uz sigurnosne zahtjeve COVID-19 koji zahtijevaju privremene arhitektonske intervencije u restoranima, trgovinama i malim poduzećima, pleksiglas dobiva još jednu ulogu.

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da prehrambena tržišta i trgovine prehrambenim proizvodima koriste ormare od pleksiglasa za posluživanje pekarskih proizvoda i hrane za samostalno posluživanje, umjesto da otvoreno prikazuju nepakirane prehrambene proizvode. Trgovine i apoteke također postavljaju prozirne ploče od pleksiglasa kod blagajni kako bi ograničili širenje virusa između kupaca i radnika.

Kako se kompanije i uredi polako adaptiraju, očekuje se da će se upotreba pregrada od pleksiglasa samo rasti, a neki uredi planiraju dodati barijere između stolova ili čak sudopera. Pleksiglas se dodaje i u restorane, kina i salone za nokte kako bi se ograničio kontakt ne samo između radnika i kupaca, već i među samim kupcima.

Neki dizajnerski studiji razmišljaju kako da implementiraju mjere zaštite od pleksiglasa koje su i učinkovite i estetski ugodne. Christophe Gernigon Studio, na primjer, nedavno je dizajnirao okrugli, zaštitni mjehurić od pleksiglasa pod nazivom PLEX’EAT koji se može instalirati na bilo koju vrstu sjedala ili stola, štiteći korisnike čak i u okruženjima u kojima vlada gužva ili na kojima je potrebna bliska interakcija. Dobar primjer ove prakse je u restoranu, gdje se PLEX-ovi mjehurići mogu postaviti na cijeli stol ili čak preko svakog sjedala, štiteći svakog gosta. Ostali primjeri uključuju instaliranje na recepcijama, u konferencijskim salama, te klupama u učionicama.

Primjene pleksiglasa varirale su kroz historiju, prilagođavajući se novim potrebama i promjenama u nastajanju. Pandemija COVID-19 zahtijevala je globalni odgovor ne samo vlada, već i korporacija i industrija, uključujući kompanije za medicinsku opremu, proizvođače maski za lice i u ovom slučaju proizvođače pleksiglasa. Danas se svestranost pleksiglasa opet pokazuje korisnom – i vjerovatno je da ćemo ga u budućnosti vidjeti u još mnogo primjena.

print