Jesu li roboti sposobni za dizajn? – je trajno pitanje, ono koje sve više prati rasprave o arhitekturi i budućnosti umjetne inteligencije. Ali šta je AI (umjetna inteligencija) danas konkretno? Kako otkrivamo više o robotskom učenju i generativnom dizajnu, počinjemo uviđati da se ovi oblici „inteligencije“ protežu izvan ponavljajućih zadataka i simuliranih operacija. Došli su da preuzmu kulturu proizvodnje, a zauzvrat i sami dizajn.

Kada je prvi put zamišljena umjetna inteligencija, tokom 1950-ih i 60-ih, cilj je bio naučiti mašinu da obavlja niz kognitivnih zadataka i operacija, slično ljudskom umu. Uz brzi napredak, pola stoljeća kasnije, AI oblikuje naš estetski izbor, a automatizovani algoritmi sugerišu ono što bismo trebali vidjeti, čitati i čuti. Pomaže nam donijeti estetske odluke kada stvaramo medije, od filmskih najava i muzičkih albuma, pa sve do proizvoda i web dizajna. Već se osjete neki od kulturnih učinaka usvajanja AI, čak i ako toga nismo svjesni.

Kao što je objasnio teoretičar Lev Manovich, kompjuteri izvode beskrajne inteligentne operacije. Tastatura vašeg pametnog telefona postepeno se prilagođava vašem stilu tipkanja. Vaš telefon također može nadzirati vašu upotrebu aplikacija i prilagoditi njihov rad u pozadini radi uštede baterije. Vaša mapa automatski izračunava najbržu rutu, uzimajući u obzir saobraćajne uslove. Postoje hiljade inteligentnih, ali ne baš glamuroznih operacija na poslu sa telefonima, kompjuterima, web poslužiteljima i drugim dijelovima IT svemira.  U širem smislu, raspravu treba okrenuti prema estetici i kako se ta dostignuća odnose na umjetnost, ljepotu i ukus. Šira definicija može uključivati ​​apstraktnije kvalitete forme i simetrije koji povećavaju zadovoljstvo i kreativno izražavanje.

Iza ovih adaptivnih procesa postoje i drugi načini na koji AI (umjetna inteligencija) oblikuje kulturno stvaranje. Umjetna inteligencija nedavno je postigla rapidni napredak u računanju umjetnosti, muzike, poezije i stila života. Manovich objašnjava da nam je AI daola mogućnost automatizacije naših estetskih izbora (putem preporučnih motora), kao i pomoć u određenim područjima estetske proizvodnje, kao što su fotografisanje potrošača i automatizacija iskustava poput oglasa koje gledamo na internetu. Njena upotreba u dizajniranju modnih predmeta, logotipa, muzike, TV reklama i djela na drugim područjima kulture već raste. No, ljudski stručnjaci na kraju obično donose konačne odluke na temelju ideja i medija koje generiše umjetna inteligencija.

Prema časopisu The Economist, 47% posla koji su do sada radili ljudi, zamijenit će roboti do 2037. godine, čak i oni koji su tradicionalno povezani sa univerzitetskim obrazovanjem. Svjetski ekonomski forum procijenio je da će između 2015. i 2020. u svijetu biti izgubljeno 7,1 miliona radnih mjesta jer “umjetna inteligencija, robotika, nanotehnologija i drugi društveno-ekonomski faktori zamjenjuju potrebu za ljudskim zaposlenicima. Umjetna inteligencija već mijenja način na koji se arhitektura praktikuje. Kako AI nadograđuje dizajn, arhitekti rade na istraživanju estetike i kako poboljšati proces dizajniranja.

U tehničkom izvještaju o umjetnoj inteligenciji Building Design + Construction istraženo je kako je Arup primijenio neuronsku mrežu na lagani dizajn šina i tako smanjio broj sukoba komunalnih kompjutera za preko 90%, uštedevši gotovo 800 sati inženjerstva. U istom su području obimna područja i društvena istraživanja koja koriste umjetnu inteligenciju, a primjeri se mogu naći svakodnevno. Znamo da robotski vođeni postupci mogu dramatično poboljšati učinkovitost konstrukcije i rada, poput povećanja energetskih performansi i smanjenja vremena i troškova proizvodnje. Aplikacija neuronske mreže iz Arupa proširuje se na to dizajnersko odlučivanje. Ali glavno pitanje se opet vraća estetici i stilu.

Nedavno je na Harvardu izveden projekat koristeći strojno učenje kako bi istražili budućnost generativnog dizajna, pristranosti i arhitektonskog stila. Tokom proučavanja AI i njene potencijalne integracije u arhitektonsku praksu, izgrađena je metodologija čitave generacije koristeći Generative Adversarial neuronske mreže (GAN). Ovaj projekat istražuje budućnost AI kroz učenje arhitektonskog stila, a sam rad ilustrira duboki utjecaj stila na sastav tlocrta.

Arhitektonski stilovi nose implicitnu mehaniku prostora i postoje prostorne posljedice odabira određenog stila. Stil nije pomoćni, površni ili dekorativni dodatak; on srž same kompozicije.

Umjetna inteligencija i strojno učenje postaju sve važniji u oblikovanju naše budućnosti. Ako roboti mogu razumjeti i utjecati na našu percepciju ljepote, trebali bismo raditi na pronalaženju boljih načina za implementaciju ovih alata i procesa u proces dizajniranja.

DIgitalizacija u arhitektonskom dizajnu omogućava nove sisteme u kojima se arhitektonski procesi mogu pojaviti  sa uskom saradnjom ljudi i mašina; gdje se tehnologije mogu koristiti za proširivanje mogućnosti i povećanje procesa dizajniranja i izgradnje. Dok mašine uče dizajnirati, sa umjetom inteligencijom bismo trebali raditi na obogaćivanju praksi kroz estetsku i kreativnu ideju.