Prvi projekt koji je izveden radila je još kao studentica. Bio je to interijer prodajnog prostora A-part za modnu dizajnericu Nadu Došen. Prema riječima arhitektice Ilić kad projekat gleda s vremenske distance od 20 godina, djeluje gotovo nevjerojatno da je uspjela potpuno samostalno izvesti projekat od ideje do realizacije uključujući i nadzor na gradilištu

Rođena je u Zagrebu 1973, gdje je završila klasičnu gimnaziju i diplomirala 1998. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Arhitektonski studio Capsula osniva s partnerima godine, a u kojem djeluje do 2003. Od 2003 otvara samostalni ured. Aktivno je prisutna na arhitektonskoj sceni od 1998. godine,s nizom realizacija, natječaja, izložbi i projekata iz područja arhitekture, javnog prostora i produkt dizajna. Radovi joj se učestalo objavljuju u stručnoj periodici, te periodičnom i dnevnom tisku. Značajnije realizacije su: Trg kralja Tomislava u Samoboru, višestambena zgrada POS-a u Cresu, interijeri: serija Eronet, TeoP, A Part, postavi izložbi: Zgraf 9, Zgraf10, Stefan Sagmeister, Donassy otvoreni atelier, stalni postav Muzeja vučedolske kulture, soba Apoksiomena u Muzeju Apoksiomena. Dobitnica je brojnih strukovnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, te je višestruko nagrađivana na urbanističko – arhitektonskim natječajima. Radi kao vanjski suradnik izvanredni profesor na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu na katedri za arhitektonsko projektiranje na predmetima Arhitektonsko projektiranje i Arhitektonska prezentacija.

Otkud ljubav prema arhitekturi? Kako je sve počelo?

Odrastala sam u obitelji umjetnika, intelektualaca, pa sam tako od najranije dobi bila okružena svim granama umjetnosti, znanosti, ali i otvorena prema kritičkom stavu i analitičnosti. Pohađala sam klasičnu i osnovnu školu i gimnaziju koja je stvorila odličan temelj za kasnije izbore jer je uključivala jednako i prirodne i društvene predmete, kao i klasične jezike kroz učenje kojih smo stekli velika znanja o antičkoj kulturi i arhitekturi. Za arhitekta smatram da je bitno da, poput redatelja, ima širinu obrazovanja. Oduvijek sam osjećala da ću se baviti kreativnim radom, čak sam u jedno doba dvojila između izvedbenih i vizualnih umjetnosti. Pred završetak klasične gimnazije odlučila sam se za arhitekturu, jer me u toj dobi najviše zaintrigirao prostor i mogućnost njegova oblikovanja, posebice konačna uporabna namjena. Činilo mi se da studij arhitekture omogućava široki spektar kasnijeg djelovanja, što se pokazalo točnim.

Koji je Vaš prvi projekt na kojem ste radili, i kako danas gledate na taj projekt?

Prvi projekt koji je izveden radila sam još kao studentica. Bio je to interijer prodajnog prostora A-part za modnu dizajnericu Nadu Došen. Kad gledam s vremenske distance od 20 godina, izgleda mi gotovo nevjerojatno da sam uspjela potpuno samostalno izvesti projekt od ideje do realizacije uključujući i nadzor na gradilištu. To je zaista bilo neprocjenjivo iskustvo čak i pomalo sulud potez jer sam sve učila doslovno u hodu. S druge strane čini mi se da je na neki način pokazalo smjer mog daljnjeg djelovanja, a to je da u temelju mora postojati jasna prostorna zamisao koja se u izvedbi treba provesti konzistentno i u smislu total designa. I danas mogu bilo gdje pokazati taj projekt.

Prisutni ste na arhitektonskoj sceni od 1997. godine s nizom realizacija, izložbi i projekata iz područja arhitekture, interijera, te javnog prostora. Možete li nam izdvojiti neke od Vaših omiljenih projekata?

Projekte koje bih izdvojila su projekti različitog mjerila i tipologija i zato su svaki na svoj način zanimljivi jer su predstavljali istraživanje i eksperimente kako u projektantskom tako i u izvedbenom smislu.

Trg Kralja Tomislava u Samoboru je  prva veća realizacija nastala nakon odmah nakon diplome i to  pobjedom na javnom natječaju s kolegama I. Ergić, Z. Petrićem i V. Milutin. Ovdje smo imali priliku djelovati suvremenim jezikom u povijesnom kontekstu i pritom projektirati i razvijati posebno popločenje betonskim opločnicima u suradnji s lokalnom industrijom.

Višestambena zgrada ‘društveno poticanje gradnje’ u Cresu također je rezultat pobjede na javnom natječaju, s kolegicama I. Ergić i V. Milutin. Rad je suvremena interpretacija mediteranskog otočkog načina života i svojevrsni je hibrid tipologija niza, individualne kuće i višestambene zgrade.

Donassy otvoreni atelier je projekt za koji sam posebno emotivno vezana jer je nastao za moju majku modnu dizajnericu Branku Donassy, a cijela realizacija izvedena je u suradnji s njezinim atelierom. Otvoreni atelier Donassy nastao je kao privremeni, fleksibilni izložbeno-prodajni prostor. Postojeći lokal u historicističkoj građevini bačvastog svoda, trebalo je transformirati minimalnim sredstvima i bez građevinskih zahvata, a najbitniji njezin zahtjev bio je za nenametljivomm difuznom svjetlošću, kako bi se vidio svaki detalj odjevnog predmeta, doživjela tekstura materijala. Traženjem odgovora na ovaj zadatak pokazalo se da translucentni tekstil iza kojeg se smještaju rasvjetna tijela omogućuje izvrsnu difuziju, a ujedno i dematerjalizira prostor do te mjere da se odjevni predmeti dodatno ističu, tako da se odabir bijelog tekstila proširio na artikulaciju cijelog prostora.

Znala sam da se u razradi projekta i realizaciji mogu osloniti na dizajnerska znanja i izvrsno poznavanje krojačkih tehnika i modne konstrukcije Donassy ateliera. Inicijalni koncept za optimalnom rasvjetom razvio se tako u cjelovitu prostornu intervenciju u čijoj se realizaciji preklapaju mediji arhitekture, mode i tehnologije preuzete iz modnog dizajna, spojene u jedinstvenu konceptualnu cjelinu.

Primarno sredstvo oblikovanja prostora je elastična translucentna tkanina koja je krojena i sašivena prema couture principima, bez podkonstrukcije, montirana isključivo točkastim sidrenjem u postojeću strukutru, čime je postignuta autonomna voluminozna struktura. Koncepcija se referira na istraživanje avangardnih formi, konstrukcije i perfekciju izvedbe Donassy dizajna. Nakon realizacije Donassy otvorenog ateliera bile smo pozvane primijeniti taj princip na Bijelu sobu u Muzeju Apoksiomena, u kojoj je izložena sama antička skulptura.

Muzej Vučedolske kulture s Radionicom arhitekture zasigurno je medijski najeksponiraniji projekt u kojemu sam sudjelovala. Unutar iznimne građevine, koja se poput serpentine urezala u teren, izložbeni postav projektiran je tako da čini kao sastavni dio cijele zgrade Muzeja. Izložba prikazuje arheološka nalazišta prapovijesne vučedolske kulture originalnim predmetima, rekonstrukcijama i multimedijalnim sadržajima, naglašavajući linearni pokret kroz muzejsku priču. Izložbeni elementi plutaju u prostoru, vodeći posjetitelja kroz muzej tako da se ujedinjuje s eksponatima.

Pored toga, dobitnica ste različitih prestižnih nagrada i priznanja. O kakvim priznanjima i nagradama je riječ?

Osim nagrada na natječajnima kroz godine rada sakupilo se i prestižnih strukovnih priznanja odnosno čak dva puta najveće nagrade u Hrvatskoj za područje kulture (Vladimir Nazor Ministarstva kulture), nekoliko nagrada na Salonima i godišnjih nagrada Udružena arhitekata, kao i nekoliko međunarodnih. Posebno me veseli kada je moj rad prepoznat izvan sredine u kojoj djelujem. Krenemo li nabrajati, to su godišnja nagrada Vladimir Nazor za 2004 i 2015, Srebrna plaketa European Architecture Award Luigi Cosenza 2004, treća nagrada 41. Zagrebačkog salona arhitekture, priznanje Piranesi, godišnja nagrada ULUPUH-a, nagrada 36. Zagrebačkog salona arhitekture, posebno priznanje 47. zagrebačkog salona –arhitektura i urbanizam, Nagrada Bernardo Bernardi UHA-e 2012. Architizer Awards , finalist (1/5) za nagradu 2012 za najbolji interijer, East Centric Arhitext Awards 2013, tijenale nagrada u kategoriji interijer.

S Radionicom arhitekture za ‘Muzej vučedolske kulture’: Nominacija za Mies van der Rohe Award 2017, East Centric Arhitext Awards 2016, Bukurešt, trijenale, 1. nagrada u kategoriji javne zgrade. Godišnja nagrada Viktor Kovačić 2015, Velika nagrada 40. Zagrebačkog salona arhitekture…. Ova prestižna priznanja samo mi daju poticaja za daljni rad.

Ono što nam je posebno zanimljivo je i Vaš projekt unutar Muzeja Apoksiomena odnosno  Bijela soba koju ste projektirali. Možete li za naše čitatelje približiti koncept oblikovanja tekstilnom opnom?

Inicijalno je koncept ‘odjevenog prostora’ nastao za uređenje prostora „Donassy otvoreni atelier“. Na poziv arhitekta Idisa Turata, jednog od autora Muzeja Apoksiomena, nakon što je posjetio Atelier, inicijalna se koncepcija  primijenila na sobu Apoksiomena, kako bi se postigla difuzna, nenametljiva rasvjeta i neutralna pozadina za prezentaciju antičkog kipa. Čitav prostor koji je izvorno poligonalnih oblika, oblikovan je u opnu od translucentog elastičnog tekstila, potpuno mekih i tečnih, apstraktno skluplturanlih formi. Sami  proces izvedbe uključivao je brojna istraživanja postupka izrade s obzirom na rasvjetna tijela i ostalu zadanu tehničku infrastrukturu i vizualne prodore iz drugih prostorija. Osim arhitektonskih nacrta, makete, proračuna tekstilne konstrukcije s uključenim faktorom rastezljivosti materijala, razvijen je  sustav načina pričvršćenja, budući da je čitavu opnu trebalo izvesti savršenom preciznošću u jednom komadu prije postavljanja. Sitne prilagodbe, poput „oka“ u prostoru krovnog prozora, rađene su  in situ, baš poput savršenog odijela krojenog i sašivenog po mjeri. Opna je fizički odvojena od okolnog prostora, ne dodiruje ga, te je pričvršćena točkastim sidrenjem.

Koje su sve struke učestvovale u izradi Bijele sobe?

U projektiranju i realizaciji sobe Apoksiomena sudjelovale su različite struke i stručnjaci: arhitektica, modna dizajnerica, konstruktorica odjeće, krojačica. U izradi bravarskih pričvrsnih i ostalih elemenata surađivalo se sa strojarskim inžinjerima i bravarskom radionicom. Tu su naravno i električari, kao i svi mogući instalateri koji su morali napraviti određene izmjene u odnosu na izvorno projektirano i izvedeno stanje. Čitav postupak rađen je u vrlo preciznoj koordinaciji. U samom postavljanju tekstila, timu iz Ateliera Donassy priključili su se i pomoćni radnici koji su sudjelovali u montaži. Zanimljivo je s koliko su se pažnje i poštovanja odnosili prema cijelom procesu realizacije.

U konačnici je postignuta  potpuna dematerijalizacija prostora koja zajedno sa svijetlećim podom čini optimalno osvjetljenje, tako da čitavim prostorom upravo dominira statua. Okolni prostor gotovo da nestaje u apstraktnom oblaku, dok posjetelju ostaje samo vizualna komunikacija sa skulpturom.

Šta Vas inspiriše pri radu?

Najviše me motivira sam zadatak, kontekst: fizički i društveni, i mogućnost da ga poboljšamo ili da ga barem našom intervencijom ne pokvarimo. Arhitektura treba dati odgovore na niz konkretnih pitanja i zadataka, i upravo me istraživanje teme i programa inspirira za adekvatne odgovore. Teško je definirati inspiraciju poput pjesničke, jer se mi najčešće bavimo konkretnim zadatkom, mogu reći i problemom. U rješavanju zadatka kao pomoćni alat u pronalaženju konačnog rješenja može poslužiti zaista sve: od atmosfere u filmu, knjiga koje čitam, likovne umjetnosti, glazbe, ali i sasvim banalnih stvari poput načina na koji se zatvara neki poklopac od kutije ili način na koji svjetlo prolazi kroz tkaninu. Također inspirativno može biti saznanje kako se izrađuje modna kolekcija ili tradicionalno savijanje papira u Japanu. Inspirativna može biti vernakularna arhitektura, jednako kao i konceptualna umjetnost. Uvijek se treba čuvati zamke površne, doslovne vizualne interpretacije. Inspiriraju me meni bliski i dragi ljudi s kojima mogu voditi konstruktivne razgovore.

Za kraj, možete li nam reći imate li najavljenih projekata u skorijoj budućnosti, i ako imate koji su to projekti?

Trenutno u uredu radimo nekoliko projekata, uglavnom iz područja  javnog prostora i kulture, što nas posebno veseli. U pripremi je stalni postav i rekonstrukcija Hrvatskog prirodoslovnog Muzeja u suradnji s Radionicom arhitekture, Muzej vinogradarstva na otoku Hvaru, stalni postav Dvora Veliki Tabor….

Imate li možda neku poruku za mlade arhitekte koji se tek upuštaju u taj posao?

Budući da radim kao izvanredni profesor na FGAG u Splitu, uključena sam u edukaciju budućih arhitekata na predmetima arhitektonsko projektiranje i arhitektonska prezentacija i nastojim im prenijeti svoja praktična iskustva ali i potaknuti istraživački i stvaralački žar. Za one koji započinju profesionalno djelovati mogla bih samo reći da ne postoje veliki i mali projekti i da i najmanji zadatak može rezultirati izvrsnom arhitekturom.

m-Kvadrat