Tehnike vizualizacije tokom godina su se značajno razvile, pružajući sve preciznije slike koje arhitektima daju realističan prikaz njihovog rada prije nego što su temelji uopće postavljeni. Cilj vizualizacija je prikazati kvalitete i karakteristike trodimenzionalnog prostora koji se tek treba izgraditi ili je u procesu izrade, pomoću vlastoručno ili digitalno rađenih slika, videozapisa, pa čak i platforme virtualne stvarnosti.

Ako želite predstaviti kvalitete poput određenih mjerenja i dimenzija projekta, najbolje je koristiti preciznije alate za vizualizaciju poput tehničkih crteža. Arhitektonska vizualizacija oslikava realniju sliku konačnog rezultata, pružajući više informacija o dimenzijama i detaljima. Drugim riječima, to je cjelovita slika, prikaz koji kombinuje oblike, osvjetljenje, sjene, teksture, boje i tonove arhitektonskog stvaralaštva.

U svijetu usredotočenom na vizualnu komunikaciju arhitektura je usvojila psihološku strategiju oglašavanja i trenutnog uvjeravanja, gdje grafika i nacrti sve češće izrađuju način za “upečatljiv i pamtljiv” vizualni sadržaj. Na primjer, za nestručno oko, precizna mjerenja nisu toliko značajna kao osvjetljenje, kvaliteta materijala, tekstura, oblik, boja ili bilo kojidrugi element koji stvara atmosferu slike: implicitni sadržaj koji komunicira izvan same slike.

Potraga za brzim vizualnim učinkom nije ništa novo. Na slikama je to vidljivo još u doba baroka, gdje svjetlost, kiaroskuro i tonovi postaju ključni sastojci za stvaranje specifičnih senzacija. Ostali umjetnički pokreti definisani vizualnom atmosferom bili su romantizam i impresionizam, gdje je upotreba boja i svjetla često bila pretjerana kako bi se poboljšao emocionalni doživljaj gledaoca, stvarajući osjećaje trenutne smirenosti.

U fotografijama, s druge strane, sposobnost fotoaparata da manipulira i hvata aspekte svjetla omogućuju fotografu da poveća ili modificira atmosferu unutar fotografije. To se usredotočuje na fotografovu interpretaciju prostora koji snima, kao i na poruku koju pokušava poslati svojim fotografijama; međutim, obje se usredotočuju na istu tehniku ​​koju nalazimo u slikarstvu. U osnovi, postoji poruka u sjecištu elemenata – svjetla, tekstura, oblika, boja i tonova – koja u gledaocima potiče različite osjećaje.

Vizualna umjetnost je uvijek isticala ulogu svjetla, sjene i boja u poticanju svjesnih i podsvjesnih reakcija gledaoca. To je dovelo do razvoja tehnika i alata koji vizualnim umjetnicima omogućavaju manipuliranje vizualnom atmosferom, koristeći sve: od platna, papira i, u novije vrijeme ekrana kako bi se pokrenule emocije publike.

U arhitektonskoj vizualizaciji upotreba istih alata pruža priliku za prijenos velike količine ideja i informacija koje nadilaze mjerenja i tehničke karakteristike. Umjesto toga, gledaoci mogu vidjeti cijeli kontekst projekta, gdje će se on graditi, kako će se koristiti i ko će ga koristiti.