Kuharske emisije nikada nisu bile popularnije širom svijeta kao sada. Dokazano je da više vremena provodimo gledajući rijaliti i kuharske emsiije i dokumentarce, nego što pripremamo vlastitu hranu. Ovo je vrlo zanimljiv fenomen, jer možemo samo zamisliti okuse i mirise s druge strane ekrana, na šta nas voditelji često vole podsjetiti. Istovremeno, kada gledamo nešto o srednjem vijeku, zagađenim rijekama ili nuklearnim katastrofama, odahnemo što ne postoji tehnologija za prijenos mirisa preko zaslona. Zapravo, kada se bavimo mirisima (tačnije ovim lošim), znamo koliko je neugodno biti u prostoru koji ne miriše dobro. Kada su u pitanju objekti, koji su glavni izvori loših mirisa i kako to može utjecati na naše zdravlje?

Prije svega, bitno je spomenuti da ono što jedna osoba smatra „smrdljivim“ i „odbojnim“ možda neće biti slučaj za nekoga drugoga. Te su sklonosti subjektivne i mogu se uveliko razlikovati zbog razlika u kulturi i ličnom iskustvu. Naravno, postoje neki mirisi koji su svima neugodni. Kad su pretjerano jaki, mogu poremetiti fizičku i psihičku udobnost, pa čak i uzrokovati mučninu, glavobolju i iritaciju u očima, nosu i grlu. Ako se održavaju duže vrijeme, mogu utjecati i na raspoloženje, i nivo stresa. Na primjer, u Danskoj je jedna studija pokazala da su volonteri imali smanjenu produktivnost u uredu koji je  čuvao dvadesetak godina star tepih, jer je emitovao neugodne mirise i onečišćivaoe zrak.

Odrasla osoba dnevno udahne i izdahne oko 11 000 litara zraka. Miris uzrokuju jedan ili više hlapljivih hemijskih spojeva koje ljudi i životinje mogu opaziti putem mirisa. Ljudi percipiraju zrak na dva načina. Prvi, njuh, nalazi se u nosnoj šupljini i osjetljiv je na nekoliko stotina hiljada mirisa u zraku. Drugi, opći hemijski osjećaj, nalazi se u sluznicama u nosu i očima i osjetljiv je na jednako velik broj nadražujućih sastojaka u zraku. Kombinacija ova dva osjetila određuje hoće li se zrak doživljavati svježim i ugodnim ili neugodnim i nadražujućim.

Iz ove studije razvijene su dvije jedinice za mjerenje mirisa: olf i decipol. Olf je stopa emisije onečišćenja, dok je decipol razina mirisa koju korisnik opaža. Ali važnije od prepoznavanja intenziteta je pronalaženje izvora mirisa. Za to postoje prijenosni olfaktometri, koje koriste specijalizirani profesionalci, koji korisnicima omogućuju kvantificiranje i brzu identifikaciju izvora neugodnih mirisa.

U objektu, mirisi mogu dolaziti iz vanjskih ili unutrašnjih izvora. Vanjski izvori su, naravno, složeniji za kontrolu. Do unutrašnjeg prostora mogu doći kroz otvore i sisteme za obnavljanje zraka, a mogu proizaći iz industrijskih aktivnosti, autocesta, prometnih ulica, sanitarne infrastrukture ili čak hemijskog onečišćenja tla. Unutrašnji izvori mirisa u zgradi mogu uključivati ​​same građevinske materijale, premaze i slike, namještaj, kanalizacijski sistem, građevinske materijale, materijale za očuvanje i održavanje, proizvode za razgradnju ili korisnike i njihove stvari.

Važno je razlikovati mirise od zagađenja zraka u zatvorenom. Neugodni mirisi ne moraju uvijek biti onečišćivači. Mnogo štetnih zagađivača nema mirisa. Jedna kategorija zagađivača, hlapljivi organski spojevi (VOC), zaslužuje se posebno spomenuti. Među njima je formaldehid (intenzivnog mirisa) najčešći i može poticati od proizvedenih ili prirodnih građevinskih i završnih materijala, uključujući veziva, ljepila, premaze, boje, pa čak i drvo.

Ali kako je moguće poboljšati kvalitetu zraka u zatvorenom? Iako proizvodi za čišćenje mogu prikriti loš miris, najbolji način za poboljšanje kvalitetu zraka u zatvorenom prostoru je zaustavljanje onečišćujućeg izvora. Neke take razmatranja zaslužuju više pažnje. Kanalizacija i odvodi koji nisu sifonirani potencijalni su izvori neugodnih mirisa. Utvrđivanje daju li građevinski materijali neugodne arome ili štetne tvari od vitalnog je značaja za održavanje dobre kvalitete zraka. Na tržištu već postoje neki proizvodi koji obećavaju pročišćavanje zraka u zatvorenom uklanjanjem određenih hlapljivih organskih spojeva (VOC) poput formaldehida.

Uz to, pružanje dobre sunčeve svjetlosti i, prije svega, odgovarajuća i prirodna ventilacija vrlo su učinkoviti načini pročišćavanja zraka u okolišu. Olakšavanje cirkulacije zraka pomaže u poboljšanju toplinske i mirisne udobnosti u okruženju. Ako to nije moguće, upotreba mehaničke ventilacije s ventilatorima i klima uređajima također može učinkovito raditi. U slučaju klimatizacije, filtracija ulaznog i izlaznog zraka pomaže uklanjanju štetnih čestica. Međutim, potrebno je održavati zračne filtre kako bi se spriječilo da sam ventilacijski sistem postane izvor onečišćenja.

Još jedan element koji može poboljšati kvalitetu zraka u zatvorenom, uz brojne druge prednosti, su biljke. One proizvode kisik, uklanjaju toksine iz zraka i dodaju estetsku vrijednost prostoru. Neke su se vrste već pokazale učinkovitijima od drugih. NASA je npr. proučavala krizantemu (Chrysantheium morifolium) i zaključila da apsorbira zagađujuće plinove, poput ugljičnog monoksida i formaldehida, te uklanja štetne elemente poput benzena. Ostale vrste, poput jasmina, lavande i bosiljka, ispuštaju ugodne mirise koji mogu neutralizirati neugodne mirise.

Iako nema dokaza da su neugodni mirisi sami po sebi izravno povezani sa štetnim učincima na zdravlje, naučna istraživanja u velikoj mjeri dokazuju njihovu štetu općoj dobrobiti korisnika. Stvaranje okoliša s neutralnim mirisom može biti bitnije za arhitekturu nego što mislimo.