Proizvodnja i potrošnja energije, promet i mobilnost su ključni, transverzalni elementi koji utiču na sve aspekte društveno-ekonomskog razvoja u Europi i važni su za kvalitetan život svakog građanina, te od presudne važnosti za svako naredno planiranje urbanističkog razvoja gradova, navodi se u jednom od dokumenata EU.

Pišu: Tijana Tomić, MSc.dipl.ing., nLogic Advisory

          Nihad Harbaš, MSc.dipl.ing., nLogic Advisory

Energija, promet i mobilnost u Europskoj Uniji

Eurospka unija (EU) provodi globalnu borbu  protiv klimatskih promjena koja predstavlja jedan od njenih najznačajnijih prioriteta. Opće poznato je da se EU obavezala da do 2020. godine reducira sveukupnu emisiju CO₂ za najmanje 20% u odnosu na nivoe emisija iz 1990. godine. Obzirom da su, prema zvaničnim podacima Europskog statističkog zavoda (EUROSTAT), urbana područja u EU odgovorna za 80% energetske potrošnje i pripadajućih emisija CO₂, lokalne vlasti imaju ključnu ulogu u ispunjavanju energetskih i klimatskih ciljeva EU. Zbog toga je Europska komisija 29. januara 2008. godine pokrenila veliku inicijativu povezivanja gradonačelnika energetski osviještenih europskih gradova u trajnu mrežu sa ciljem razmjene iskustava u provedbi efikasnih mjera za poboljšanje energetske efikasnosti urbanih sredina.

Kao rezultat te inicijative potpisan je Sporazum gradonačelnika (Covenant of Mayors) u skladu s kojim se općine, gradovi i regije dobrovoljno obavezuju da reduciraju emisiju CO₂ na svom području iznad postavljenog cilja od 20%. Ovim sporazumom su definisane uloge lokalnih vlasti u implementaciji tog posla kroz mjere energijske efikasnosti, projekte obnovljivih izvora energije i druge akcije koje se odnose na energiju u različitim područjima pod ingerencijom lokalnih vlasti.

Štoviše, novi potpisnici sada se obavezuju da će smanjti emisije CO₂ za barem 40% do 2030. godine, te da će usvojiti integrirani pristup ublažavanja i prilagodbi na klimatske promjene.

Od gradova i općina iz Bosne i Hercegovine u inicijativu se od 2010. do 2017. godine uključilo 19 gradova/općina. Potpisnici podržavaju zajedničku viziju za 2050. godinu: ubrzavanje dekarbonizacije njihovih teritorija, osnaživanje kapaciteta za prilagodbu na neizbježan utjecaj klimatskih promjera, te omogućivanje građanima da imaju pristup sigurnoj, održivoj i povoljnoj energiji.

Primarno područje djevonja predstavljaju programi i akcije uštede energije u javnim zgradama u vlasništvu lokalnih vlasti koje predstavljaju značajne potrošače energije, npr. za zagrijavanje i osvjetljavanje. Pored toga, značajne mjere za redukciju korištenja energije mogu se postići u drugim uslugama koje nude lokalne vlasti, kao što su javni prevoz i javna rasvjeta.

Prostorno planiranje i organizacija sistema prevoza su nadležnost većine lokalnih i regionalnih vlasti, u kojima strateško planiranje i uspostava energetskih standarda koji će se poštivati pri izgradnji novih zgrada mogu značajno reducirati korištenje energije.

Uloga jedinica lokalne samouprave kroz njihove lokalne planove za energetiku, promet i mobilnost ključna je kod postizanja ovih ciljeva. Međutim, pojedinačni planovi raznih sektora koji se odvojeno bave energetikom, prometom i mobilnosti, često se pokazuju kao neučinkoviti za osiguravanje efikasnih, dugoročnih rješenja.

Lokalne vlasti su dužne, u kreiranju razvojnih politika, ponuditi građanima održiva rješenja za zadovoljavanje njihovih potreba. Proizvodnja i potrošnja energije, mobilnost i prometna pitanja od ključnog su utjecaja za život građana i upravljanje gradovima. Rješenje leži u holističkom pristupu upravljanju gradovima. Strateški usklađeno planiranje energetike, mobilnosti, prometa i upotrebe zemljišta omogućava donositeljima odluka, tehničkim odjelima jedinica lokalne samouprave, javnim i privatnim dionicima bolji sinergijski pregled nad koracima koje je potrebno poduzeti za razvoj uspješnih gradova budućnosti.

GOTOVO TRI ČETVRTINE STANOVNIŠTVA EUROPSKOG KONTINENTA ŽIVI U URBANIM SREDINAMA, A PREMA PREDVIĐANJIMA TA ĆE SE BROJKA U NAREDNIM GODINAMA DODATNO POVEĆATI TE 2050. GODINE DOSTIĆI OKO 80%, ŠTO ĆE EUROPU UČINITI JEDNIM OD NAJURBANIZIRANIJIH KONTINENATA[1]

Europski gradovi su, kroz integrirano strateško planiranje, pozvani dati svoj doprinos ostvarivanju ciljeva Europske unije na području energetike i mobilnosti, definisanih tzv. BPEE, odnosno:

• Bijeloj knjizi o jedinstvenom europskom prometnom području (White Paper:
  Roadmap to a Single European TransportArea – Towards a competitive and
  resource-effcient transport system);
• Paketu za gradsku mobilnost (Urban Mobility Package) ;
• EU 2030 Okviru za klimatsku i energetsku politiku (2030 Framework for Climate and Energy)
• Energetskim smjernicama do 2050 (2050 Energy Roadmap)

Lokalne vlasti su ključne za dostizanje strateških ciljeva.

Koordinacija i integracija u strateškom planiranju važne su za efkasnost bilo koje radnje jedinica lokalne vlasti, a mogu dovesti do ekonomije razmjera (eng. economy of scale), usklađivanja i sinergija između pojedinačnih politika i mjera. Usklađeni pristup koji počiva na kvalitetnim teorijskim postavkama, nadalje, nudi političkim donositeljima odluka i tehničkim stručnjacima krucijalnu koordiniranu podršku za njihov rad.

Usklađivanja strateških planova za energetiku i mobilnost (u Europi su to uglavnom SEAP/SECAP i SUMP planovi, premda neke države preferiraju izradu drugih sličnih planova), koordiniranih s glavnim relevantnim strateškim dokumentima, posebno alatima za prostorno planiranje, od izuzetne je važnosti za lokalnu zajednicu.

ŠTA JE ZAPRAVO SEAP/SECAP I SUMP?

SEAP je planski dokumet koji ima za cilj promovisanje energijske efiasnosti i korištenja energije iz obnovljivih izvora na području jedinica lokalne samouprave.

Potpisnici Sporazuma gradonačelnika obavezali su se da će pripremiti Akcioni plan energetski održivog razvoja (SEAP) prije 2020. godine koji se bavi ublažavanjem klimatskih promjena pomoću smanjenja upotrebe fosilnih goriva. Plan se sastojao od identifikacije ključnih područja i aktivnosti koje su najodgovornije za emisije CO₂ i na ostavu dobijenih rezultata, definirani su koraci koji pridonose postizanju cilja smanjenja emisija CO₂ za minimalnih 20% do 2020.godine.

SECAP se temelji na referentnom inventaru emisija (BEI-Baseline Emission Inventory) i ocjenjivanjima rizika i izloženosti (RVA-Risk and Vulnerability Assessment) koji sadrže analizu trenutnog stanja. Ovi elementi služe kao osnova za utvrđivanje sveobuhvatnog kompleta radnji koje lokalna tijela vlasti planiraju izvršiti kako bi ostvarili ciljeve za prilagođavanje i ublažavanje utjecaja klimatskih promjena. Potpisnici se također obvezuju izvještavati o napretku svake dvije godine.

Sporazum gradonačelnika se odnosi na akcije na lokalnom nivou koje su u nadležnosti lokalnih vlasti. SECAP bi se trebao koncentrisati na mjere koje će pomoći redukciji emisije CO₂ i konačne potrošnje energije od strane krajnjih korisnika. Obveze iz ovog Sporazuma se odnose na kompletno geografsko područje potpisnica lokalnih vlasti.

Lokalne vlasti mogu donijeti odluku da sveukupnu redukciju emisije CO₂ odrede kao apsolutnu redukciju ili „per capita“ redukciju. Dokument također može obuhvatiti akcije koje se odnose na lokalnu proizvodnju električne energije (razvoj PV, snage vjetra, CHP-kogeneracija, poboljšanje u  lokalnoj proizvodnji energije) kao i proizvodnju energije za grijanje i hlađenje.

SUMP  ima za glavni cilj poboljšanje dostupnosti urbanih područja i osiguranja visokokvalitetnog i održivog prometa i mobilnosti kroz i unutar urbanog područja.

Promovisan od strane Europske komisije u Bijeloj knjizi o prometu (eng. White Paper on Transport, 2011) i Paketu urbane mobilnosti (Urban Mobility Package, 2013), Planovi održive urbane mobilnosti (SUMP-ovi) su jedan od glavnih alata raspoloživih na EU razini za bavljenje transportom i mobilnošću u urbanim i sub-urbanim područjima.

SUMP je strateški plan temeljen na dugoročnoj viziji, s glavnim ciljem osiguranja integriranih rješenja za potrebe transporta i mobilnosti ljudi i roba, garantirajući tehničku, ekonomsku, ekološku i društvenu održivost.

Cilj SUMP-a uključuje uravnotežen razvitak svih načina prijevoza, baveći se javnim i privatnim, motorizovanim i nemotorizovanim prijevozom, urbanom logistikom, upravljanjem mobilnošću i dr. Također za cilj ima i smanjenje utjecaja na okoliš (prvenstveno zagađenje zraka i zagađenje bukom) racionalizirajući učinkovitost i isplativost, te poboljšanje sigurnosti cesta.

VAŽNOST USKLAĐIVANJA STRATEŠKIH PLANOVA

Usklađivanje podrazumijeva rad na onim područjima koja su komplementarna da bi se omogućilo zajedničko djelovanje planova na postizanju sveobuhvatnog strateškog cilja. Usklađivanje pomaže raznim odjelima JLS da dijele istu viziju, posebno u SECAP-u koji sadrži nove elemente smanjenja emisija. Svi planovi se oslanjaju na nultu poziciju, prema kojoj treba mjeriti napradak u ostvarivanju planova. Sve radnje povezane s mobilnosti koja koristi niske razine ugljika prodonose postizanju ciljeva i SEAPa/SECAPa i SUMPa.

Redovita i transparetna provjera napretka izrade planova prema ostvarivanju ciljeva, kao i prepoznavanju novih izazova, zajednički su i trebaju se provoditi na usklađen način.

Što se tiče upravljanja, proces usklađivanja trebaju voditi četiri operativna principa a to su:

1. Zajednička vizija: svi odjeli koji sudjeluju u procesu (mobilnost, okoliš, energija, prostorno planiranje itd.) moraju imati istu viziju i strateški cilj.
2. Saradnja: svi odjeli koji sudjeluju u procesu (mobilnost, okoliš, energija, prostorno planiranje itd.) moraju raditi zajedno i aktivno.
3. Rukovodstvo: samo jedan, kvalificiran i sposoban projektni menadžer trebao bi rukovoditi projektom.
4. Tehnike projektnog menadžmenta: usklađivanje procesa je kompleksni zadatak koji zahtijeva razne aktivnosti, multidisciplinarne timove i usklađenost s nekoliko, ponekad kontradiktornih, uredbi i smjernica. Definiranje radnog plana, dodjeljivanje zadataka.

POLITIČKA PODRŠKA PROCESU USKLAĐIVANJA JE OD PRESUDNE VAŽNOSTI.

Strategija kao pokretač razvoja i  pristupa finansijskim fondovima

Identificiranje ključnih financijskih resursa potrebno je za financiranje definiranih radnji. Većina JLS suočit će se s problemom nedostatnih raspoloživih sredstava pa je od presudne važnosti biti otvoren za korištenje raspoloživih resursa lokalnih vlasti u ciljanom planu i biti kreativan i kooperativan kod prikupljanja dodatnih sredstava na nacionalnoj i europskoj razini.

Mehanizmi financiranja koje obično koriste lokalne samouprave mogu se grupirati u četiri kategorije. One predstavljaju povećanu ovisnost o komercijalnim a ne javnim izvorima financiranja:

1. Financiranje iz proračuna. Izravno financiranje iz proračuna lokalnih vlasti, korištenje vanjskih donacija i korištenje mehanizama za pridobivanje sredstava iz proračuna.
2. Fondovi specifično razvijeni za energetsku učinkovitost. Revolving fondovi koji, početno utemeljeni iz općeg proračuna i fondova donatora, postanu samo- održivi.
3. Javna podrška kao protuteža komercijalnom financiranju. Mehanizmi financiranja javnog sektora koje osiguravaju donatori i/ili nacionalne ili regionalne vlade jedinicama lokalnih vlasti, kako bi podržali ili parirali komercijalnom financiranju.
4. Komercijalno financiranje. Komercijalni bankarski krediti ili financiranje kroz gradske obveznice.

Također, postoje i inovativne mogućnosti finansiranja kao što je Crowdfunding, koji ima za praksu prikupljanje novčanih priloga od velikog broja ljudi. Crowdfunding je oblik crowdsourcinga i alternativnog financiranja. Postoji nekoliko tipova modela crowdfundinga, koji se mogu grupirati u dvije sveobuhvatne kategorije, koje se međusobno razlikuju na temelju odnosa između onih koji osiguravaju financijske resurse i onih koji ih primaju:

1. a) Ne- financijski ili donacijski crowdfunding, kod kojeg doprinosi pojedinaca nisu povezani s povratom sredstava; i
2. b) Financijski ili investicijski crowfunding, kod kojeg se financijski instrumenti prodaju povezano s imovinom i/ili financijskim rezultatima firmi.

ESCO modeli ili modeli Javno-privatnog partnerstva (JPP) su također održivi tamo gdje je politika i proces nabavi, ugovoranja, itd. transparentna. JPP je model financiranja za projekt javne infrastrukture. Javnog partnera predstavlja vlada na lokalnoj, državnoj i/ ili nacionalnoj razini. Privatni partner može biti preduzeće u privatnom vlasništvu, javna korporacija ili konzorcij preduzeća sa specifičnim znanjima. Razni modeli JPP financiranja razlikuju se po tome koji partner je odgovoran za posjedovanje i održavanje imovine u različitim fazama projekta.

AKCIJSKI PLANOVI ZA SEAP/SECAP I SUMP, IMPLEMENTACIJA MJERA I OSTAVIRANJE BENEFITA NE MOGU SE PROVESTI BEZ FINANCIJSKIH RESURSA.

[1] EU dokumenti financirani sredstvima iz EU programa za istraživanje i inovacije Horizon 2020

m-Kvadrat