Beton ne mora biti samo siva, dosadna konstrukcijska masa, uloga betona je estetski puno atraktivnija.
Piše: Mr.sc. Donka Würth dipl.ing.građ, Tehničko veleučilište u Zagrebu
Ivor Jungwirth, mag.ing.aedif.
Donka Würth (Janeva) rođena je u Topuskom 1970. godine, Republika Hrvatska. Diplomirala je 1997 godine na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, te je 2011 godine stekla zvanje akademski stepen magistra znanosti također na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sa temom „Ovisnost sastava i svojstava samozbijajućeg betona“. Nakon fakulteta 16 godina je radila u Institutu građevinarstva Hrvatske (IGH) u Laboratoriju za materijale, te aktivno učestvovala na poslovima istražnih radova, izradi projekta sanacije AB konstrukcija. 2014 godine postaje zaposlenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, Graditeljski odjel, te predaje na stručnom i specijalističom studiju, a u isto vrijeme je voditeljica Laboratorija za materijale na graditeljskom odjelu. Aktivno učestvuje na kongresima i radionicama u području betona. Živi u Zagrebu udata je i ima dvije kćer. Uz rad sa studentima s kojima uživa, voli sport i igra tenis.
Beton je ključan materijal u modernoj građevini, no njegov estetski potencijal često je nedovoljno iskorišten. U ovom članku, Mr.sc. Donka Würth, diplomirani inženjer građevinarstva s Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, i Ivor Jungwirth, magistar inženjer građevine, istražuju fenomene vidnog betona i njegovih varijacija. Vidni beton, često nazivani i arhitektonski ili dekorativni beton, označava beton čija površina ostaje vidljiva bez dodatnih dekorativnih materijala. Različite metode proizvodnje i tipovi oplata igraju ključnu ulogu u oblikovanju njegove estetske vrijednosti. Kroz analizu različitih metoda oplata i tehnika proizvodnje, autori istražuju kako se različite varijante vidnog betona mogu primijeniti u arhitekturi, te rasvjetljavaju česte izazove i greške u njegovoj primjeni. Cilj im je pružiti jasnu sliku o tome kako maksimalno iskoristiti estetski potencijal betona u građevinskim projektima.
UVOD
Što je vidni beton? Uvriježeno je mišljenje da je vidni beton onaj koji ima gotovu vanjsku površinu kao otisak oplate i/ili svaki beton koji nakon uklanjanje oplate može ostati vidljiv bez površinske obrade. Bolji opis bio bi „beton koji ostaje vidljiv bez naknadnih nanošenja drugih dekorativnih materijala“. Zbog toga ovakva izvedba betona ima više naziva koji insinuiraju razlike između njih ali, u stvarnosti, odnose se na istu ideju: arhitektonski beton, vidni beton, dekorativni beton, natur beton. No, bez obzira na sličnosti ili razlike u terminologiji, uspješnost vidnog betona (naziv se odnosi na namjenu i način izrade, ne na vrstu betona kao takvog) ovisi o početnoj ideji arhitekata, konkretnom strukturiranju od strane projektanta, umješnosti izvedbe izvođača. Beton ne mora biti samo siva, dosadna konstrukcijska masa, uloga betona je estetski puno atraktivnija. Različitost izvedbe strukture i teksture betona danas daje za pravo različitosti vidne površine betona.
Slika 1: Zidovi – vidni betoni
PODJELA VIDNIH BETONA PREMA NAČINU PROIZVODNJE
Osnovna podjela vidnih betona, prema načinu proizvodnje:
-Betonski elementi koji se proizvode u pogonima te se naknadno montiraju na gradilištu (npr fasadni elementi, montažna stepeništa bez daljnje obrade osim gazišta i sl.). Elementi se proizvode od armiranog betona sa toplinskom izolacijom na jednoj strani ili unutar betona, ploče s vlaknima, teraco/kulir ploče i sl.
Slika 2: Fasadni predgotovljeni elementi (Beton Lučko)
-Betonski elementi koji nastaju kao ukrasno-konstruktivni elementi izvedeni u oplati na licu mjesta (nosivi/pregradni zidovi, fasadni nosivi ili pregradni zidovi).
Ključnu ulogu za izvedbu vidne betonske površine ima zahtjev u projektu. U projeknu je potrebno napisati kakva se površina betona očekuje u smislu boje, teksture, oblika i sl., definirati način izvedbe, tehnička rješenja vezana uz oplatu i sl., propisati program kvalitete uz ispitivnja, probne uzorke, te probe na gradilištu i td.
Puno je faktora koji utječu na kvalitetu izvedbe vidnog betona.
Beton kao glavni materijal za izvedbu vidnih betona ima ista svojstva koja su propisana specifikacijom prema normi HRN EN 206:2021,
Beton
— Specifikacija, svojstva, proizvodnja i sukladnost (EN 206:2013+A2:2021) a dijelimo ih na:
• Projektirani beton (beton a specificiranim tehničkim svojstvima)
Betonske konstrukcije projektiraju se i izvode prema važećim pravilnicima i normama, a izgled betona je dodatni arhitektonski dekorativni zahtjev u smislu boje ili teksture površine betona.
Oplata
– oplatna ploča je dio sustava koji je u direktnom kontaktu sa betonom. Oplatna ploča ili oplatno lice daje betonu oblik i ujedno sprječava curenje betona. Kod odabira oplatnog lica projektom je potrebno definirati što se točno očekuje od oplate te detaljno raspisati/opisati tehnologiju izvedbe. Opis mora sadržavati detaljne specifikacije rastera oplatnih elemenata, teksturu konačne površine, montažu oplate tj redoslijed sastavljanja, detalje spojeva elemenata, upijanje oplatne ploče (upojna ili neupojna), način ukrute ploča međusobno (distanceri oplate).
Kada govorimo o oplatnim pločama, razlikujemo ploče sa neupijajućom i upijajućom površinom.
- Ploče s neupijajućom površinom izrađuju se od čelika (slika 3), plastike sličnih materijala (fiberglas, polisulfidne ploče, poliuretanske, polistirol) ili su drvene oplatne ploče (slika 4.) sa vodootpornim filmom.
Slika 3: Čelična oplata
Slika 4. Čelična okvirna oplata s furnir oplatnim pločama sa zaštitnim filmom
za glatke površine vidnog betona (www.peri.com.hr)
Ploče koje se u Hrvatskoj ipak najviše koriste su ploče od lameliranog drveta presvučene zaštitnim, vodootpornim filmom. Koriste se za vidne betone glatke površine. Mogu dugo trajati uz pravilno čišćenje i održavanje a i lako se zamjenjuju. Mana je bubrenje drveta i slične deformacije uslijed prodiranja vlage u slojeve ispod zaštitnog filma.
Treba spomenuti i primjenu upojnih folija (slika 5.) koje se postavljaju na oplatne ploče. To su mrežaste tkanine koje pomažu odvoditi suvišnu vodu sa betonske površine te zrak iz pora betona pri površini. Rezultat su betonske površine bez zračnih pora i mrlja što je karakteristika vidljivih betona.
Slika 5. Upijajuće folije, ugradnja u oplatu, betonska površina sa i bez zračnih pora
2) Ploče sa upijajućom površinom su drvene ploče (slika 6.) od svježe piljene građe (daske, fosne), sušena drvena građa, laminirane drvene ploče furnirane (šper-ploče), OSB ploče, 3 slojne laminirane ploče („žute“ ploče).
Slika 6: Drvene upijajuće ploče piljena drvena građa
Nedostaci drvenih upijajućih ploča je sposobnost upijanja viška cementnog mlijeka iz betona, te kod učestale uporabe dolazi do zasićenja drveta cementnim mlijekom pa se mijenjaju karakteristike oplate, moguće su pojave promjena u boji betona. Također oplata se manje kvalitetno odvaja od betonske površine, gubi se i struktura drveta za otisak u betonu. Osim toga i vrijeme montaže može biti osjetno veće nego kod gotovih oplatnih sustava. Promjena boje se može dogoditi kod uporabe svježe piljene drvene građe (Slika 7.) pa se nekad građa mora umjetno „postarati“ kemijskim premazima na bazi klora i sl. Moguće su i promjene u boji uslijed uporabe dasaka različite starosti.
Slika 7 : Promjena boje kod piljene drvene građe
Drvenu građu treba i čuvati od isušivanja koje može dovesti do vitoperenja dasaka. Deformirane daske mogu dovesti do neravnina betona ali i do procurivanja cementnog mlijeka. Tu nastaje dilema da li daske tretirati premazima za zaštitu drveta jer neki premazi mogu „umrtviti“ teksturu drveta.
Prednost je cijena/ekonomičnost jer su relativno jeftin materijal, pogotovo za uporabu na poslovima betoniranja manjih razmjera. Dobra tekstura površine daske koja u betonu ostavlja trag godova i nepravilnosti drvet,a te je zato jedna od omiljenijih tekstura koju arhitekti žele – imitacija drveta maksimalno prirodnog izgleda.
Ovisno o očekivanoj teksturi betonske površine, upojna građa se ne treba koristiti više od 3 puta dok se polu-upojne ploče poput 3 slojne oplate impregnirane smolom, uporaba može povećati i na preko 20 uporaba. Takve ploče treba redovito čistiti i održavati površinu. Ovakve ploče mogu samostalno biti namijenjene jedino za očekivane ravne betonske površine ili površine sa namjernim/slučajnim pogreškama u površinskoj strukturi betona (ciljani izgled habane površine i sl.)
Zajedničko svim vrstama oplatnih lica je potreba čišćenja oplate nakon svake ugradnje betona (za ravne betonske površine oplata se čisti metlama, četkama, vodom pod tlakom, strojevima za poliranje i sl. dok je za očekivanu teksturu drveta najjednostavnije rješenje jednokratna uporaba daski/lamela).
Pribor za međusobno spajanje oplata i drugi detalji
Detalj koji mogu imati veliku ulogu u konačnom izgledu vidnog betona je spoj dvostrane oplate. Kod montaže oplatnih sklopova, osim vanjskih podupirača koji sprječavaju širenje oplate na koju djeluje pritisak svježeg betona, dvostrane oplate se međusobno podupiru tako da se povežu navojnim šipkama- distancerima za oplatu („juvidurke“) Modeli okvirnih oplata različitih proizvođača na oplatnim pločama imaju tvornički pripremljene rupe i dopuštaju bušenje novih rupa. Otvori se zatvaraju posebnim konusnim čepovima.
Slika 8: Distanceri za oplatu od plastike i mikrobetona
Cijevi mogu biti plastične ili od mikrobetona (Slika 8.). Konusi mogu biti plastični jer nakon odvajanja oplate ostaje samo njihov trag u betonskoj površini.
Nakon što se demontira oplata, rupe u betonu se zadržavaju ili zatvaraju čepovima na način da se cijev ispuni mortom pa se mortom zalijepe betonski čepovi (slika 9).
Slika 9. – Betonski čepovi za vidne betone
IZVEDBA VIDNIH BETONA
Beton je nehomogen materijal, te tijekom proizvodnje, transporta i ugradnje mogu nastati različite greške, oštećenja koja narušavaju estetiku izgleda površine. Uz beton veliki utjecaj na izgled površine betona ima vrsta oplate, vrsta sredstva za odvajanje oplate (oplatani), spojna sredstva oplate, njegovanje betona.
Greške koje se mogu pojaviti na površini i uzroci mogu biti različiti:
- Veličine vidnih površina (radni taktovi)
- Veličina zaštitnog sloja betona
- Vrsta i receptura betona
- Loš odabir oplatnog sustava/oplatne površine
- Nestručna izrada ili montaža oplate, brtvljenje, oplatna ulja
- Nestručna ugradnja, loše vibriranje
- Ugradnja u neprikladnim vremenskim uvjetima
- Nestručna demontaža oplate
- Loša ili nikakva njega betona (početna ali i kontinuirana)
- Kombinacije 2 ili više navedenih slučajeva
Posljedice se najčešće manifestiraju kao:
Površinske šupljine/pore
Male pravilne ili nepravilne šupljine koje nastaju u betonu uslijed izbijanja mjehurića zraka na površinu tijekom ugradnje i vezanja betona (Slika 10.). Vrlo česta pojava koja se u „običnim“ betonima ne smatra velikom greškom, kod vidljivih betona predstavlja nepoželjnu pojavu.
Slika 10. – Površinske šupljine
Pukotine od plastičnog i autogenog skupljanja
Isparavanje vode iz betona je neizbježna pojava što uzrokuje smanjenje volumena betona, takvo skupljanje naziva se plastično skupljanje (evaporacija vode sa slobodne površine betona). Dio betona koji ne gubi vodu sprječava deformaciju (sloj u dubljem dijelu betona), što uzrokuje vlačna naprezanja u površinskom sloju betonskog elementa. Kako se to događa u trenutcima male čvrstoće betona, pojavljuju se plastične pukotine. Takve pukotine (Slika 11.) mogu biti površinski široke ali su male dubine. Najčešći uzrok je ugradnja u nepovoljnim uvjetima (visoke temperature i vjetrovito vrijeme te niska vlažnost zraka) u kombinaciji sa lošim njegovanjem betona. Pojava se može prevenirati ispravnim sastavom betona, prilagodbom ugradnje prihvatljivijim uvjetima okoline te pravilnom njegom mladog betona.
Slika 11. – Pukotine od plastičnog skupljanja
Pukotine od skupljanja (autogeno skupljanje) nastaju tijekom hidratacije cementne paste, te se mogu pojaviti nakon nekog vremena.
Sagregacija betona
Greške u betonu koje nastaju kod loše ugradnje betona (slika 12) Posljedica su gubitka fine cementne paste/cementnog mlijeka koja inače oblaže zrna agregata ili nehomogene raspodjele agregata u svježem betonu. Može se spriječiti kvalitetnim miješanjem betona, pravilnom ugradnjom, dobrim brtvljenjem oplate radi sprječavanja otjecanja cementnog mlijeka, pravilnim vibriranjem/revibriranjem, projektiranjem dovoljnog zaštitnog sloja, zamjenom običnog betona drugom vrstom betona tj. samozbijajućim betonom i sl.
Slika 12. – Sagregacija betona
„Vodene mrlje“
Vodene mrlje ili mramorni efekt (Slika 13.) uzrokuje veća količina vode koja pri očvršćivanju betona izbija iz betona te dolazi u kontakt sa površinom oplate. Obično je uzrok previše vode kod miješanja betona, nekontrolirano dodavanje vode umjesto kemijskih dodataka kod zastoja tijekom betoniranja, nekontrolirano razrjeđivanje betona pri ugradnji, kišno vrijeme tijekom ugradnje i sl.
Slika 13. – Vodene mrlje na betonskoj površini
Mrlje od oplatnog ulja
Odabir oplatnog ulja s obzirom na vrstu oplate, ta sama vrsta oplatnog ulja vrlo su bitne za izvedbu vidnih betona. Greška u izvedbi moguća je i kod nanošenja na oplatu previše oplatnog ulja, naknadno nekvalitetno uklanjanje viška ulja tako da na betonskoj površini ostaju mrlje (Slika 14.)
Slika 14. – Mrlje od ulja za premazivanje oplate
Mehanička oštećenja vidljivog betona
Oštećenja na površini betona koja nastaju tijekom demontaže oplate, defekti kao posljedica lošeg čišćenja oplate prilikom montaže oplate, defekti površine kao posljedica loše demontaže oplate (pomaci), prerano uklanjanje oplate (Slika 15.).
Slika. 15 – Oštećenja betona nastala tijekom demontaže oplate
Ostale pogreške
Defekti površine betona kao posljedica loše postavljene armature, distancera armature, primjena neodgovarajućih vrsta distancera armature, loše izvedeni rubovi betonskih elemenata, oštećenja površine betona nastala udarcima alata ili oplate, loša ugradnja drugih materijala (npr kutije za razvod električne energije, bužiri za kablove i s.)
LICE BETONA
Završni izgled površine vidnih betona može biti različit. U velikim trgovačkim centrima izvode se montiranjem predgotovljeni montažni elementi kao vidljivi betoni. Veće površine zidova izvode se monolitno, te uklanjanjem oplate ostaje natur glatka površina betona. Manje poslovne zgrade, vile, obiteljske zgrade/kuće češće kao izbor imaju zidove i/ili stropove sa teksturom u obliku imitacije kamenih blokova, drvenih daščica, dotrajale cigle i sl ili kao glatke betonske površine, kako u eksterijeru, tako i u interijeru. Naglasak na „savršenu izvedbu“ znatno je jači u takvim objektima.
Beton sa glatkom površinom
Jedno od naizgled jednostavnijih rješenja je glatka površina betona (Slika 16.). Kod ovakvog načina izvedbe razlikujemo površine bez fuga i površine sa fugama (vidljivi spojevi ploča).
Površine bez fuga izvode se na površinama koje su takvih dimenzija da ih je moguće izvesti u oplati od jedne velike ploče sa jedne ili obje strane zida/stropa.
Često je to neizvedivo pa se radovi obavljaju sa modulima oplata koji će ostaviti nekakav minimalni trag kao ispupčenje ili plitku udubinu u betonu.
Slika 16. – Vidni beton – Glatki beton (https://www.peri.com.hr/projekti/kulturni-objekti/maxxi-muzej-rim.html)
Za kvalitetnu izvedbu ovakvih površina oplata mora biti glatka, bez oštećenja. Okvir oplatnog modula mora biti ispravan, neoštećen da se mogu ispravno koristiti spojna sredstva. Osim neoštećene površine, ključno je brtvljenje spojeva modula međusobno i spojeva modula sa podlogom (npr podna ploča ili sl.). Prekidi u betoniranju, ako su neizbježni, planiraju se tako da se poklapaju sa planiranim fugama u betonskoj površini. Brtvljenje se vrši trakama i najčešće sivim vodonepropusnim brtvenim kitom tj prema preporuci proizvođača oplatnih sustava. Za ravne, glatke površine moguća je primjena i ranije spomenutih upojnih tkanina.
Oplate se mažu odgovarajućim oplatnim uljima, prikladnim za vidne betone (po mogućnosti bezbojna ulja namijenjena vidljivim betonima).
Nakon odvjanja oplate, nužna je njega betona na prikladan način i, po mogućnosti, zaštita betonske površine PVC folijama, geotekstilom ili sličnim tkaninama da se betonu dopusti „disanje“.
Glatka površina sa vidljivom strukturom betona
Glatka površina betona može se postići uz naknadno utjecanje na površinski sloj betona, na način brušenja (Slika 17.) i poliranja. Radi se o mehaničkim zahvatima poput brušenja betona brusilicom, te poliranje strojem za poliranje.
Slika 17. – Brušena gornja površine betona
Beton sa reljefnom površinom
Česti završni izgled površine betona su betoni sa otiskom, reljefnom strukturom. Reljef na površini betona može biti utisnut u beton ili takav da beton ispunjava udubljenja u oplati pa nakon skidanja oplate ostaju nabori, ispupčenja i slično. Reljef na betonskoj površini može se izvesti na više načina, kao oplatno lice u modulima s otiskom, kao dodatak u oplatu koji se lijepi za podlogu, kao dodatak u obliku krutih ploča koji se postavljaju ispred oplate ili okvira oplate. Jednako tako koriste se i različiti materijali: drvene daske, poliuretanski umetci, guma, metalni kalupi i sl. Vezano uz oplate od prirodnih materijala, sve popularnije su imitacije drvenih dasaka (Slika 18.).
Slika 18. – Vidljivi beton, otisak drvene daske
Najlakša metoda za izvedbu je montaža drvenih letvica/daščica (obično širina 8, 10, 12 cm ili kombinacije) složenih da imitiraju smjer i raspored slaganja brodskog poda ili parketa (Slika 18.).
Drvene daske se pričvršćuju za okvirnu oplatu manjim čavlima (osim ako autor ideje želi vidjeti otisak glave čavala na betonu). Kada se koriste čavli, nužno je čavle zabiti u drvo na način da se ne ošteti drvena daska ali i da ne ostane glava čavla iznad površine drveta (ukoliko cementna pasta prodre i očvrsne oko glave čavla, neizbježno je otkidanje površine betona oko čavla).
Preporuka je koristiti sušenu, hoblanu građu iste vrste drveta. Materijal je relativno jeftin ali se ne može koristiti više od 3-5 puta (samo jednom ako se želi površina betona bez promjena u boji).
Brtvljenje spojeva oplatnih ploča zahtjeva veće umijeće nego kod glatkih oplata, prvenstveno zbog strukture drveta. Često se događa de je gotovo nemoguće brtvljenje obaviti kitom nego je potrebna nisko ekspandirajuća pjena ili spužvasta traka.
Zbog upijajućih mogućnosti drvene građe, izbor oplatnog ulja mora biti kvalitetan. Oplatno ulje mora biti naneseno da pokrije površinu drveta, bez zadržavanja na površini. Kako se tekstura drvene građe lako može poremetiti, preporuka je ulje nanositi špricanjem te ukloniti višak valjkom sa kratkim nježnijim nitima (velur ili sl).
Zbog reljefne strukture drvne građe može se očekivati da odvajanje oplate bude otežano. Ne stručno odvajanje može imati velike posljedice na strukturu površine betona. Odvajanje oplate zidova vrši se postupno i pažljivo, uz upotrebu krana/dizalice, čim se ispune uvjeti vezani uz čvrstoću betona. Još teže je odvajati oplatu od betona u slučaju stropnih ploča zbog toga što se oplata duže zadržava priljubljena u beton a cementna pasta/mlijeko ima duže vremena za prodrijeti u drvenu građu.
Dodatna obrada betona
Za izvedbu vidljivih betonskih površina pojavljuju se zahtjevi i dodatne obrade površine betona, kao što je metlanje u svježem stanju (slika 19).
Slka 19. – Metlanje svježeg betona
Metode koje podrazumijevaju mehaničko djelovanje na površinu betona pjeskarenje, štokanje. Pjeskarenje, obavlja se uređajem za pjeskarenje pijeskom (finija struktura, slika 20.).
Slika 20. – Pjeskareni pigmentirani beton
Štokanje betona (slika 21), obrada betona ručnim ili električnim alatom Postupak kojim se glatka površina betona udaranjem posebnim ručnim alatima i/ili električnim alatima namjerno oštećuje radi postizanja željenog efekta.
Slika 56. Štokana površina
- ODRŽAVANJE POVRŠINA VIDNOG BETONA
Za očuvanje izgleda ali i forme betona, važno je i održavanje betonskih površina. Prva ključna radnja je kvalitetno njegovanje betona u ranim fazama očvršćenja kao i u kasnijim fazama tijekom kojih beton čvršćava do svoje predviđene čvrstoće. Iduća vrlo važna predostrožnost je zaštita betona tijekom eksploatacije. Betonske površine mogu se zaštititi hidrofobnim impregnacijama koja se mora periodički obnavljati. Iz perspektive betona sa reljefnom teksturom, uporaba premaza, pranje vodom pod tlakom i četkama se ne preporučuje ako su u pitanju finije konture. Pranja vodom s blažim mlazom, finije četke i sl. mogu biti način čišćenja betonskih površina.
- ZAKLJUČAK
Beton je već dugo vremena najznačajniji građevinski materijal. Njegove mogućnosti oblikovanja, laka dostupnost komponenti, prilagodljiva svojstva uz pomoć dodataka, izvrsna kompatibilnost sa armaturom čine ga uvijek poželjnim materijalom u graditeljstvu. Sa druge strane njegov hladan i siv vanjski izgled čine ga, uz negativan ekološki utjecaj, estetski neprivlačnim. Iz aspekta masovne stanogradnje ekonomska isplativost je njegov naj jači adut.
Različitim metodama izrade ili obrade površina betona se može učiniti dovoljno zanimljivom da ostane vidljiva. Razvojem metoda stvaranja ili obrade vidljivih površina betona, vidni beton svakako može biti dio bilo kakve građevine. Njegov konačni izgled nema granica, ukoliko je njegovoj izradi posvećeno dovoljno pažnje i znanja.
Izvedba i krajnji izgled vidnog betona ovisi o više čimbenika. Za razliku od betona u konstrukcijama gdje se nepravilnosti u izvedbi (ukoliko ne utječu na temeljne zahtjeve građevine) mogu sakriti završnim slojevima poput fasade, žbuke i sl., vidni betoni ovise o umješnosti svih uključenih u njegovo stvaranje. Projektant konstrukcija sa vidljivim površinama mora biti dovoljno iskusan da zna izbjeći moguće greške u izvedbi. Projektnom dokumentacijom jasno se treba propisati što se očekuje u izvedbi i koji je krajnji rezultat dovoljno dobar. Projekt treba sadržavati sve potrebne informacije i rješenja koja izvođač treba slijediti. Izvođač vidnih betona mora imati kvalitetne radnike za izvedbu (ne samo vezano uz sam rad nego i vodeći kadar na gradilištu koji razumije projektnu dokumentaciju, zadane smjernice te očekivani rezultat). Najveći nedostatak vidnih betona bitna je otežana mogućnost ili praktički nikakva mogućnost sanacije vidne površine za većinu vidnih betona u smislu da se ona dovede u prvobitno stanje. Može se očekivati da će se uz svakodnevni tehnološki razvoj sve više širiti mogućnosti i estetika vidnih betona. Izvedba vidnih betona ovisi o puno čimbenika koji moraju biti zadovoljeni ne bi li se ostvario očekivani rezultat. Osim izvođača nužna je i kvalitetna oprema i odgovarajući oplatni sustavi. Također, iako su vidni betoni gotovo unikatne površine, za dobivanje što kvalitetnijih rezultata potrebno je izraditi nacionalni dodatak, vezano uz izvedbu vidnih betona ili Pravilnik o vidljivim betonima koji će dati bar osnovne smjernice.
LITERATURA:
[1] Graham True: Decorative & innovative use of concrete, 2012 [2] Bjegović D., Štirmer N., Teorija i tehnologija betona, Zagreb 2015. [3] Portland Cement Association: Concrete information: Concrete slab surface defects-causes, prevention, repair brošura, 1999. [4] https://www.peri.com.hr/ [5] Izvedba vidnih betona – Ivor Jungwirth, Diplomski rad, 2024. [6] Max Frank Gmbh&Co.KG: Zemdrain – Controlled permeability formliner, brochure
