Od Mezopotamije preko Pompeje i Rima pa sve do danas. Kratka historija vrata.
Vrata, barijera od drveta, kamena, metala, stakla, papira, lišća ili kombinacije materijala, instalirana da se kližu, savijaju ili roliraju u cilju zatvaranja otvora sobe ili zgrade.
Rana vrata, koja su korištena kroz Mezopotamiju i stari svijet, bila su samo navlake od platna. Vrata od čvrstih, trajnih materijala pojavila su se uporedo sa monumentalnim arhitektonskim zdanjima. Vrata na važnim odajama obično su pravljena od kamena ili bronze. Kamena vrata koja su i na dnu i na vrhu bila obješana na stožere, obično su se postavljala na ulaz u grobnice. Primjerak panel vrata od mramora, vjerovatno iz vremena Augusta, nađen je u Pompeji; Grčka vrata 200 godina prije Krista na grobu u Langazi, Turska sačuvan je i trenutno se nalazi u muzeju u Istanbulu.
Vrata od bronze
Upotreba monumentalnih vrata od bronze dio je tradicije koja se prosezala sve u 20.stoljeće. Ulazi u grčke hramove često su bili osigurani rešetkama od lijevane bronze dok su Rimljani uglavnom pravili dvostruka vrata od solidne bronze. Ona su obično bila poduprta stožerima koji su bili uklopljeni u šupljine u pragu i na vrhu štoka. Najraniji veliki primjerci ovakvih duplih vrata od preko 7 metara visine zabilježeni su na rimskom Panteonu. Rimski panelni dizajn i tehnika postavljanja vrata prožimaju se kroz cijelu bizantijsku i romanesknu arhitekturu.
Umjestnost lijevanih vrata sačuvana je u Istočnom Carstvu, sa vratima na Aja Sofiji u Turskoj kao najsvjetlijim primjerom. U 11.stoljeću lijevana bronzana vrata iz Istanbula izvozila su se u južnu Italiju. Bronzana vrata uskoro su stigla i u sjevernu Europu, posebno u Njemaču. Prva bronzana vrata koja su napravljena u sjevernoj Europi bila su vrata za katedralu Hildesheim. Reljef ovih vrata dizajniran je od serije panela kojim se ustanovila tradicija povjesne pripovjetke koja razlikuje romanesnkna i kasnija bronzana vrata.
Šuplje lijevanje reljefnih panela oživljeno je ponovo u 12. stoljeću u južnoj Italiji te je prenešeno na sjever putem umjetnika poputa Bonana od Pize. U 14 .stoljeću u Toskani, glavni primjeri panelnih vrata od bronze su vrata na firentinskoj Krstionici; gotička vrata na južnoj strani radio je Andreo Pisano, vrata na sjeveru radio je Lorenzo Ghiberti. Vrata na istočnoj strani, koje je također radio Ghiberti postala su poznata pod nazivom „Vrata Raja“. Bronzana vrata sa reljefom koja je radio Antonio Filarete rađena su za baziliku sv. Petra u Rimu. Bronzana vrata nisu se tako često pravila na sjeverozapadu Europe sve do 18.stoljeća. Prva monumentalna bronzana vrata u SAD-u napravljena su 1863.godine na Kapitolu u Vašingtonu.
Drvena vrata
Drvena vrata su bez sumnje najčešća vrata u starom svijetu. Arheološki i literarni dokazi pokazuju njihovo postojanje u Egiptu i Mezopotamiji. Sudeći prema pompejskim muralima i preživjelim fragmentima, tadašnja vrata izgledala su jako slično današnjim, modernim vratima od drvenih panela. Bila su napravljena od vertikalnih i horizontalnih greda koje uokvirivale panele i davale im potporu, a ponekad su imala i brave. Rimski tip vrata usvojen je u islamskim zemljama. U Kini, drvena vrata obično su se sastojala od dva panela, niži panel koji je bio solidni i čvrsti panel i viši panel od tanjeg drveta koji je bio obložez papirom. Tradicionalna japanska shoji vrata napravljena su od drvenog okvira koji je obložen papirom.
Tipična zapadna srednjovjekovna vrata bila su napravljena od vertikalnih dasaka postavljenih horizontalno ili dijagonalno. Bila su ojačana sa dugim metalnim baglamama i okovana ekserima. U stambenoj arhitekturi, unutarnja dupla vrata pojavila su se u Italiji u 15.stoljeću, pa zatim u ostatku Europe i američkim kolonijama. Panelni efekat bio je pojednostavljen sve do 20. stoljeća kada su jednokrilna vrata sa šupljom jezgrom postala uobičajena.
Također, postoji i nekoliko tipova specijaliziranih vrata. Vrata sa otvorima i mrežasta vrata korištena su primarno u SAD-u. Nizozemska vrata, vrata prerezana na dva dijela preko sredine horizontalno, omogućavaju otvaranje gornje polovice vrata, dok donja polovica vrata ostaje zatvorena. Poluvrata, koja su otprilike u pola niža od tradicionalnih vrata bila su posebno popularna na američkom Zapadu u 19.stoljeću.
Ostakljena vrata 19. i 20.stoljeća prvi put su se pojavila kao produžetci prozora, od visine prozora do poda. Francuska duplo ostakljena vrata inkorporirana su u američku i englesku arhitekturu u kasnom 17. i ranom 18.stoljeću. U isto vrijeme, Francuzi su razvili vrata sa ogledalom.
Još neki tipovi inovacija 19. i 20.stoljeća u sferi vrata ukuljučuju vrata koja se vrte, preklopna i klizna vrata inspirisana japanskim shoji vratima te vrata od konoplje i vrata koja se vrte konstrukcije slične bubnju.
Ulazna vrata
Ulazna vrata jako su važan dio svake kuće. Ne samo da postavljaju ton cijele građevine, ona su i prva stvar koju svako primjeti nakon ulaska, a imaju i ulogu barijere od vanjskog svijeta. Kroz vijekove, ulazna vrata prošla su kroz mnoge promjene u smislu dizajna. Moguće je čak na osnovu stila dizajna ulaznih vrata pogoditi i iz kojeg su ona perioda.
Drvena vrata kroz vijekove
Gregorijanska vrata
Tipična gregorijanska vrata napravljena su od 6 panela. Bila su napravljena od solidnog drveta relativno jednostavnog dizajna. Ponekad su imala i polukružni prozor iznad vrata za cirkulisanje zraka i upuštanje svjetla u hodnik. Kako je period išao naprijed, vrata su postajala blago više ukrašena sa više detalja poput stubova i nadvrataka koji su bili dodavani. Vrata su obično bila napravljena od punog drveta te su bila teška i solidna.
Viktorijanska vrata
Viktorijanska vrata najčešće su bila napravljena od mekanijeg drveta, ali su bila farbana i tretirana da izgledaju čvršća. Vrata iz ovog perioda bila su podjeljena u 6 ili 4 panela i nerejetko su imala po par staklenih panela insertiranih u dizajn. Također su bila prepoznatljiva po detaljima i mesingu koji je bio ispoliran do granice visokog sjaja.
Edvardijanska vrata
Vrata iz ovog perioda obično su šira i imaju staklene panele sa strane koji upuštaju svjetlo u široke hodnike. Staklo je obično bilo bojano u umjetničkom nouveau stilu gdje su prevladavale klasične nijanse crvene i zelene boje. Na vratima se nalazilo manje ukrasa, a obično su bila farbana u crnu boju zbog lakšeg čišćenja jer su u ovom periodu sluge bile manje uobičajene.
20-te i naprijed
Postala su moderna teška vrata od hrasta, ali i tamnije boje. Crna i tamna braon boja često je bila glavni izbor boje za ulazna vrata. Art deco vrata bila su popularna u 30-tim, a dekorativni elementi od olova definirali su staklene panele.