1920-tih umjetnik Piet Mondrian počeo je slikati svoje prepoznatljive crne mreže popunjene primarnim bojama. Njegov pojednostavljeni jezik linija i pravougaonika poznat kao Neo plasticizam istraživao je dinamiku kretanja koristeći samo boju i formu. Iako su njegovi crveni, žuti i plavi blokovi bili važan element pokreta De Stijl početkom 1900-ih, gotovo stotinu godina kasnije, Mondrianove apstrakcije i dalje inspirišu arhitekte širom svijeta. Ali, šta tačno u ovom prostornom istraživanju toliko dugo inspiriše umjetnike i dizajnere?
Najvjerojatnije je prva instanca arhitektonskog usvajanja Mondrianovih istraživanja došla u obliku skromne kuće na dva sprata -arhitekte Gerrit Rietveld-a – za udovicu Truus Schröder i troje djece u Utrehtu, Holandija. Izgrađen između 1923. i 1924. godine, ovaj objekat je koristio slikarsove živopisne mreže preoblikovane u metalne trake, drvo i čelik obojeni crvenom, plavom i žutom bojom. 1926.g. slikar i arhitekt Theo van Doesburg dizajnirao je Café L’Aubette. Unutrašnji prostor inspirisan je umjetnikovom mrežom koja oblaže je zidove i strop s živim bojama crvene, žute, plave i zelene.
Otvaranjem Case Study House programa umjetnosti i arhitekture, dizajnerski duo Charles i Ray Eames izmijenili su umjetničke crne mreže u montažne čelične okvire koji su omotali volumen njihovog Case Study House # 8. U izradi prototipne, montažne konstrukcije kao odgovora na stambeni bum, Mondrianove apstraktne mreže prirodno su pohvalile industrijsku proizvodnju i donijele domaću arhitekturu u masovnu upotrebu. Slične podebljane osnovne boje naglašavale su balkone Le Corbusierove brutalističke utopije Unite d’Habitiation 1952. godine, a na kraju mreža će se pojaviti i na paviljonu Le Corbusier. Čak je modni dizajner Yves Saint Laurent prilagodio Mondrianovu grafičku mrežu na vrećastu haljinu 1965. godine.
Mondrianov utjecaj na arhitekturu traje i danas – od hotela Mondrian u Los Angelesu i Mondrian rezidencija u Muntinlupa, Filipini, pa sve do fasade Gradske vijećnice u Haagu, koja je prefarbana početkom 2017. godine kako bi se proslavila stota godišnjica de Stijl-a. Bilo da se koristi uz nove tehnike proizvodnje ili konstrukcijske kapacitete, jezik Mondrianove apstrakcije fascinirao je arhitekte u njihovom istraživanju novih prostornih tipova. Umjetnikova vizija plastičnosti izgrađenog svijeta omogućila je dinamički okvir povezan s bitnim oblicima i ritmom ljudskog života.
m-Kvadrat
