spot_img

Zašto su neki objekti izdignuti iznad tla?

Metoda izdizadanja objekata iznad tla postala je popularna 1920-ih kada je Le Corbusier strukture na stubovima proglasio jednom od 5 tačaka moderne arhitekture.

Smatra se odličnim potezom, pogotovo u urbanim predjelima, jer omogućava bolju povezanost s javnom sferom ulice i privatnom sferom objekta. Njegova ikonina Villa Savoye je paradigmatični primjer korištenja štula koje održavaju prirodni teren, i kako je sam Le Corbusier rekao, smješta kuću na travu kao objekat, bez da išta remeti. Pore dotga, štule su se koristile i kao strategija motornog toka, koji se može vidjeti u Lina Bo Bardijevoj jednako emblematičnoj Casa de Vidro i njenim tankim čeličnim stubovima. Raspoređena kao modulacija iz četiri dijela po širini, i pet po dužini, kuća se održava poput transparentne lebdeće kutije u središtu prirode, poštujući tlo i omogućavajući cirkulaciju zraka što ujedno i omogućava termalni ugodnost građevine.

Vremenom i napretkom tehnologije, različiti oblici i strukturna odvažnost također se istraživala u štulama, rezultirajući asimetričnim i oblim oblicima s raznim rasporedima. U ovom slučaju nemoguće je ne spomenuti Villa dall’Avu, sa svojim tankim čeličnim stubovima obojenim u crno i sivo, koji daju potporu dva veća objekta. Ovom se metodom, pored oslobađanja prostora i poštujući prirodni nagib zemlje, omogućilo izdizanje prostora za življenje i izgradnja krovnog bazena koji ima pogled na Pariz.

U prethodno pomenutim projektima, objekat se izdiže iznad zemlje omogućavajući kreiranje čitavog sprata, uz glavni cilj oslobađanja biljnog svijeta, omekšavajući tranziciju između prirodnog, smanjujući utjecaj na tlo i dovođenje svjetlosti. U smislu dizajna mogućnosti su nebrojive.

Međutim, nije uvijek moguće niti potrebno stvoriti novi sprat da bi se iskoristile prednosti podizanja konstrukcije, jer je podizanje čak i nekoliko centimetara iznad zemlje sasvim dovoljno. Historijski primjer ovog dizajna je Farnsworth kuća Miesa van der Rohe-a, čiji metalni stubovi nježno dodiruju tlo i stvaraju vrlo interesantan estetički efekat. Njihova primarna funkcija je da se objekat zaštiti od poplava, s obzirom da se zemlja na kojoj je sagrađen na samom riječnom koritu.

Danas, više od sedem decenija nakon Farnsworth projekta, strategija izdizanja iznad tla može se vidjeti u različitim kontekstima i definirati iz više razloga. Što se tiče neravnog terena, na primjer, odluka da se izdigne kuća vodi se smanjenjem potrebe za pomicanjem tla što smanjuje i posao i troškove, a ujedno i štiti okoliš, s obzirom da je odvodni sistem tla netaknut. Pored toga, neki tereni koji se nalaze u teško dostižnim regijama, poput šuma i divljih obala, zahtjevaju veći trud ako se treba koristiti teška mašinerija. U ovom kontekstu, Jatobas rezidencija je interesantan primjer zato što ‘surađuje’ s nagibom zemlje, izdizajući samo jedan kraj kuće, kao GN rezidencija i njeni stubovi.

U toplim i vlažnim uslovima se kuće izdvajaju iznad tla pa čak i na manjoj visini, jer se tako građevina može zaštititi od vlage iz tla i omogućiti protok zraka ispod objekta, poboljšavajući termalna svojstva, kao u Redux kući koju je dizajnirao Studio MK27 u saradnji sa Samantom Cafardo, a koji je izdignut 50 cm iznad tla.

Još jedna prednost izdizanja objekta iznad tla može se povezati s procesom instalacije i održavanjem hidrauličnih i strujnih cijevi, s obzirom da one u ovom slučaju mogu biti izložene ispod objekta. Pipa kuća Bernardes Arquiteture je interesantan primjer, jer je, prema samim arhitektama, kuća izdignuta zbog strategije „koja garantuje vodonepropusnost i ventilaciju poda.

Ukratko, izdizanje objekata iznad zemlje ima više prednosti ali ova odluka se uvijek povezuje s detaljnim istraživanjem uslova terena, prirodnog ili urbanog konteksta, klime u kojoj se nalazi građevina, pored estetskih karakteristika arhitekture, preferensa arhitekte i klijenta i budžeta.

POVEZANI ČLANCI

Comments

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

NOVE OBJAVE