Baš taj spoj funkcije i estetskog oblikovanja je ono što arhitekturu čini jedinstvenom znanošću kod koje je nužno primjenjivati tehnička znanja uz implementaciju posebnih kreativnih i estetskih vrijednosti što je za mene bio idealan način primjene stečenih znanja, vještina i prirođenih sklonosti.
U narednim redovima donosimo razgovor sa arhitekticom Zofi Jerič-Bilogrević. Rođena je u Splitu gdje je završila osnovnu školu, a nakon toga se sa porodicom preselila u Zagreb. Nakon završene srednje škole upisala je studij arhitekture na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu gdje je i diplomirala 1988 godine. Pričali smo o arhitekturi, projektima, planovima za budućnost, a detalje čitajte u nastavku.
Za početak recite nam recite malo više o sebi?
Rođena sam u Splitu gdje sam završila osnovnu školu nakon čega se cijela obitelj preselila u Zagreb. Nakon završene srednje škole upisujem studij arhitekture na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu gdje sam i diplomirala 1988. god. pod mentorstvom prof. Nikole Filipovića.
Otkud ljubav prema arhitekturi?
Ljubav prema arhitekturi i prostoru u kojem živimo i koji nas okružuje potječe, vjerojatno još iz djetinjstva kada sam iskazivala poseban interes u igrama s bojama, te kreiranjem raznih elemenata sastavljenih od lego kockica, plastelina i sl. Taj interes naročito se razvijao tijekom školovanja kada sam arhitekturu počela doživljavati kao neminovan spoj funkcije i estetike bez čega bi se arhitektura svela na čistu tehniku građenja (funkcija) ili na čisto oblikovanje u smislu skulpture (estetika). Baš taj spoj funkcije i estetskog oblikovanja je ono što arhitekturu čini jedinstvenom znanošću kod koje je nužno primjenjivati tehnička znanja uz implementaciju posebnih kreativnih i estetskih vrijednosti što je za mene bio idealan način primjene stečenih znanja, vještina i prirođenih sklonosti.
Kako je krenula vaša priča u svijet arhitekture?
Nakon završenog Arhitektonskog fakulteta, počela sam raditi u projektantskoj kući “Inženjering projekt” kao projektant suradnik te paralelno i u “Galeriji Kaptol” u Zagrebu, a kasnije i u Dubrovniku. Iskustvo stečeno na tim poslovima izuzetno mi je koristilo u daljnjem radu što se tiče tehničke strane projektiranja, građevinske regulative, legislative i dr. dok sam radom u Galeriji Kaptol stekla dodatna znanja u pogledu modernog hrvatskog slikarstva i kiparstva što je donekle utjecalo i na primjenu raznih oblikovnih elemenata kod stvaranja arhitektonskih projekata.
Razdoblje od 1998. god. do 2000. god. obavljala sam poslove voditelja gradilišta u renomiranoj građevinskoj tvrtki te iskustvo rada na gradilištu smatram jednim od značajnijih za razvijanje vještina kod projektiranja i poslova stručnog nadzora te sam mišljenja da bi takvo iskustvo stvarnog sudjelovanja kod gradnje bilo poželjno za svakog arhitekta nakon završenog školovanja jer pruža mogućnost upoznavanja sa stvarnom primjenom raznih građevinskih materijala i elemenata tijekom gradnje kao i sa samim procesima i procedurama građenja što se u praksi pokazuje kao značajan element prilikom izvođenja radova bilo u svojstvu projektanta ili stručnog nadzora. Nakon stečenog iskustva, 2002. god. osnovala sam vlastiti arhitektonski ured “AZ-PROJEKT” d.o.o. Zagreb, koji je tijekom proteklih 20-ak godina znanjem, trudom i predanošću svih zaposlenika izrastao u respektabilnu projektnu tvrtku, s nizom značajnih referenci u područjima tehničkog savjetovanja, projektiranja i stručnog nadzora.
Koji su projekti i planovi za budućnost?
Planovi su nastaviti raditi uspješno kao i do sada, na zadovoljstvo naših investitora, vodeći računa o utjecaju arhitekture na prostor u cjelini, kako na prostor u kojem živimo i radimo tako i na vanjski prostor kojim se krećemo i gdje boravimo. S obzirom na to da sam ovlaštena za izradu projektne dokumentacije za radove na nepokretnim kulturnim dobrima, vjerujem da će biti potrebno izraditi te sudjelovati na znatnom broju projekata za takve građevine, a koje su oštećene usljed potresa koji su nas, nažalost, zadesili i nanijeli veliku štetu ne samo ljudima čiji su domovi nastradali već i prostoru na koji smo povijesno ponosni.
Koji biste projekat koji ste radili izdvojili kao poseban?
Ima dosta projekata za koje smo ponosni da smo u njima sudjelovali, ali kao posebno značajan i izazovan, izdvojila bih projekt obnove nakon potresa zgrade Zagrebačke banke na Trgu bana Josipa Jelačića koja je pod zaštitom kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro. Naime, zgrada izvana nije ostavljala dojam značajnijih oštećenja te se u prvi mah činilo da i sama obnova neće biti toliko zahtjevna kako se pokazalo kada smo ušli u samu zgradu. Nosiva konstrukcija je pretrpjela takva oštećenja da je bilo nužno izvesti konstruktivna ojačanja, čime su svi interijerski povijesni elementi morali biti restaurirani ili replicirani i izvedeni na način da se zadrže i očuvaju sve povijesne značajke graditeljsko-obrtničkih elemenata, što se direktno odrazilo i na sve ostale elemente tijekom rekonstrukcije i obnove.
Moram napomenuti da je taj projekt obnove nakon potresa donio mnoge specifičnosti s kojima se ne susrećemo kod uobičajenih rekonstrukcija ili izgradnje što je jedan od bitnih razloga zašto baš taj projekt smatram posebno izazovnim i značajnim. Zajedno s mojim suradnicima, sudjelovala sam na tom projektu kao glavni projektant i član tima za stručni nadzor te smo, nakon nešto više od dvije godine intezivnih radova, s ponosom mogli predati zgradu investitoru na ponovnu uporabu.
