Primarna uloga arhitekta bila je i bit će stvaranje prostora ugodnih za život. Činjenica da se nešto može napraviti, a danas se može gotovo sve ne znači ujedno da bi se to nešto i trebalo napraviti. Dobra arhitektura je uvijek prikladna arhitektura, prikladna za kontekst, program i živote onih za koje se projektira.

Intervju: Luka Petričević mag.ing.arch. Arhitektonski biro Luka Petričević d.o.o. Hrvatska

Biografija: Luka Petričević rođen je u Splitu 1988. godine. Diplomirao je 2011. godine na Fakultetu Građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu. Dobitnik je Rektorove i Dekanove nagrade za uspješnost tokom studiranja. Nakon završetka studija radi u struci kao arhitekt i projektant voditelj. Autor je niza arhitektonsko – urbanističkih projekata iz područja stanovanja, javne, poslovne i turističke namjene. Na Katedri za zgradarstvo Fakulteta Građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu od 2016. – 2023. godine radi kao asistent, a od 2023. – 2024. kao predavač. Od 2017. godine djeluje kao ovlašteni arhitekt u vlastitom projektantskom uredu. Od 2024. godine pohađa Doktorski znanstveni studij Arhitektura i urbanizam na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

 Arhitektonski biro Luka Petričević d.o.o. je interdisciplinarni arhitektonski projektantski studio koji je osnovao Luka Petričević 2017. godine sa sjedištem u Splitu, Hrvatska. Njihovo iskustvo se proteže kroz različite skale i tipologije. Uvijek pokušavaju pronaći nove prostorne kvalitete koji omogućavaju ljudima da ih koriste na kreativan i smislen način. Stoga smo ugostili Luku Petričevića s kojim smo razgovarali o arhitekturi, projektima, novim tehnologijama i alatima…

Možete li nam reći nešto o svom arhitektonskom putu – kako je sve počelo?

Odluka o osnivanju vlastitog arhitektonskog ureda došla je nakon višegodišnjeg rada u struci s jasnim ciljem formuliranja vlastitih arhitektonskih stavova, istraživanja te želje za dodatnim znanjima i vještinama. Osnivanje ureda predstavljao je veliki izazov i izlazak iz komfort zone, ali upravo takve okolnosti su bile dodatni poticaj za još veći angažman, posvećenost i promišljanje o svim segmentima arhitektonske struke i poslovanja općenito.

Što Vas je privuklo arhitekturi kao profesiji?

Graditeljski pothvati, tehnike građenja i inženjerska rješenja su utjecala na fasciniranost građevinarstvom u periodu ranog djetinjstva. Promišljanja o arhitekturi kao struci vezana su za kraj srednjoškolskog obrazovanja. Kako kaže arhitekt Peter Zumthor „Postupak projektiranja počiva na stalnoj zajedničkoj igri osjećaja i razuma, a projektirati u velikoj mjeri znači razumijevati i sređivati“. Mišljenja sam da arhitekti trebaju prije svega biti inženjeri, a njihov izraženi osjećaj za prostorne odnose i estetiku doprinosi da rezultat njihovog rada budu ugodni i kvalitetni prostori.

Postoji li neki trenutak ili projekt koji je bio prekretnica u vašoj karijeri?

Kao i u životu, promjene se događaju polako. Što je ocean nego gomila kapljica? Svim projektima pristupamo s jednakim entuzijazmom, bez obzira na mjerilo i tipologiju, vjerujući da u svakom od njih možemo ostvariti mali korak prema naprijed. Trudimo se u projektima na drugačiji, inovativan način promišljati o svakom zadatku koji uvijek nastojimo pratiti s visokom razinom tehničkih rješenja i inženjerskog znanja. Strast je zapravo ključan faktor koji je neophodan da u bilo kojoj struci ili bilo kojem poslu napravite iskorak.

Koji Vam je lično najdraži projekt na kojem ste radili – i zašto?

Kao da pitate roditelja koje mu je dijete najdraže (šala). Potpuno smo uronjeni u stvarnost projekata na kojima radimo otkrivajući njihov puni potencijal. Od projekata individualnog stanovanja možemo izdvojiti projekte. Vila Red and Blue, Vila Praska, Vila Mala i Vila Marmoris. Svaka od tih kuća nudi odmak od standardnog, nekad kroz fasadu koja na novi način reinterpretira atmosferu prostora kroz igru sjene u loggima, a nekada uklapanjem u topografiju ili samo naglašavanjem već prisutnih vizura. Iz domene projekata javne namjene istaknuli bismo dječji vrtić u Kaštel Lukšiću koji je trenutno u fazi izgradnje, osnovnu školu u Rudinama kao i autobusni kolodvor u Primoštenu. Projekt koji nas izrazito veseli je destilerija Poetica. Pojavnost relativno velikog volumena vizualno je olakšana prozračnošću brazilskog veza opeke koja stvara zanimljive prostorne ambijente iznutra i izvana.

Kako izgleda vaš proces od ideje do realizacije jednog projekta?

Arhitektura, za razliku od umjetnosti proizlazi iz susreta ideje i pojedinih okvira u obliku prostorno – planske dokumentacije, datosti lokacije i naposlijetku zahtjeva korisnika. Nekad se do cilja ide lagano, a ponekad cijeli proces zahtijeva izniman napor. Suradnja i razgovori unutar  projektantskog tima su jako bitni. Pozitivna stvar „manjeg ureda“ je brza izmjena ideja, gdje svatko doprinosi projektu u različitim fazama s osnovnim ciljem nadogradnje i poboljšanja osnovne ideje.

Kako vidite ulogu arhitekta u današnjem društvu?

U vremenu s gotovo neograničenim informacijskim tokom bitno je kritički promišljati. Zbog lako dostupnih informacija i alata svatko misli da može biti arhitekt. Primarna uloga arhitekta bila je i bit će stvaranje prostora ugodnih za život. Arhitekt bi trebao biti edukator, a ponekad i glas razuma. Činjenica da se nešto može napraviti, a danas se može gotovo sve ne znači ujedno da bi se to nešto i trebalo napraviti. Dobra arhitektura je uvijek prikladna arhitektura, prikladna za kontekst, program i živote onih za koje se projektira.

Što mislite o savremenoj arhitekturi u Hrvatskoj – kamo ide?

Arhitektura u Hrvatskoj u svakom slučaju prati suvremene trendove u oblikovnom i tehničkom smislu. Posebnu vrijednost u današnjem vremenu imaju projekti koji su kontekstualni, koji tradicionalne prostorne elemente i odnose interpretiraju na suvremeni način, sukladno suvrmenim tehničkim mogućnostima. Prostora za napredak svakako ima, prije svega u prostorno – planskoj dokumentaciji koja je često vrlo ograničavajuća u kontekstu suvremenih promišljanja arhitekture.

Na koji način arhitektura može doprinijeti održivom razvoju i boljoj kvaliteti života?

Pojam održivosti danas se često krivo upotrebljava u javnom diskursu. Jesu li kuće građene prije 200 godina, bez termoizolacije i fotonponskih panela bile manje održive od današnjih kuća? Smatramo da je održivost postojala davno prije nego je pojam u svom uskom značenju prešao u širu uporabu. Kvalitetan projekt rezultira kvalitetnim prostorom. Spavamo, budimo se, radimo, jedemo u određenim prostorima. Neupitan je utjecaj arhitekture na svakodnevni život. Takva korelacija nosi predivnu odgovornost.

Kako nove tehnologije (BIM, 3D printanje, AI…) utječu na vaš rad?

Implementacijom BIM-a smo osjetili pozitivne promjene na proces projektiranja u uredu. Potrebno je određeno vrijeme dok se svi sudionici u poslovima projektiranja i građenja educiraju kako bi BIM u potpunosti zaživio i ostvario puni doprinos. Tehnologija je kao takva kroz povijest uvijek omogućavala obavljanje iste radnje na brži i efektivniji način. Tehnologija će uvijek ostati alat dok god od nje ne očekujete ništa više. I dalje svaki projekt kreće od ideje, praznog papira i skice.

Pratite li digitalne alate u arhitekturi i koliko su važni za vašu praksu?

Ono što nas trenutno zanima su „augmented reality“ tehnologije. Planiramo nabavku jednog od takvih „head setova“ koji omogućavaju potpuno iskustvo percepcije prostora u stvarnom mjerilu iz perspektive stvarnog korisnika.

Ko su Vam uzori u arhitekturi, bilo domaći ili strani?

Uvijek nam je zanimljivo vidjeti kako netko drugi isti izazov rješava na potpuno drugačiji način. Možemo reći da smo stoga često inspirirani arhitektima koji se  bave sličnim prostornim izazovima kao i mi – odgovor na topografiju, pitanje sjene, zaštite od sunca, dominantnosti vizura i sl. U posljednje vrijeme insipriraju nas „nepotpisani arhitekti graditelji“, svi oni koji su godinama gradili suhozide, kamene kuće, gumna. Oni nas podsjećaju na jednostavnost i ljepotu stvaranja s onim što je odmah pored nas.

Koje Vas stvari van arhitekture inspiriraju u stvaranju?

Život. Ne dijelimo život na život u arhitekturi i život van arhitekture. Ne glorificiramo niti mistifirciramo ovo zanimanje. Zbog jednostavnosti i neopterećenosti možemo ostvariti kreativan pristup kojim sagledavamo sve aspekte projekta jednakovrijedno. Duboko smo uronjeni u život oko sebe – roditeljske obaveze, filmovi, knjige, glazba, kućni ljubimci, sport, druženje, kuhanje – sve su to trenutci koji stvaraju uspomene. Svaki kreativan čin kreće skokom u bazen uspomena.

Kako balansirate između kreativnosti i zahtjeva investitora / tržišta?

Kako ste sami rekli – balansiramo. Arhitektura se stvara u stvarnom svijetu za stvarne ljude sa stvarnim potrebama. Ne smatramo da kreativnost i zahtjevi investitora stoje na suprotnim stranama. Štoviše, ponekad upravo zahtjevi investitora mogu biti dodatan poticaj za potpuno drugačija promišljanja i nova rješenja. Arhitektura je uvijek dijalog.

Šta biste savjetovali mladim arhitektima koji tek počinju svoj put?

Promatrajući društvene mreže lako je povjerovati da se promjene događaju preko noći. Proces je jednako bitan kao i sami cilj. Svakodnevno učenje i nova znanja rezultiraju rastom koji je dugoročno održiv. Zaboravljena vještina slušanja svima nam je potrebna. U svijetu gdje svi pričaju, važno je biti onaj koji sluša. Potrebno je naučiti slušati druge da biste potom naučili slušati sebe. Otvorenost i neopterećenost, poput djeteta, može otvoriti vrata istinske kreativnosti. Osnovni pokretač svega je strast. Kada radite ono što volite nemate osjećaj da idete na posao.

Kako vidite razvoj svoje karijere u narednim godinama?

Vjerujem da je puno novih i zanimljivih izazova pred nama u budućnosti. Nakon perioda afirmacije želja nam je stečena znanja i vještine nastaviti razvijati na projektima različitih tipologija i mjerila, posebno kroz arhitektonsko – urbanističke natječaje. Veselimo se novim znanjima, suradnji s kolegama i novim klijentima i našem idućem intervjuu za vaš časopis.