Danas je pogled na brutalističku arhitekturu — manje brutalan.
Brutalistička arhitektura. Nikome se nije dopao taj naziv. Ni arhitektima, ni kritičarima, ni jezičkim čistuncima koji su govorili da je to izopačenje francuskog izraza béton brut, odnosno „sirovi beton“.
Stil je eksplodirao šezdesetih godina i proširio se širom svijeta u vrtlogu ludih oblika i prenaglašenih prostora. Zatim su uslijedile eksplozije druge vrste, kada su urbanisti svoje negodovanje prema tim često pljesnivim i propadajućim betonskim čudovištima izražavali — pomoću TNT-a.
Danas je pogled na brutalističku arhitekturu — manje brutalan.
- Zgrada Sirius, Sydney
Impozantna masa zgrade Sirius u Sydneyju bila je mirno i prosperitetno mjesto za život. Sve dok se politika nije umiješala: zgrada je ispražnjena i stavljena na prodaju. Toranj, izgrađen 1981. godine i projektovan od strane arhitekte Taoa Gofersa, suočava se s neizvjesnom budućnošću, ali kampanja Save Our Sirius pokušava uvjeriti vladu Novog Južnog Velsa u arhitektonske vrijednosti ovog smjelog stambenog bloka s pogledom na luku Sydney.
- Zgrada Oružanih snaga Narodnooslobodilačke vojske Kine, Hong Kong
Mjesto Hong Konga za brutalističkim stolom pripada ovom 28-spratnom tornju na Central Harbourfrontu. Niko ne zna zašto je oblikovan poput obrnute boce džina, niti zašto toliko neobično liči na Masonski centar u Sydneyju. Ono što znamo jeste da je toranj izgrađen 1979. godine kao baza britanske vojske HMS Tamar i da ga je projektovao lokalni arhitekta Pun How-wai. Danas u njemu djeluju Oružane snage Narodnooslobodilačke vojske Kine.
- Nacionalna dvorana Yoyogi, Tokio
Kenzo Tange bio je jedan od najvećih modernih arhitekata šezdesetih i sedamdesetih godina, projektujući zgrade koje su više ličile na nove prijedloge za gradove nego na dodatke postojećima, odnosno na ideje o tome šta bismo mogli graditi na Marsu. Nakon razornog zemljotresa u Skoplju 1963. godine, izradio je glavni urbanistički plan makedonske prijestolnice, ispunivši je zadivljujućim brutalističkim zgradama. Zatim se posvetio Tokiju i dao mu Nacionalnu dvoranu Yoyogi na vrijeme za Olimpijske igre 1964. godine. Ispod njenog talasastog betonskog krova smjestio je bazen i dvoranu za gimnastiku. Yoyogi i danas stoji kao spomenik ovom živopisnom periodu arhitekture — vremenu kada je Tokio prigrlio modernizam.
- Biblioteka Robarts, Toronto
U Torontu niko ne koristi pravo ime Biblioteke Robarts — poznata je kao Tvrđava knjiga. I kako drugačije? Izgleda poput tvrđave, sa svojim kulama, uskim prorezima umjesto prozora i impozantnom pojavom. Imate osjećaj da biste na krovu mogli zateći vitezove kako oštre mačeve. Otvorena 1973. godine, djelo je arhitektonskog biroa Mathers & Haldenby Architects — uz pomoć Warner, Burns, Toan & Lunde — i predstavlja glavnu biblioteku Univerziteta u Torontu, s više od četiri miliona knjiga. Također je jedna od mnogih brutalističkih građevina Toronta prikazanih na nedavno objavljenoj mapi Concrete Toronto.
- Galerija Hayward, London
Galerija Hayward oličenje je smjelosti brutalističke arhitekture. Sirova je, agresivna i iskrena u upotrebi materijala (naravno, mnogo betona). Projektovali su je Norman Engleback, Ron Herron, Warren Chalk i John Attenborough za Londonsko gradsko vijeće, a otvorena je 1968. godine kao dio kulturnog centra Southbank. Nedavno je ponovo otvorena nakon obnove koju je radio studio Feilden Clegg Bradley Studios, tokom koje su otvoreni krovni svjetlarnici i, kako je slogan obnove glasio, „pustili svjetlost unutra“.
