Zato je važno stalno ulagati u sebe i svoje znanje, da ne odustaju i da vjeruju u vlastiti izraz. Svaki trud se s vremenom prepozna, te bude cijenjen. Znanje je ono što vam ne mogu oduzeti i što ostaje zauvijek.

Intervju: Lea Hrstić, dipl.ing.arh.

Lea Hrstić rođena je u Banjaluci, gdje je završila osnovnu i srednju školu, te Arhitektonsko – građevinsko -geodetski fakultet. Tokom školovanja dobila je brojne nagrade i priznanja od kojih se izdvaja diploma ,,Vuk Karadžić “. Lea je po prirodi kreativna osoba i oduvijek je  isticala svoju sklonost prema umjetnosti.Svoj arhietktonski stil opisuje kao spoj elegancije i funkcionalnosti, a mi vam donosimo razgovor u kojem govorimo o balansu estetike i funkcionalnosti, ljubavi prema arhitekturi, projektima, ali i planovima za budućnost.

Kako ste se odlučili za arhitekturu kao svoj životni poziv? 

Od malih nogu voljela sam kreativan rad, a imala sam i dosta izraženu sklonost ka crtanju. Roditelji su prepoznali taj moj talenat, te podsticali njegov razvoj, na čemu sam im beskrajno zahvalna. Smatram da su i brojna putovanja dodatno oblikovala moje viđenje svijeta. Na taj način sam širila horizonte i razvijala interes prema različitim kulturama, arhitekturi kao i načinu na koji ljudi doživljavaju prostor. Oduvijek su me privlačile stare građevine, prostori i način na koji oni oblikuju naše doživljaje, pa je arhitektura kroz godine odrastanja spontano postala moj životni poziv.

Postoji li trenutak ili osoba koji su bili presudni u toj odluci? 

Po prirodi sam kreativna osoba i tokom odrastanja isticala sam svoju sklonost ka umjetnosti. Ona je, zapravo, dio mene. Odrastajući u arhitektonskom okruženju, uz roditelje arhitekte, sasvim prirodno i spontano sam razvila interesovanje za prostor, formu i detalj. U arhitekturi sam prepoznala idealan spoj tehničkog i umjetničkog izraza, polje u kojem mogu da istražujem i oblikujem prostor. Posebno volim enterijere, jer upravo u tom završnom dijelu kroz boje, teksture i detalje prostor dobija dušu i postaje autentičan.

Kako biste opisali svoj arhitektonski stil ili filozofiju? 

Svoj arhitektonski stil bih opisala kao spoj elegancije i funkcionalnosti. Važno mi je da svaki prostor bude estetski dopadljiv, da ima taj ambijentalni momenat koji stvara osjećaj ugodnosti. Nastojim da svaki projekat bude autentičan, funkcionalan i prilagođen kontekstu. Vjerujem da u tom spoju funkcionalosti i autentiočnosti leži njegova vrijednost.

Šta vam je najvažnije kada pristupate novom projektu? 

Inovativnost. Od velikog značaja mi je da se svaki projekat ističe nečim autentičnim, ali da bude funkcionalna i prilagođen potrebama korisnika. Smatram da prava vrijednost projekta nastaje kada se spoje kreativnost, funkcionalnost i osjećaj za detalj.

Kako balansirate estetiku i funkcionalnost?

Estetika i funkcionalnost veoma su bitna dva faktora za prostor, koji međusobno moraju da koegzistiraju, stvarajući skladan i prijatan ambijent. Prostor koji je lijep, a nije funkcionalan gubi smisao, a funkcionalan prostor bez estetske vrijednosti nema identitet. Balans između ta dva principa postižem pažljivim planiranjem. Polazim od funkcionalnog dijela, jer iz njega prirodno proizlaze dobre forme koje se nadograđuju i zaokružuju u jedinstvenu estetsko-funkcionalnu cjelinu.

Možete li nas provesti kroz svoj tipični kreativni proces – od ideje do realizacije?

Sve počinje detaljnim analizama projektnog zadatka, nakon čega slijede razmišljanja i skice na zadatu temu. Na osnovu toga formiram I okvirni moodboard koji vizualno povezuje ideje, boje, materijale i stil, a postupno vodi do konačnog izgleda koncepta. Tokom cijelog procesa, od ideje do gotovog projekta, stalno preispitujem zadano i željeno, s ciljem da postignem rješenje koje je istovremeno funkcionalno i estetski dopadljivo. Ovaj ciklus kreativnog ispitivanja omogućava da svaki projekt bude promišljen, uravnotežen i prilagođen korisniku.

Koje alate i softvere najčešće koristite u radu? 

U procesu projektovanja, te potom dizajna enterijera svaki softver ima svoju specifičnu ulogu. Najčešće koristim AutoCAD, SketchUp, VRay, te Adobe Ilustrator. Svi navedeni programi mi omogućavaju da jedan projekat bude cjelovit, od samog koncepta preko tehničke razrade do konačne vizualne prezentacije projekta.

Kako pristupate održivoj arhitekturi u svojim projektima?

Kada govorimo o održivosti koja je aktuelna tema današnjice, mogu reći da je nastojim uklopiti u svaki svoj projekat. Smatram da je održivost danas postala više od trenda. To je zapravo savremeni stil života i način razmišljanja. Kroz projektovanje težim rješenjima koja povezuju estetiku, funkcionalnost i odgovornost prema prostoru i prirodi . Biram prirodne i lokalne materijale, energetski efikasna rješenja i dizajn koji doprinosi dugoročnoj kvaliteti života.

Kako vidite budućnost arhitekture u regiji? 

Nadam se da će arhitektura u regiji ići u korak sa savremenim dostignućima u svijetu arhitekture, s fokusom na stvaranje prostora koji odgovaraju potrebama korisnika kojima je i namijenjena.  Posebno će biti interesantno pratiti utjecaj vještačke inteligencije na arhitektonsku struku, koliko će zapravo i na koji način promijeniti procese projektovanja. Smatram da nas očekuju značajne, nadam se pozitivne, promjene koje će otvoriti nova poglavlja u razvoju arhitekture.

Ko su vam arhitektonski uzori, domaći i svjetski?  

Ne mogu reći da imam određene arhitektonske uzore, ali definitvno Gaudi je osoba koja mi je jako inspirativna. Arhitektura koje je atipična, autentična, jednostavno koja Vas ne može ostaviti ravnodušnim. Njegov način oblikovanja prostora kroz potpunu slobodu izraza, pokazuje kako arhitektura može biti inspirativna i autentična.

Gdje tražite inspiraciju van arhitekture? 

Arhitektura je sama po sebi dosta inspirativna. Svakako van arhitekture, inspiraciju pronalazim kroz putovanja. Svako novo mjesto donosi drugačiji pogled na prostor i način života, a susreti s različitim kulturama šire percepciju o prostoru. Inspiraciju često pronalazim i u modi, kroz teksture, materijale i sklad boja koji se kasnije mogu prenijeti kroz detalje u prostor.

Koji vam je bio najveći profesionalni izazov do sada?

Kao mlada arhitektica, koja je tek na početku svoje karijere, imala sam priliku realizovati veći broj enterijera objekata različitih namjena, kao i idejnih rješenja manjih stambenih objekata. Svaki od tih projekata predstavljao je izazov, ali ujedno i iskustvo u projektovanju i oblikovanju prostora, kao i razvoju vlastitog izraza. Ipak, osjećam da ću mnoge svoje ideje i zamisli tek u budućnosti moći u potpunosti izraziti i time u potpunosti opravdati svoj poziv.

Imate li neki „projekat iz snova“ koji još niste ostvarili? 

S obzirom na to da sam tek na početku svoje karijere, vjerujem da će se kroz vrijeme pojaviti mnogi projekti koji će me oblikovati i inspirisati kao arhitekticu. Ipak, trenutno, ako bih morala izvdojiti jedan “projekat iz snova”, to bi svakako bio aerodrom. Fascinira me mogućnost oblikovanja prostora koji nadilazi samu funkcionalnost. Prostora koji živi kroz pokrete i susrete. Mjesto gdje se prepliću različite priče i kulture.

Šta biste poručili mladim arhitektima na početku karijere? 

Da budu posvećeni, uporni, strpljivi i znatiželjni. Arhitektura je put učenja koji nikada ne prestaje, zato je važno stalno ulagati u sebe i svoje znanje, da ne odustaju i da vjeruju u vlastiti izraz. Svaki trud se s vremenom prepozna, te bude cijenjen. Znanje je ono što vam ne mogu oduzeti i što ostaje zauvijek.

Koji su danas najveći izazovi za nove arhitekte?

Danas mladi arhitekti žive u vremenu punom promjena, ali ujedno i velikih prilika. Nagli razvoj tehnologije i promjene u načinu života otvaraju mnogo prilika, ali zahtjevaju da se zadrži inovativnost  i kreativnost, što je otežano u vremenu digitalizacije.  Tržište je konkurentno, ali na taj način podstiče se težnja za učenjem i razvojem autentičnog izraza.  Na našim prostorima, dodatni izazov predstavlja i ekonomski kontekst, koji se ogleda kroz nedostatak prilika za mlade arhitekte i ograničene mogućnosti za eksperimentisanje i inovativnost. Uprkos tome vjerujem da nova generacija arhitekata donosi svježinu i hrabrost i da ćemo upravo mi oblikovati prostore koji pripadaju budućnosti.

Kako vidite ulogu žene u arhitekturi? 

Danas, uloga žene u arhitekturi je sve značajnija i prepoznatljivija u širem regionalnom kontekstu. Smatram da žene donose poseban senzibilitet i promišljenost prema prostoru, naglašavajući i posvećujući veću pažnju detaljima i ambijentalnosti samog prostora, što doprinosi stvaranju harmoničnijih i funkcionalnijih prostora.

Na čemu trenutno radite? 

Trenutno radim nekoliko projekata od kojih bih izdvojila stan za jednu četvoročlanu porodicu. Izuzetan značaj i odgovornost mi je kada neko odluči da mi da apsolutno slobodu da kreiram prostor u kom će svakodnevno boraviti. Pored tog, trenutno se bavim i jednim naučnim radom o temi koja na našim prostorima je mogu slobodno reći nova. Uskoro ćete znati nešto više o tome…