U narednih 10-20 godina moguće je postići značajan pomak ka održivijem i niskougljičnom sistemu, posebno kroz povećanje udjela solarne i vjetroenergije, te implementaciju energijski efikasnih tehnologija. Međutim, bez političke stabilnosti, jasne strategije i koordinacije na nivou entiteta i države, tranzicija bi mogla biti sporija i djelimična. Ukratko, energetska tranzicija u BiH je realna, ali zahtijeva odlučnost, planiranje i kontinuiranu podršku svih ključnih aktera.

Meho Kulovac, konsultant iz oblasti energetike je naš sagovornik u ovom izdanju časopisa m-Kvadrat, te u narednim redovima donosimo intervju o temi energetskog sektora, energetske tranzicije u BiH, potencijalu za obnovljive izvore energije, zelenoj gradnji, tehnologijama ključnim za budućnost energetike, te podsticanju mjere za investitore u obnovljive izvore energije.

Biografija: Meho Kulovac je konsultant iz oblasti energetike. Njegov fokus je na obnovljivim izvorima energije i energijskoj efikasnosti, s posebnim osvrtom na procese reforme energetskog sektora u Bosni i Hercegovini, u skladu s evropskim iskustvima i praksama. Njegova oblast stručnosti obuhvata energetska i klimatska pitanja Bosne i Hercegovine, uz snažno poznavanje postojećeg tehničkog i zakonodavnog okvira u BiH koji je usklađen sa EU direktivama.Trenutno radi kao tehnički direktor (CTO) i konsultant u kompaniji nLogic Advisory, gdje je angažovan na projektima poboljšanja energijske efikasnosti u domaćinstvima, javnim ustanovama, te implementaciji obnovljivih izvora energije u sistemima komunalnih usluga. Meho ima iskustvo u procesima poboljšanja energijske efikasnosti u malim i srednjim preduzećima (MSP), te projektima zaštite okoliša i cirkularne ekonomije. Kao CTO u nLogic Advisory, izrađuje i implementira projekte obnovljivih izvora energije te dijeli iskustva iz oblasti solarne, vjetro, hidro i biogasne energije. Meho Kulovac ima više od 7 godina iskustva u izradi studija izvodljivosti, metodologija, pravilnika i regulatornog okvira u energetskom sektoru (EE & OIE), kao i brojne projekte izrade idejnih i glavnih projekata KGH instalacija zasnovanih na obnovljivim izvorima energije (toplotne pumpe, solarni kolektori itd.). Meho ima inženjersko i projekt menadžment obrazovanje, a magistrirao je mašinstvo (MSc) na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, odsjek za Energetiku.

Možete li nam ukratko predstaviti svoj profesionalni put i kako ste ušli u svijet energetike?

Moj profesionalni put u energetici počeo je još tokom studija na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Nakon završetka prvog ciklusa odlučio sam nastaviti i master studij. Iako tada iznadprosječan student, shvatio sam da pored teorijskog znanja stečenog na fakultetu, nedostaje mi praktičnog iskustva. U želji da to nadoknadim, poslao sam više od 50 upita različitim firmama u oblasti energetike, posebno grijanja i klimatizacije, nudeći se za studentsku praksu, čak i bez naknade. Iako u početku nisam dobio nijedan odgovor, te je isto uticalo na pitanje ostanka u državi i rada kao mašinski inžinjer, nakon nekoliko mjeseci javila mi se firma LUK d.o.o. Sarajevo. Prepoznali su moj entuzijazam i dali mi priliku da započnem praksu, koja je vrlo brzo prerasla u puno radno vrijeme. U LUK-u sam proveo više od tri godine, stičući znanja o projektovanju, izvođenju i održavanju sistema grijanja, klimatizacije i hlađenja. Krajem 2020. godine osjetio sam da želim raditi na kompleksnijim projektima u širem području energetike. Tada sam se pridružio kompaniji nLogic Advisory, gdje mi je CEO g. Nihad Harbaš pružio priliku da preuzmem ulogu vanjskog saradnika na projektima iz oblasti energetike, a krajem 2021. godine i ulogu CTO (Chief Technical Officer) nLogica. Već četiri godine sam dio ovog tima i vjerujem da sam tek „zagrebao“ površinu kada je riječ o ozbiljnim projektima u konsultantskom sektoru, te se radujem budućim projektima u nLogicu, dok sam istovremeno ponosan na do sada urađen posao. Ulazak u svijet energetike za mene je bio prirodan spoj tehničkog znanja, želje za stalnim učenjem i motivacije da radom doprinesem energijskoj efikasnosti i održivom razvoju. To je oblast koja se brzo mijenja i traži stalnu posvećenost, a upravo to je ono što me najviše inspiriše.

Koji projekti na kojima ste radili su vam bili najizazovniji ili najznačajniji?

Tokom proteklih nekoliko godina, nLogic Advisory tim imao je priliku raditi na brojnim projektima iz oblasti energetike, klimatskih promjena, zaštite okoliša i upravljanja otpadom. Svaki od tih projekata ima značajan utjecaj na društvo i državu, jer doprinosi smanjenju potrošnje energije, emisija stakleničkih gasova i troškova. Prema obavezama iz NDA ugovora, neke od najizazovnijih projekata ne mogu detaljno otkrivati, ali upravo njihova složenost i povjerljivost čini ih posebno zanimljivim. Lično, najviše me privlače projekti u industrijskim preduzećima, uključujući projektovanje i izvođenje sistema grijanja i hlađenja, postrojenja izmjenjivača toplote, sisteme daljinskog grijanja, kao i fotonaponskih elektrana. U posljednje vrijeme posebno uživam u projektima koji se tiču ESG izvještaja i izračuna karbonskog otiska. Smatram da će preduzeća (kako privatnih vlasnika tako i javnih preduzeća koja se bave isporukom toplotne energije, održavaju sisteme vodosnadbijevanja, zbrinjavanja otpada i slično) u BiH biti ključni nosioci energetske tranzicije i procesa dekarbonizacije, zbog čega je rad na projektima u privredi za mene posebno motivirajući i značajan.

Da li je postojala prekretnica u vašoj karijeri koja je posebno utjecala na vaš pogled na energetski sektor?

Da, prekretnica u mojoj karijeri dogodila se krajem 2022. godine, kada je energetski sektor u BiH doživio velike turbulencije u pogledu cijena energenata, uključujući pelet, plin i električnu energiju. Do tada su mnoge odgovorne osobe u preduzećima malo obraćali pažnju na cijenu energenata, budući da je ista bila relativno niska. U posljednja dva kvartala 2022. godine, s naglim porastom cijena energenata, naša kompanija je bilježila veliki broj upita od firmi koje su tražile načine kako smanjiti troškove i implementirati mjere energijske efikasnosti (EE). Tada sam shvatio da će mjere energijske efikasnosti, a posebno implementacija obnovljivih izvora energije (OIE), zaživjeti u BiH tek kada cijena energije bude rasla – što se, kako pokazuje iskustvo od 2022. godine, kontinuirano dešava. Cijene svih energenata će kontinuirano rasti, i nikada se neće vratiti na stare. U nLogicu promovišemo princip da ne možemo direktno utjecati na cijenu energenata, ali možemo značajno utjecati na ukupne troškove energije kroz efikasno upravljanje i primjenu mjera EE i OIE, što je postalo centralno u našem radu i pristupu klijentima.

Kako biste ocijenili trenutnu energetsku situaciju u Bosni i Hercegovini?

Trenutna energetska situacija u Bosni i Hercegovini je izazovna i kompleksna. S jedne strane, zemlja posjeduje značajan potencijal u oblasti obnovljivih izvora energije, posebno u hidroenergiji, biomasi i solarnim resursima. S druge strane, energetski sektor suočava se s višestrukim problemima – zastarjelom infrastrukturom, visokom energetskom zavisnošću od fosilnih goriva, potrebe za uvozom električne energije u protekle dvije godine, nedovoljnom implementacijom mjera energijske efikasnosti i nedostatkom jasne dugoročne strategije dekarbonizacije. Na navedenom se radi, pogotovo na pitanju dugoročne strategije, ali još dosta posla ima ispred nas. Povećanje cijena energenata u proteklim godinama dodatno je naglasilo potrebu za transformacijom sektora. Iako postoji svijest o važnosti energetske tranzicije, privredna preduzeća i potrošači često reagiraju tek kada su troškovi vidljivo visoki. Smatram da će razvoj obnovljivih izvora, digitalizacija i energijska efikasnost postati ključni faktori stabilizacije i održivosti energetskog sistema u BiH. BiH ima veliki potencijal, ali je pred nama intenzivan period reformi, investicija i implementacije mjera koje će omogućiti sigurnu, održivu i ekonomičnu energetsku budućnost.

Da li mislite da BiH dovoljno koristi svoj potencijal za obnovljive izvore energije?

Smatram da Bosna i Hercegovina ne koristi dovoljno svoj potencijal za obnovljive izvore energije. Bosna i Hercegovina raspolaže značajnim hidrokapacitetom, te prostorom i potencijalom za ugradnju solarnih-fotonaponskih i vjetro elektrana te biomasom za proizvodnju energije.Glavni izazovi zbog manjka korištenja obnovljivih izvora energije su nedostatak dugoročne strateške vizije, spor regulatorni okvir, administrativne prepreke i ograničena investicijska podrška. Energetski sektor i dalje značajno ovisi o fosilnim gorivima (uglju) i hidroenergiji iz velikih hidroelektrana, a zastarjela infrastruktura ograničava mogućnost priključka novih, primarno intermitentnih, izvora energije. Međutim, postoje inicijative i projekti koju pokazuju da potencijal postoji, ali je potrebno sistemsko planiranje, modernizacija zakonodavstva i stimulacija privatnih investicija kako bi BiH mogla iskoristiti dostupne obnovljive izvore energije.

Kako gledate na proces energetske tranzicije – koliko je realan i ostvariv u BiH u narednih 10-20 godina?

Proces energetske tranzicije u Bosni i Hercegovini je izazovan, ali u principu ostvariv, ukoliko se preduzmu strateški i koordinirani koraci. Realnost tranzicije zavisi od nekoliko ključnih faktora: modernizacije energetske infrastrukture, razvoja zakonodavnog okvira koji podržava obnovljive izvore i energijsku efikasnosti, te stvaranja stimulativnog okruženja za privatne i javne investicije. U narednih 10-20 godina moguće je postići značajan pomak ka održivijem i niskougljičnom sistemu, posebno kroz povećanje udjela solarne i vjetroenergije, te implementaciju energijski efikasnih tehnologija. Međutim, bez političke stabilnosti, jasne strategije i koordinacije na nivou entiteta i države, tranzicija bi mogla biti sporija i djelimična. Ukratko, energetska tranzicija u BiH je realna, ali zahtijeva odlučnost, planiranje i kontinuiranu podršku svih ključnih aktera.

Koliko su vlasti, institucije i kompanije zaista posvećene zelenoj energiji?

Posvećenost vlasti, institucija i kompanija zelenoj energiji u Bosni i Hercegovini je trenutno prisutna, ali još uvijek nedosljedna i fragmentirana. Postoje zakonski okviri, strateški dokumenti i povremene inicijative koje pokazuju svjesnost o značaju obnovljivih izvora i energijske efikasnosti, ali implementacija često kasni zbog administrativnih prepreka, nedostatka finansijskih sredstava i nedovoljne koordinacije između nivoa vlasti. Sa strane kompanija, interes za zelenu energiju raste, posebno kod većih industrijskih igrača koji prepoznaju ekonomske i reputacijske prednosti održivih projekata, posebno u periodu značajnog povećanja cijene energije. Mala i srednja preduzeća su u posljednjih par godina značajno krenula u implementaciju projekata energijske efikasnosti i obnovljivih izvora energije, primarno iz razloga povećanja cijene energenata ali i zbog aktivnih poziva za sufinansiranje tih mjera.  Ukratko, postoji volja i svijest o značaju zelene energije i projekata kojima se smanjuje karbonski otisak i ide u smjeru ESG direktiva, ali je potrebna veća koordinacija, jasna strategija i konkretni finansijski i regulatorni poticaji kako bi se posvećenost pretvorila u opipljive rezultate.

Kako obični građani mogu doprinijeti održivijem energetskom sistemu?

Građani mogu značajno doprinijeti održivijem energetskom sistemu, a prvi i najvažniji korak je smanjenje vlastite potrošnje energije. To se postiže planiranjem i rekonstrukcijom objekata tako da zahtijevaju što manje energije za grijanje i hlađenje, kroz ugradnju visokoefikasnih izolacionih materijala i primjenu principa gotovo nulte energije (nZEB – nearly zero energy buildings). Iako u BiH ovo još uvijek nije zakonski definisano, iskustva Hrvatske i drugih zemalja EU pokazuju da se zakonodavstvo u tom smjeru razvija, te je očekivati da će i u BiH uskoro postojati regulativa za nove i rekonstruisane objekte. Sljedeći korak je ugradnja visokoefikasnih uređaja za grijanje i hlađenje, poput toplotnih pumpi, kotlova na pelet i kvalitetnih klima-uređaja, te energetski efikasnih kućanskih aparata – LED rasvjete, frižidera, mašina za pranje suđa i veša. Cilj je koristiti energiju na što racionalniji i efikasniji način. Osim efikasnosti, građani mogu doprinijeti i kroz proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, prvenstveno ugradnjom solarnih panela za vlastite potrebe, posebno u okviru modela prosumera (proizvođač-potrošač). Važno je napomenuti da fizička lica koja instaliraju manje solarne elektrane trebaju prvenstveno pokriti svoje potrebe za električnom energijom, a ne ostvarivati finansijsku dobit. Optimalno dizajnirana solarna elektrana proizvodi energiju koja zadovoljava godišnje potrebe domaćinstva. Također, moguća je i saradnja građana kroz energetske zadruge, a očekuje se da će u narednom periodu broj takvih inicijativa u BiH rasti, što dodatno doprinosi održivom i decentralizovanom energetskom sistemu.

Da li postoje dovoljno jake podsticajne mjere za investitore u obnovljive izvore energije?

U posljednjih desetak godina investitori u projekte obnovljivih izvora energije (OIE) koji su imali mogućnost prodaje električne energije po poticajnoj cijeni putem Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju (OIEiEK) značajno su profitirali od ovih podsticajnih mehanizama. Poticajne cijene su omogućile brži povrat investicija i povećale ekonomsku isplativost projekata, posebno manjih i srednjih solarnih i vjetroelektrana. Međutim, trenutno situacija nije jednaka za sve investitore. Većina novih projekata, posebno onih koji se grade u posljednjih nekoliko godina, nema pristup sufinansiranju ili fiksiranoj poticajnoj cijeni. To znači da investitori moraju prodavati proizvedenu energiju po tržišnim cijenama, koje su često nestabilne i nepredvidive, što povećava investicioni rizik i može usporiti razvoj novih OIE projekata. S obzirom na trenutni okvir, moglo bi se reći da podsticajne mjere u BiH postoje, ali nisu dovoljno jake i široko dostupne da bi značajnije podstakle investicije u OIE u cijelom spektru potencijalnih projekata. Efektivna podsticajna politika trebala bi uključivati kombinaciju fiksnih tarifa za proizvođače, olakšica pri priključenju na mrežu, poreznih olakšica i finansijskih instrumenata koji smanjuju rizik investitora. Po mom mišljenju, ako BiH želi ubrzati energetsku tranziciju i povećati udio obnovljivih izvora u energetskoj bilanci, potrebno je proširiti i modernizirati sistem podsticaja. Uključivanje mehanizama poput dugoročnih ugovora za otkup električne energije, podrške za projekte energijske efikasnosti i promovisanje energetskih zadruga i zajednica moglo bi znatno povećati interes investitora i doprinijeti stabilnom razvoju tržišta OIE.

Koje tehnologije trenutno smatrate ključnim za budućnost energetike?

Za budućnost energetike smatram ključnim sljedeće tehnologije:

• Obnovljivi izvori energije (OIE) – prvenstveno solarna i vjetroenergija, ali i mala hidroelektrana, biomasa i biogas. Njihov rast je ključan za dekarbonizaciju i sigurnost snabdijevanja.
• Toplotne pumpe i energijski efikasni sistemi grijanja i hlađenja – ove tehnologije omogućavaju značajno smanjenje potrošnje energije u zgradama i industriji, posebno kada se kombinuju s niskougljičnom električnom energijom. Integracija toplotnih pumpi u sisteme daljinskog grijanja i hlađenja su također ključne za budućnost energetike.
• Energetska skladišta i baterije – stabilizacija mreže i integracija nestabilnih izvora poput vjetra i sunca zahtijevaju tehnologije za skladištenje energije, kako bi se energija mogla koristiti kada je potražnja najveća.
• Digitalizacija i pametne mreže (smart grids) – omogućavaju optimizaciju proizvodnje, distribucije i potrošnje energije, poboljšavajući efikasnost i pouzdanost cijelog sistema.
• Hidrogen i druge niskougljične tehnologije – zeleni vodik ima potencijal za industrijske primjene, transport i dugoročno skladištenje energije, te može nadopuniti električnu energiju iz OIE.
• Energijska efikasnost u industriji i zgradama – primjena modernih izolacija, visokoefikasnih uređaja i sistema za upravljanje energijom ostaje osnova za smanjenje ukupne potrošnje i troškova.

Smatram da budućnost energetike leži u kombinaciji čistih izvora energije, digitalizacije, pametnog upravljanja energijom i integracije novih tehnologija za skladištenje i distribuciju. Samo sinergijom ovih tehnologija moguće je postići održiv, fleksibilan i niskougljični energetski sistem.

Kako digitalizacija utiče na energetsku efikasnost i upravljanje potrošnjom?

Digitalizacija ima ključnu ulogu u unapređenju energijske efikasnosti i upravljanja potrošnjom energije. Primjena digitalnih tehnologija omogućava praćenje, analizu i optimizaciju potrošnje u realnom vremenu, kako u industriji, tako i u zgradama i domaćinstvima. Pametni brojili i senzori omogućavaju detaljan uvid u potrošnju energije po uređajima ili zonama, što korisnicima pomaže da identificiraju energijske gubitke i prilagode svoje navike potrošnje. Sistemi za upravljanje energijom (EMS) integriraju podatke iz različitih izvora i omogućavaju automatsku optimizaciju rada sistema grijanja, hlađenja, ventilacije i proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Na nivou elektroenergetskog sistema, pametne mreže (smart grids) omogućavaju bolje balansiranje proizvodnje i potrošnje, integraciju nestabilnih obnovljivih izvora i smanjenje gubitaka u prijenosu i distribuciji. Digitalizacija također olakšava implementaciju dinamičnih tarifa i poticajnih programa, čime se potrošače motivira na efikasnije korištenje energije i smanjenje vršnih opterećenja.  Digitalizacija nije samo alat za praćenje potrošnje – ona omogućava proaktivno upravljanje energijom, smanjenje gubitaka, povećanje efikasnosti i stabilnosti cijelog energetskog sistema.

Ako biste danas mogli da uvedete jednu veliku promjenu u sistem, šta bi to bilo?

Kada bih danas mogao uvesti jednu veliku promjenu u sistem, to bi bila šira integracija toplotnih pumpi u sisteme daljinskog grijanja. Poseban potencijal vidim u korištenju toplotnih pumpi na otpadnu vodu iz postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kao i u drugim lokalnim izvorima niskotemperaturne toplote koji se danas uopšte ne koriste. Uz to, implementacija sistema daljinskog hlađenja i grijanja potrošne tople vode omogućila bi da mreže daljinskog grijanja ne budu sezonski ograničene, već da rade tokom cijele godine. Time bi se postiglo više ciljeva: povećala bi se energijska efikasnost, smanjila potreba za lokalnim, često neefikasnim i zagađujućim izvorima grijanja i hlađenja u zgradama, te stvorio stabilniji i održiviji model urbanog energetskog sistema. Vjerujem da bi ovakva transformacija značajno unaprijedila energetsku tranziciju u BiH, ali i doprinijela kvaliteti života građana kroz sigurnije, čistije i povoljnije grijanje i hlađenje.

Koji su ključni izazovi u pogledu energijske efikasnosti u KGH sistemima?

Ključni izazovi u pogledu energijske efikasnosti u KGH (klimatizacija-grijanje-hlađenje) sistemima odnose se na nekoliko nivoa. Prvi izazov je zastarjela oprema – veliki broj objekata i dalje koristi uređaje niske efikasnosti (primarno kotlovi na ugalj stari po 30+ godina), koji troše mnogo energije a veoma malo energije predaju prostoru i imaju visoke operativne troškove. Drugi je nedostatak kvalitetne regulacije i automatizacije – bez pametnih sistema upravljanja teško je optimizirati rad KGH sistema u skladu s realnim potrebama prostora i korisnika. Treći izazov je nedovoljna svijest i edukacija korisnika. Često se ni najefikasniji sistemi ne koriste pravilno, što smanjuje njihovu stvarnu uštedu energije. Tu spada i neadekvatno održavanje, koje dovodi do gubitka performansi kroz vrijeme. Na kraju, postoji i problem integracije s obnovljivim izvorima energije. Mnogi sistemi nisu projektovani da rade u kombinaciji s toplotnim pumpama, solarnim kolektorima ili fotonaponskim elektranama, iako je upravo ta integracija ključna za dekarbonizaciju zgrada. Izazovi su tehničke, organizacione i edukacione prirode, a rješenje leži u modernizaciji opreme, pametnim sistemima upravljanja, redovnom održavanju i boljoj integraciji sa OIE.

Kojim projektima nLogic Advisory potpomaže unapređenju energijske efikasnosti u KGH sistemima ?

nLogic Advisory je trenutno jedino pravno lice ovlašteno od strane Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije za provođenje energijskih audita sistema grijanja i klimatizacije, kao i za obuku i osposobljavanje inženjera koji će u budućnosti provoditi te audite. Na taj način, kroz specijalizirane programe obuke, jača se kapacitet struke i stvara nova generacija stručnjaka koji će predlagati zamjene neefikasnih KGH sistema i implementaciju održivih rješenja. Kroz veliki broj energijskih audita javnih zgrada, industrijskih objekata te prostora za individualno i kolektivno stanovanje, nLogic sistematski analizira postojeća rješenja grijanja i klimatizacije. Na osnovu tih analiza daju se preporuke za ugradnju novih, energetski efikasnih sistema, čime se ostvaruju značajne uštede energije i smanjuje negativan utjecaj na okoliš. Poseban značaj ima i angažman kompanije u projektima usmjerenim na izradu prijedloga zakonskih regulativa i standarda, gdje se nLogic pojavljuje kao aktivan partner institucijama. Time ne doprinosi samo implementaciji mjera u praksi, nego i oblikovanju pravnog i regulatornog okvira, čime se osigurava dugoročan i sistemski napredak u oblasti energetske efikasnosti KGH sistema