Privukla me je činjenica da se stan nalazi u poznatom brutalističkom simbolu grada, a klijenti su željeli nježan i ugodan ambijenat, pa sam odmah znala da će iz toga nastati nešto zanimljivo.

INTERVJU: Teodora  Vukašinović, M. arh., t.architect Studio

BIOGRAFIJA: Nakon završene gimnazije, diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2012. godine. Nakon studija, godinu dana je volontirala u firmi Energoprojekt, a potom upisala specijalističke studije na temu energetski efikasne i zelene arhitekture na istom fakultetu. Paralelno sa specijalističkim studijama radila je u različitim privatnim arhitektonskim biroima i istovremeno započela graditi svoju profesionalnu priču.

Jedan od njenih prvih većih samostalnih projekata bio je objekat u okolini Frankfurta, u Njemačkoj, gdje je radila na enterijeru lokala u prizemlju i dizajnu šest stambenih jedinica na spratu.

U jednom trenutku zapošljava se u birou specijalizovanom za projektovanje enterijera, uglavnom velikih i poznatih ugostiteljskih brendova, posebno hotela. Upravo tada shvata da je enterijer ono čemu želi da posveti svoju samostalnu karijeru – idealan spoj kreativnosti i tehničkih detalja, prostor beskonačnih mogućnosti, ali i tačke u kojima je preciznost od ključne važnosti.

Vrlo brzo ulazi i u fazu izvođenja sopstvenih projekata, što za nju predstavlja najljepši dio posla. Iako uživa u procesu projektovanja, od prvog susreta s prostorom i klijentima do pretvaranja ideje u konkretan projekat, tek je kroz realizaciju u fizičkom prostoru, u direktnoj komunikaciji s izvođačima, osjetila puninu arhitektonskog poziva. Znanja stečena na gradilištu ocjenjuje jednako vrijednim kao i ona tokom školovanja, vjerujući da su projektovanje i izvođenje dva nerazdvojna načina razmišljanja, što su više usklađeni, to je rezultat bolji.

U ovom intervjuu razgovaramo sa Teodorom Vukašinović, arhitekticom i vlasnicom t.architect Studija, koja je nedavno osvojila prestižnu BIGSEE nagradu za projekat enterijera stana u poznatom „Toblerone“ soliteru u Beogradu. Teodora nam otkriva svoj profesionalni put, filozofiju rada, kao i izazove i zadovoljstva u kreiranju prostora koji spajaju brutalističku arhitekturu s toplinom doma.

Možete li nam za početak reći nešto više o sebi. Kako je tekao vaš profesionalni put i šta vas je inspirisalo da osnujete vlastiti studio?

Nakon fakulteta radila sam više godina u raznim biroima. Krenula sam u Energoprojektu, a posle toga u privatnim studijima, dok sam sve vreme paralelno po malo radila samostalno sa strane, od manjih projekata ka većim. U jednom trenutku sam radila u studiju koji se bavi isključivo enterijerima  i tada sam shvatila da je to zapravo ono što me najviše interesuje i čime bih volela da se bavim u svom studiju.

Vaš studio uspješno posluje više od deset godina. Kako biste opisali vrijednosti koje vas vode u radu i pristup koji njegujete prilikom oblikovanja enterijera?

Prva stvar koja me vodi je uzbuđenje koje donosi svaki novi projekat, a pristup je prvenstveno da se klijentima ispune sve želje i potrebe, a zatim da se to uklopi u neki estetski i funkcionalno inovativni sklop. Svi mi radimo za ono “WOW” na kraju, koje može da bude od nas samih, a još lepše od klijenata i ostalih korisnika tog prostora.

Čestitamo na BIGSEE nagradi za projekat „The residence of history“. Kako je došlo do saradnje na ovom projektu i šta vas je najviše privuklo u radu na stanu u „Toblerone“ soliteru?

Projekat je bio za jedne od retkih klijenata koji nisu bili po preporuci. To je jako retko, bar kod mene. Obično su svi klijenti poznanici nekoga kome smo već radili kuću ili stan ili prijatelji  mojih prijatelja. To je razlog možda i zbog čega mi je još draže da je baš taj projekat prepoznat kao nešto jako dobro. Privukla me je naravno činjenica da se stan nalazi u vrlo poznatom brutalističkom simbolu grada, a klijenti su želeli neku vrstu nežnog ambijenta. Znala sam odmah da iz toga mora da proistekne nešto zanimljivo.

Sama zgrada ima snažan brutalistički karakter. Kako ste uspjeli pomiriti njenu specifičnu arhitekturu sa željom klijenata za toplinom i ugodnošću u prostoru?

Nisam se opirala tom karakteru zgrade. Naprotiv. Želela sam da se taj prepoznatljiv eksterijer na neki način pojavi i u enterijeru. Koristila sam trougao kao geometrijski oblik koji će napraviti taj spoj. Osim toga, u enterijeru se takođe javljaju hladni materijali, kao što su granit, teraco, imitacija stene, ali sve to u nekim dosta nežnijim i toplijim nijansama, koji u spoju sa masivnim drvetom i tkaninom prave vrlo prijatnu atmosferu za život.

Odlučili ste zadržati i reparirati postojeći masivni namještaj. Koji je bio izazov pri tome i kako ste ga uklopili u novi kontekst?

Klijenti su imali vrlo jako izraženu emotivnu vrednost prema tom nameštaju, tako da je bilo jasno da on mora da ostane. Što se tiče samog repariranja, nije bio veliki izazov, s obzirom da smo imali vrlo dobru saradnju sa ljudima koji se profesionalno bave time i jako su dobri u svom poslu. Izazov je najveći bio sve to izneti i na kraju radova ponovo uneti, s obzirom da većina toga nije mogla da stane u lift, a sprat je vrlo vrlo visok

Koji su materijali korišteni u projektu i na koji način njihova kombinacija doprinosi atmosferi prostora?

Kao najzastupljeniji materijal istaklo se drvo. Podna obloga je masivni parket i nameštaj je uglavnom drveni. Osim toga pojavljuju se granitne pločice, imitacija stene kao zidna obloga i naravno kraljica prostora su dva stola trougaonog oblika od livenog teraca, od kojih svaki ima po 90 kg i oni stoje centralno u dnevnom boravku kao nekakva skulptura i kao što ova zgrada stoji na kružnom toku.

Koliko vam je pri oblikovanju prostora pomogla činjenica da su klijenti profesionalno vezani za historiju? Da li vas je to dodatno inspirisalo u kreiranju koncepta?

Najviše je pomoglo to što su vrlo jasno znali šta žele. Imali su ideju kakvu atmosferu treba da dobijemo, moj posao je bio da to pretvorim u prostornu organizaciju i odnos materijala.

Kada se osvrnete na proces rada na ovom stanu, šta vam je bio najveći izazov, a šta najveće zadovoljstvo?

Zadovoljstvo je bila komunikacija sa vrlo saradljivim klijentima i naravno pogled sa terase u kom sam uživala svakog dana u toku radova. Izazov su svakako bili radovi na visokom spratu, zastakljivanje trouglaste terase, gde je trebalo napraviti dobar spoj na samom špicu, a da nismo imali opciju skele niti korpe. Teški i glomazni komadi materijala i nameštaja koji su se nosili peške i sve ostalo što dodatno produžava radove.

Šta za vas znači priznanje poput BIGSEE nagrade?

BIGSEE nagrada mi je jedna šira potvrda da radim nešto dobro, nešto zanimljivo, koja ne dolazi samo od klijenata i poznanika, već od nekih ljudi koji mene ne poznaju, nego posmatraju samo krajnji produkt. Naravno, imponuje i daje dodatnu energiju za buduće projekte.

Za kraj, da li imate poruku za naše čitatelje?

Najiskrenija poruka, koja je verovatno mnogo puta već izgovorena, ali to je stvarno bitno. Bavite se onim što vas iskreno uzbuđuje i raduje, jer svaki posao ima svoje teške momente, koji se lakše prevaziđu ako imate pravu motivaciju.