Joel Esperança: Beton uvijek pamti ruke koje su ga oblikovale

Portugalski arhitektonski biro Contaminar Arquitectos iz Leirije osvojio je prestižnu BIG SEE nagradu zahvaljujući inovativnoj upotrebi betona kao ključnog elementa u svom projektu.

Intervju: Joel Esperança, arhitekta i suosnivač studija Contaminar Arquitectos iz Leirije, Portugal

BIOGRAFIJA: Joel Esperança diplomirao je i magistrirao arhitekturu na Umjetničkoj školi Univerziteta u Coimbri (EUAC), Portugal, 2003. i 2012. godine. U periodu od 2004. do 2005. godine sarađivao je s Odjeljenjem za arhitekturu iste škole. Godine 2005. suosniva arhitektonski ured Contaminar®, sa sjedištem u Leiriji. Povremeno djeluje kao mentor završnih master radova iz arhitekture.

Ruben Vaz diplomirao je i magistrirao arhitekturu na Umjetničkoj školi Univerziteta u Coimbri (EUAC), Portugal, 2003. i 2012. godine. Tokom 2004. godine sarađivao je s arhitektonskim uredom José Bento u Figueira da Fozu, Portugal. Godine 2005. suosniva arhitektonski ured Contaminar®, sa sjedištem u Leiriji.

Eurico Sousa magistrirao je arhitekturu na Umjetničkoj školi Univerziteta u Coimbri (EUAC), Portugal, 2014. godine. Mentor njegovog završnog rada bio je Joel Esperança. U periodu od 2014. do 2015. godine bio je pripravnik u arhitektonskom uredu Contaminar®, kao arhitekta pri Redu arhitekata. Godine 2015. pridružuje se uredu Contaminar® kao partner.

Joaquim Duarte diplomirao je arhitekturu na Umjetničkoj školi Univerziteta u Coimbri (EUAC), Portugal, 1999. godine. U periodu od 2002. do 2004. godine radio je kao tehnički arhitekta, pretežno na privatnim projektima u okviru gradske uprave Leirije. Od 2004. godine učestvuje u različitim projektima u saradnji s kolegama i timovima. Godine 2016. pridružio se arhitektonskom uredu Contaminar® kao partner.

Joel Esperança, suosnivač portugalskog arhitektonskog studija Contaminar Arquitectos iz Leirije, govori o jedinstvenom projektu porodične kuće koja je nedavno osvojila prestižnu BIG SEE nagradu. Beton u ovom radu nije samo konstrukcijski materijal, već i ključni element arhitektonskog izraza , istovremeno „koža“ i „okosnica“ zgrade. Projekt je oblikovan složenim odnosom između lokalne topografije, urbanističkih ograničenja i specifičnih potreba klijenata, što je rezultiralo inovativnim prostorom koji povezuje unutrašnjost s okruženjem. U razgovoru se ističu tehnički izazovi, estetski principi i funkcionalnost betona kao materijala koji traje i „pamti“ ruke koje su ga oblikovale.

m-Kvadrat: Možete li nam ukratko predstaviti vaš arhitektonski studio?

Joel: Naš studio smješten je u Leiriji, Portugal. Trenutno tim čine četiri člana: Joel Esperança, Eurico Sousa, Ruben Vaz i Joaquim Duarte. U 2026. godini obilježavamo 20 godina rada. Bavimo se projektima različitih razmjera – od individualnih porodičnih kuća i stambenih zgrada za više porodica, do urbanističkih blokova. Radimo i na novogradnji i na projektima rekonstrukcije i rehabilitacije. Naš portfolio uključuje i projekte škola, kancelarijskih prostora, trgovina te muzejskih objekata.

m-Kvadrat: Kako je došlo do saradnje na projektu u Leriji i koji je bio glavni koncept?

Joel: Ovaj projekt nastao je na poziv klijenata da im osmislimo porodičnu kuću za svakodnevni život. S ovim klijentima već smo ranije sarađivali – projektovali smo im ljetnu kuću na jedinstvenoj lokaciji u Leiriji. Taj projekt bio je posebno zanimljiv jer smo, kao i obično, u sklopu preliminarne studije pripremili tri različita prijedloga i predstavili ih istovremeno. Ipak, morali smo ih povući neposredno prije prezentacije jer su bili previše rizični. Klijenti su izrazili želju da žive u ikoničnoj, upečatljivoj kući. Vrlo rano u procesu osjetili smo da bi ova kuća trebala imati fasadu koja je istovremeno konstrukcija, sjenka, završna obrada i zaštita od pogleda s ulice. Na dizajn su snažno uticali orijentacija prema suncu, topografija terena, urbanistička ograničenja i specifični zahtjevi klijenata. Kuća je osmišljena tako da se kroz nju kreće slobodno – niz različitih putanja unutar i izvan objekta omogućava prirodno kretanje od tla ka nebu.

m-Kvadrat: Koji su bili najveći izazovi na terenu – topografija, urbanistički zahtjevi i okruženje?

Joel: Kao što sam već spomenuo, topografija, ograničenja vezana za parcelaciju i gradske propise, kao i stablo koje smo morali ukloniti jer je ometalo gradnju, bili su ključni faktori u oblikovanju kuće. Zemljište se nalazi na uzvišenju s pogledom na horizont, ali je i izloženo kao svjetionik, svi ti elementi uticali su na njen dizajn. U studiju često govorimo: „Nedostatke treba pretvoriti u vrline.“

m-Kvadrat: U vašem projektu beton dominira i kao konstrukcijski i kao fasadni materijal. Zašto ste ga odabrali kao glavni arhitektonski izraz?

Joel: Odabrali smo ga, jer je istovremeno i konstrukcija i završni materijal, beton ovdje djeluje kao koža zgrade.

m-Kvadrat: Spominjete 18 horizontalnih betonskih prstenova koji oblikuju ritam fasade. Možete li objasniti njihovo konstruktivno i estetsko značenje?

Joel: Ovih 18 betonskih prstenova i 18 praznina čine ukupnu visinu kuće. Svaki prsten ima dimenzije 35×35 cm, što odgovara visini dvije stepenice (17,5 + 17,5 cm). Kako su neke stepenice povezane s vanjskom fasadom kuće, ovaj element ih prirodno povezuje. U sloju debljine 35 cm smještena je konstrukcija, tehnička infrastruktura (struja, grijanje, voda, kanalizacija) te završna obrada od keramike ili drveta. Osam prstenova definiše visinu sprata od 245 cm. Iako je zgrada vertikalna, ritmizirana je horizontalnim prstenovima, čija rotacija u odnosu na os stvara dinamičan pokret. Zemljište je trapezoidnog oblika, a svaka strana zgrade prati jednu od granica parcele.

m-Kvadrat: Kako beton doprinosi energetskoj efikasnosti i zaštiti privatnosti u ovom objektu?

Joel: Beton je bio jedini materijal koji je omogućio realizaciju koncepta. Iako se moglo graditi i od drveta ili metala, za nas je beton bio idealan izbor.

m-Kvadrat: Koliko su trajnost betona i njegova “sirova” estetika oblikovali arhitektonsku ideju?

Joel: Estetika je bila važan faktor. Klijenti nisu željeli objekat koji zahtijeva čestu godišnju ili periodičnu obnovu, što je često slučaj s određenim materijalima. Željeli su robusnu i sigurnu zgradu, a beton upravo to pruža. Njegov grub i autentičan izgled stvara kontrast s okolnom vegetacijom i nježnijim materijalima koji su korišteni u unutrašnjosti.

m-Kvadrat: Kako korisnici reaguju na prostor u kojem beton ima tako dominantnu ulogu?

Joel: Beton je za klijente materijal koji odiše toplinom, pruža zaštitu i dugotrajnost.

m-Kvadrat: Ovaj projekt je nagrađen prestižnom BIG SEE nagradom za arhitekturu. Šta vam ta nagrada znači i kako utiče na vaš dalji profesionalni rad?

Joel: Kao i mnogim drugim studijima, zadovoljstvo nam je kada naš rad bude prepoznat. BIG SEE nagrada za nas predstavlja potvrdu kvaliteta. Nagrade su rezultat zajedničkog rada arhitekata, klijenata i izvođača. Uvijek ističemo da je dobra arhitektura moguća samo kada je ova trilogija usklađena.

m-Kvadrat: Koji savjet biste dali mladim arhitektima koji žele eksperimentirati s betonom u savremenoj arhitekturi?

Joel: Beton je autentičan materijal koji iskreno otkriva rad projektanta i izvođača. Međutim, ako graditelji nemaju dovoljno iskustva, rad s betonom može postati prava noćna mora. Zato savjetujemo da sarađujete s timovima koji imaju znanje i praksu u radu s ovim materijalom, jer postoji mnogo tehničkih detalja koje treba poznavati. Beton, na kraju krajeva, uvijek „pamti“ ruke koje su ga oblikovale.