Ovaj projekat nije puko preoblikovanje — to je povratak identitetu. Rekonstrukcijom starog ambara, kompromitovanog neadekvatnim intervencijama iz prošlosti, vraćamo snagu lokalne arhitekture kroz savremeni izraz koji poštuje duh mjesta.

Autor: Predrag Milutinović, dipl.ing.arch, Mapa Architects Beograd

Redizajn, rekompozicija, revitalizacija.

Uviđen potencijal u inspirativnom materijalu, sklopu i dobrom bonitetu podstakao je oživljavanje nekadašnje arhitekture. Objekat ambara prije više od 20 godina neadekvatno prepokriven i nadograđen, pokušali smo da novom rekonstrukcijom, ujedno i legalizacijom, rekonstruišemo objekat kojim vraćamo reinterpretirani ambar, ali u novoj strukturi i sa novim sadržajima.

Drvena ekstenzija kako u funkcionalnom smislu upotpunjuje postojeću strukturu, tako i svojom jednostavnom materijalizacijom kontrastira i akcentuje različite fragmente postojećih opekarskih tonova i slogova.

Težnja je bila da na savremeni način, koristeći standardne osnovne gradivne materijale, reinterpretiramo autohtonu arhitekturu, ne donoseći nužno novi dizajn, već unaprijeđujući stari izraz, čime se nesumnjivo dobija na novoj vrijednosti.

Prizemlje ima ulogu magacinskog prostora u koji su umetnuti materijali i alati za održavanje cijelog domaćinstva. Sprat je adaptiran i ima tipologiju porodičnog apartmana za zaposlene. Promjena nekadašnje funkcije ambara u stambeni objekat je dobar primjer očuvanja graditeljskog nasleđa i kreiranja savremene arhitekture sa identitetom. Smatramo da je objekat urađen u duhu arhitekture i zaštite našeg graditeljskog nasleđa.

U ovom vremenu kada arhitektonski izraz poprima sve više digitalizovano, programersku i parametrijsku notu, ovaj objekat se izdvaja po rukopisu stvaraoca koji razumije materijal i mikrolokaciju, mjesto i duh uklapanja u seosko domaćinstvo, ne potirući pokušaj da se objekat racionalno oplemeni i unaprijedi, pa možda i osavremeni određenim jasnim, ali ne pretencioznim elementima i masama savremenijeg pristupa.

Nadamo se da će ovakvim promišljenim potezima srpska arhitektura zadržati autohtonost i identitet tamo gdje je najpotrebnije. A to su prije svega zone koje u doba postpandemije počinju da budu urbanizovane i narušene, prije svega djelovanjem arhitekata u službi investitora.

Ovaj projekat nije puko preoblikovanje — to je povratak identitetu. Rekonstrukcijom starog ambara, kompromitovanog neadekvatnim intervencijama iz prošlosti, vraćamo snagu lokalne arhitekture kroz savremeni izraz koji poštuje duh mjesta.

Koristeći osnovne materijale i pažljive forme, reinterpretiramo autohtonu arhitekturu ne radi novog dizajna, već radi unaprijeđenja starog jezika, dajući mu relevantnost danas. Dok savremena arhitektura često podleže globalnim, digitalizovanim obrascima, ovdje je stvoren odgovor koji razume materijal, kontekst i seosko domaćinstvo.

Naš cilj je očuvanje memorije i identiteta tamo gde je najugroženiji — ruralnim zonama pod pritiskom nekontrolisane i neplanske gradnje. Ovaj projekat postaje primjer kako arhitektura može biti most između prošlog i sadašnjeg, bez gubitka autentičnosti.