Tehnologija stalno mijenja arhitekturu. Kada su se prije gotovo 150 godina razvili čelik i liftovi, pojavili su se neboderi; kada je drvo postalo industrijski rezano na precizne veličine, lagana drvena okvirna konstrukcija postala je jeftinija i jednostavnija za gradnju od drvenih skeletnih sistema. Slično tome, prostorno uređenje uvijek je utjecalo na oblik zgrada.
Međunarodni građevinski kodeks (IBC) opisao je novu vrstu gradnje koja je znatno jeftinija i brža za izgradnju konstrukcija srednje veličine, koja istovremeno održava iste konstruktivne i životne sigurnosne standarde. “Stick Frame Over Podium” (drveni okvir nad podijem) je pojam koji se najčešće koristi za opisivanje ove vrste projekta. Također se zove „Jedan+pet“ ili “Dva+pet”. Ova hibridna konstrukcija koristi betonsku ili vatrostalnu čeličnu podlogu na 1 ili 2 etaže koja onda dobija najjeftiniji i najbrži građevinski sistem: lagani okvir, obično ograničen na dodatnih 5 etaža i često se gradi pomoću drveta, a kada se kombinuje sa vatrootpornošću i odvojenim zidom/podom, ostvaruju se ogromne uštede u gradnji i vremenu, što može rezultirati šest ili sedam spratova u samo nekoliko mjeseci.
Mali raspon, minimalni troškovi i kontrola visine propisana je kodeksima, što znači da su osnovni građevinski oblici unaprijed određeni. U suštini su ove zgrade projektovane po kodu. Ove „kutije“ arhitekti pokušavaju dizajnirati da budu izražajnije, zanimljivije, ali geometrija ove konstrukcije proizvodi neizbježan rezultat. Naposlijetku, novac je taj koji oblikuje zgrade.
Bez obzira na to ko pokušava uspješno vitalizirati izgradnju “5 preko 2”, jasno je da velika većina tih projekata ima svoje estetske realnosti koje određuje Međunarodni građevinski kod, a ne dizajneri koji ih moraju slijediti. Za većinu arhitekata i većinu objekata, temelj je estetika, a arhitekti reaguju (često herojski) na potrebe kojima se moraju prilagoditi. Upravo tamo gdje ljudska iskra inovativnosti ima vrijednost. U sadašnjoj bujici ove vrste objekata, sistem je porazio ljude koji nisu uspjeli pronaći način transformacije ovih inherentnih ograničenja. Cilj je stvoriti vizualni užitak od tehnoloških realiteta.
Čovječanstvo je na rubu revolucije u smislu gradnje novih objekata, zahvaljujući umjetnoj inteligenciji. Ako je ljepota krajnji cilj arhitekture, ona mora postati alat, a ne isprika ili zadana opcija.
m-Kvadrat