Zahtjevnost i složenost tog poziva odgovara mom karakteru, te ga zato smatram sastavnim i bitnim dijelom svog identiteta, ne samo na profesionalnoj nego i na ličnom nivou.

U julskom broju časopisa m-Kvadrat predstavljamo arhitektu Davora Matekovića i studio Proarh. Proarh je arhitektonski ured osnovan 1992 godine sa sjedištem u Zagrebu. Pod vodstvom svog osnivača i glavnog projektanta, arhitekta Davora Matekovića, razvija se u multidisciplinarnu radionicu koja se od svojih samih početaka bavi projektima različitih funkcija, tipologija, programerskih i prostornih dimenzija. Arhitekturi se pristupa kao heterogenoj materiji, gdje su svi njezini elementi međuzavisni i formativni, a postupak projektovanja je sveobuhvatan i uključuje, ne samo rješavanje funkcionalnih zadatosti već i implementaciju ideje kao dodatne vrijednosti. Ne ograničavajući se na jedan vid projektovanja, različitost tema iziskuje individualni pristup svakom projektu, s tendencijom da konačni rezultat bude suvremen u svim svojim aspektima. Inovativnost i kreativnost, predani rad te iskustvo stečeno u dugogodišnjim tržišnim utakmicama, rezultirali su brojnim uspješnim projektima i realizacijama širokog spektra. Arhitektonski potpis i progresivnost autorske ideje prepoznata je i van domaće arhitektonske scene, te su projekti Proarha nominirani i nagrađivani priznatim međunarodnim arhitektonskim nagradama, prezentirani na brojnim izložbama, te publiciraniu renomiranim domaćim i inozemnim stručnim časopisima. U narednim redovima čitajte intervju sa Davorom Matekovićem.

Za početak, recite nam ko je Davor Mateković poslovno, a ko privatno?

Arhitektura je ne samo poziv, već i način života, te je uopće teško govoriti o odvojenosti jednog i drugog. Zahtjevnost i složenost tog poziva odgovara mom karakteru, te ga zato smatram sastavnim i bitnim dijelom svog identiteta, ne samo na profesionalnoj nego i na osobnoj razini. Kad nisam zaokupljen poslom, rijetke slobodne trenutke provodim uz obitelji, na putovanjima, rekreativnom sportu.

Ko čini tim Vašeg studija?

Proarh čini tim od dvadesetak arhitekata. Jezgru  predstavljaju moji najbliži suradnici koji su u Proarhu već 15-20 godina, a ostatak mladi arhitekti koje stalno zapošljavamo. Uspješan studio čine uspješni ljudi, a ne samo pojedinac, vodeći kreativac. Odabir vrhunskih suradnika  je iznimno bitan, a na nama je koji smo na čelu tog tima, da budemo dobri režiseri, ili dirigenti tog ansambla.

Opišite nam jedan Vaš radni dan?

Radni dan arhitekta nema svoje egzaktno radno vrijeme. Često se dogodi da sam u pogonu od ujutro do navečer, manevrirajući između samog projektiranja, poslovnih sastanaka i obilaska gradilišta. Vikendi također nisu izuzeti od toga. Niti jedan dan nije isti , dinamika je različita i fluktuira od manje ili više užurbanih dana ili tjedana.

Opišite nam Vaše dosadašnje iskustvo i rad? Šta Vas je posebno promijenilo, neki možda događaj u karijeri?

Prvo porfesionalno iskustva dobio sam u Domoinvestovom projektnom uredu, a nakon dvije i pol godine primoran sam bio otvoriti vlastiti ured. To su bila teška vremena tranzicije, nesređenih odnosa, te se paraleleno se stjecalo iskustvo i borilo za opstanak. Posjet Mexicu i doživljaj Barraganove arhitketure uživo mi je otvorio neke nove vidike, usmjerio pažnju na prožimanje vanjskog i unutarnjeg prostora te me općenito inspirirao na drugačije shvaćanje i poimanje arhitekture.

Na kojim projektima trenutno radite, a koji su Vam u najavi?

Na stolu nam je tridesetak novih projekata, škole, vrtići, višestambene zgarde, poslovni objekti, hoteli, plesni centar, muzeji, obiteljske kuće, po cijeloj Hrvatskoj. Projekti su u različitim fazama od idejnih projekta do izvedbenih.U najavi imamo niz projekta različitih tipologija i mjerila.

Recite nam, kakva je arhitektura u regiji? Neko Vaše viđenje?

Smatram da je regionalna arhitektura u zadnje vrijeme uhvatila korak s vremenom, prateći svjetske tendencije, ali i prihvaćanja i uvažavanja vlastitog graditeljskog naslijeđa. Ono što je u Sloveniji i Hrvatskoj prisutno duži niz godina, počelo se događati i u drugim zemljama regije kao dobar temelj za suvremene interpretacije u stvaranju prepoznatljive nacionalne arhitekture.

Kakva je arhitektura u Hrvatskoj? Na šta je potrebno obratiti pažnju?

Arhitektura u Hrvatskoj, kao i u bilo kojoj drugoj zemlji ima zaista širok raspon od kvalitetne, prosječne do potpuno beznačajne. Vrhunska hrvatska arhitektura može se mjeriti sa europskom i svjetskom prvenstveno u malom mjerilu. Mega projekti su kod nas vrlo malo zastupljeni da bi o njima mogli davati sudove i komparirati ih sa svjetskim realizacijama.

Šta je, prema Vašem mišljenju, najvažnija stavka koju mora da sadrži svaki arhitekta?

Prisutnost određenog talenta je samo jedna od predispozicija za uspješnost, ali on ne znači ništa bez višegodišnjeg kontinuiranog, mukotrpnog rada. Morate biti spremni svakodnevno učiti, ulagati u sebe i  nadopunjavati svoje znanje. Nekad je uspjeh pitanje sreće, biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, ali bez gore navedenog, te profesionalne radoznalosti i upornosti nema napretka i konačno, uspjeha.

Koji biste projekat izdvojili kao poseban, koji Vam je ostao u sjećanju, a koji kao kompleksan, odnosno koji pamtite kao posebno težak i izazovan i zbog čega?

Svaki naš projekat nastojimo učiniti  posebnim, izazovnim, drugačijim. Mogao bih izdvojiti projekt MOR(p)H, s obzirom na kompleksnost zadatka, lokacije i same izvedbe. Ogroman programa na maloj parceli i kontekst u strogom millieu povijesne gradnje iziskivao je suvremenu intrevenciju gdje je novi objekt morao biti suvremen u svakom svom elementu i raditi svjesni odmak od zatečenog historicizma. Upravo je pročelje  jedna od posebnosti  – kao ventilirana, monolitna fasada  s izboranim plaštom otvorima prozora i loggia, a posebno njen završni izgled- vrlo komplicirana izvedba bojanja stiliziranog, pixeliziranog  maskirnog uzorka na višesmjerno zakrivljenoj površini.

Ko Vam je uzor od domaćih, a ko od regionalnih arhitekata?

Teško je govoriti o konkretnim imenima, kako domaćim tako internacionalnim, možda bi bilo bolje reći da cijenim određena djela koja smatram kvalitetnim i iz kojih se može učiti, koje su dobro kontekstualizirana i oblikovana. Hrvatska moderna je jedan od momenta u našoj arhitekturi koji nam može biti uzor, ne zbog samog stila, već zbog radova koji su se realizirali kao vrhunskii, uz bok svjetskim predstavnicima i začetnicima stila.

Za kraj, imate li neku poruku za mlade arhitekte koji tek počinju da grade svoj put?

Kontinuirani rad, ulaganje u sebe, vjera u ideale, dosljednost principima i ne podilaženje interesima bi trebale biti glavne vodilje na putu do uspješnog arhitekta i čovjeka, općenito.  Istovremeno treba čuvati dignitet struke i biti spreman evoluirati, mijenjati se i napredovati.