Festival Dani Orisa 23 ponovno okupio arhitekte iz regije i svijeta

Dani Orisa međunarodni su arhitektonski festival koji organizira Oris Kuća arhitekture, održava se od 2001. godine svake jeseni u Zagrebu te je dosad ugostio preko 300 predavača iz regije i svijeta. Donosimo reportažu s recentnih, dvadesettrećih Dana Orisa održanih 3. i 4. novembra u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, a u nastavku kojih će se u Zagrebu 6. februara 2024. održati simpozij Oris Day na kojem će izlagati predavači Alejandro Aravena, Mary Anderson i Xu Tiantian.

Što je u središtu odnosa projektanata prema objektima koje su koncipirali? Koje su ih niti vodilje usmjeravale u njihovu procesu projektiranja? Što oni sami smatraju najvažnijim u svom radu, a što ih osobno motivira? Simpozij arhitekture platforma je koja omogućuje autorima da pruže odgovore na ova i mnoga druga pitanja te da na osobnoj razini predstave svoj cjelokupni rad ili neki njegov specifični segment. Upravo to je bio i festival Dani Orisa 23 na kojemu je sudjelovalo devet regionalnih i svjetskih autora odnosno ureda koji su tijekom dva dana održali niz predavanja o vlastitim projektima u području arhitekture i urbanizma. U ovom tematskom pregledu prikazane su neke od ključnih ideja vodilja pojedinih arhitekata koje su naglašene u njihovim izlaganjima, kao i odabrani projekti koji s njima korespondiraju. Pritom su sadržaji grupirani tako da podcrtavaju određene glavne teme kroz izlaganja i radove autora bez namjere predstavljanja njihove sveukupnosti, budući da bi za to bio potreban mnogo opširniji format pisanog teksta koji se bavi svakim od izlagača zasebno.

Snaga konstrukcije i taktilnost materijala

Koncepciju gradnje tradicionalnim metodama arhitektonske inicijative Wallmakers predstavio je indijski arhitekt Vinu Daniel. Njegov osobni razvoj definiran je radom na projektu oporavka i izgradnje nakon tsunamija pod programom Ujedinjenih naroda te iskustvo gradnje blatom koje je stekao učeći metode kroz graditeljsku praksu. Spoj upotrebe tradicijskih materijala i suvremenog znanstvenog pristupa statici u središtu je njegovog rada, a kombinira ga s današnjim zahtjevima održivosti. Tako se među njegovim projektima može naći ekosustav obiteljske kuće i močvare (Jha Residence), crkva sa svodovima izgrađenima od blata (Mattanchery Church) te paviljon od recikliranih automobilskih guma (Sharjah Pavillion). Istaknut je i projekt zgrade izvede na padini naziva The Ledge, čiji volumen špičasto izlazi iz brda, a naglašen je usmjerenim postavom grana prikupljenih na parceli te postavljenih na fasadu što mu zajedno s korištenjem in-situ iskopanog kamena daje taktilnu kvalitetu, pretpostavku održivosti i lokalni karakter.

Slovenski arhitekti Lena i Tomaž Krušec osnivači su ureda Arhitektura Krušec, a u svom izlaganju navode konstrukciju kao jednu od osnovnih pretpostavki za formu. Pritom problematiziraju kontakt objekta s tlom i nebom te ispituju iskrenost konstrukcije eksperimentima s nosivim sustavima. Kuća u Mengešu projekt je u kojem testiraju odnos nosive konstrukcije i forme planirajući pravokutni objekt s nosivim zidovima bez uglova, time dobivajući rastvoreno prizemlje i lebdeći volumen zatvorenog gornjeg kata s krovištem. Materijalnost naglašavaju kroz ponovnu upotrebu materijala in-situ, prikaz tekstura otisaka gradnje i dijalog sa slojevima povijesti. U projektu tržnice u Ptuju koriste crveni beton koji odgovara crvenoj boji okolnih povijesnih krovova, dok zgradu Sjedišta NZS izvode u bijelom koloritu suprotstavljenom okolnom prirodnom pejzažu koji kroz široke otvore ovojnice ulazi u interijer građevine.

Mia Roth Čerina i Tonči Čerina, hrvatski arhitekti koji iza sebe imaju iskustvo sa zgradama društvenog standarda i uspješnim projektiranjem za najmlađe uzraste (Osnovna škola u Popovači), međunarodnu pažnju recentno su stekli projektom niza vidikovaca u Parku prirode Lonjsko polje, koji je predstavljen u sklopu hrvatskog paviljona na prošlogodišnjem venecijanskom Bijenalu. Ideje suživota divljeg i domaćeg, prirodnog i proizvedenog te živog i neživog ishodišta su za njihove vidikovce-bestijarije smještene u kulturni krajolik Lonjskog polja, gdje je kroz konfiguracije nastale jedinstvenim spojem biomorfne konstrukcije i lokalnih materijala kreiran novi identitet okoliša.

Igra gradbenih elemenata prostora

Dobitnica nagrade Oris Award za izvanredan doprinos arhitekturi španjolska je arhitektica Carme Pinós, protagonistica arhitekture modernog doba i demokratske Španjolske. Ona je predstavila izbor vlastitih projekata sa zajedničkim nazivom From the Context pri čemu je naglasila proces projektiranja u vidu transformacija osnovnih prostornih elemenata koji je karakteriziran njihovim jasnim međuodnosom. Dok toranj Cube Tower ikoničan oblik postiže spojem jezgre i tri ekstenzije trokutastog oblika s usjecima u presjeku, toranj Cube 2 Tower definiran je tlocrtnim oblikom nastalim spajanjem dvaju rombova radi formiranja zone ulaznog prostora u prizemlju. Projekt auditorija CaixaForum zasnovan je na tlocrtnom izmicanju kvadratnih volumena čime je formirana konzola natkrivenog vanjskog trga, a zgrada škole La Massana definirana je tlocrtnom rotacijom gornjeg od dvaju pravokutnih volumena poslaganih jedan na drugi tako dobivajući zone terasa. Iznimnu igru osnovnih elemenata prikazala je i u projektu MPavillion u Melbournu gdje je prepust krova pridržan novoformiranim zemljanim nasipima u koje su usječene tribine paviljona stvarajući jednostavnu i pristupačnu prostornu cjelinu.

Nadahnutu misaonu igru priredio je Amir Vuk Zec, arhitekt iz Bosne i Hercegovine, svojim predavanjem Nasmijana arhitektura. Komentirajući čitav spektar društvenih pojava, povijesnih zanimljivosti, filozofskih pretpostavki i iskustva iz lokalnog konteksta, on je naslikao portret Sarajeva na dodiru istoka i zapada koje je definiralo njega kao osobu te njegov rad u struci. U prikazu izbora projekata, među kojima su hotel Navis koji ima pojavnost broda postignutu nizovima brisoleja te hotel Pino koji kroz umnažanje elementa dvostrešnog krova uspostavlja dijalog s okolnom šumom, dominira konceptualna jasnoća i odmjerena razigranost u oblikovanju.

Dijalog s povijesnim i izgrađenim kontekstom

Mikelić Vreš Arhitekti iz Zagreba, tim koji vode Marin Mikelić i Tomislav Vreš, predstavili su temu dijaloga s kontekstom kroz nekoliko projekata različitog mjerila. Projekt školske knjižnice i trga u Krapini, izveden u arhitektonskom mjerilu, podrazumijeva postav četverostrešnog ostakljenog krovnog volumena na zgradu školske dvorane čime je dobiven prostor za školsku knjižnicu te je stvorena kompozicijska cjelina školskog sklopa. Lijevanjem monolitne plohe iscrtane bijelom grafikom s motivima školskog stola aktiviran je prostor predtrga. S druge strane, dijalog u urbanističkom mjerilu prikazan je kroz projekt uređenja prostora Batanije u Trogiru, gdje je na temelju proučavanja povijesnih slojeva zone pod zaštitom UNESCO-a predloženo ponovno prokopavanje povijesnog kanala te formiranje zone sporta i kupališta na novonastalom otoku, što bi omogućilo obnovu fortifikacija i njihovu prenamjenu te dogradnju za polivalentne sadržaje. Ovaj projekt (kao i drugi predstavljeni projekt obnove krapinskog Starog grada i njegovog povezivanja s park-šumom sustavom staza, paviljona, vidikovaca te visećim mostom velikog raspona) pokazuje mogućnosti urbanističkog projektiranja vođenog razumijevanjem postojećeg konteksta kroz proces istraživanja.

Temu odnosa prema povijesnom okruženju kroz preobrazbu arhitektonskog sklopa seoskog imanja predstavile su Dijana Novaković i Maja Necić, voditeljice beogradskog ureda Studio Autori. Kroz višeetapni projekt Mokrin House definirale su dijalog suvremene i tradicionalne seoske arhitekture te ugradile programsku složenost uvođenjem co-living i co-working zona u sklop stambeno-gospodarske namjene. Stupanj intervencije ovisio je o povijesnoj vrijednosti pojedinih objekata, pa je tako u kući A intervencija minimalna, dok je kuća C u potpunosti suvremeno oblikovana, a smjer razvoja projekta određen je vrednovanjem postojećih povijesnih slojeva.

U kontekstu dijaloga s prošlosti treba istaknuti seriju HRT-a Betonski spavači, koja proučava modernu arhitekturu na prostoru bivše Jugoslavije, a čija epizoda najnovije sezone je premijerno prikazana na Danima Orisa. Serija problematizira fenomen velikog broja napuštenih zgrada 20. stoljeća iznimne arhitektonske vrijednosti koje su prepuštene propadanju te nastoji ukazati na njihov značaj i aktivirati diskurs o revalorizaciji ove zaboravljene ostavštine.

Odnos projekta i programa

Fasch&Fuchs Architekten austrijski je ured s iskustvom u obrazovnim i kulturnim projektima, osnovali su ga Hemma Faschs i Jakob Fuchs. Prezentirali su niz projekata i realizacija zgrada društvenog standarda, od specijalnih škola do školskih kampusa. Dok njihov rad karakteriziraju razrađene konstrukcije i suptilno korištenje dnevnog svjetla, specifično međudjelovanje između projekta i programa jedna je od tema njihovih realizacija. Između ostalog, planiraju pretvorbu nekadašnjeg bazena u novu knjižnicu te model škole s fleksibilnom dvoranom koja postaje centar zajednice. U projektu Campus Neustift povezuju razbacane volumene postojećih škola stepenastom strukturom u jedinstveni školski kompleks složenog programa s ozelenjenim krovovima i vanjskim nasipima zemlje pritom poštujući mjerilo okolne seoske gradnje.

Lea Pelivan i Toma Plejić iz hrvatskog ureda Studio UP prikazali su selekciju projekata sa zajedničkim nazivnikom u vidu iskoraka naprijed u odnosu na klasično poimanje arhitektonskog programa. Tako prikazani projekti uključuju megastrukturu za različita događanja na splitskoj rivi (Superpozicija Split Riva – Bačvice), hotel i vrt dizajnirane kao svijet za dječju igru (Planet Amarin) te hotel Zonar, projekt rekonstrukcije starog zagrebačkog hotela u novo središte urbanog života, poligon za relaksaciju i doživljaj nove realnosti.

Slike: