Arhitekti svojim rješenjima trebaju nastojati da zgrade u kojima je dijete mjera svih elemenata budu funkcionalne, fleksibilne, kvalitetne i izdržljive, dovoljno prostrane, energetski učinkovite, ekonomične, u suglasju s okolišem i tako oblikovane da svojim proporcijama, materijalom i skladnošću boja i oblika omogućuju ugodan prostor za provođenje odgojno-obrazovne djelatnosti.

• Izdavač: Oris
• Autori: Borka Bobovec, Davor Mateković, Goran Rako
• Urednica: Ariana Štulhofer
• Recenzenti: Nikola Bašić, Tadej Glažar, Ines Nizić
• Autor predgovora: Maroje Mrduljaš
• Dizajn: Puder / Ana Rako i Goran Raukar

Knjiga je realizovana uz finansijsku podršku Ministarstva kulture i medija, te Ministarstva nauke Republike Hrvatske

Knjiga predstavljena na Danima arhitekture 2021 u Sarajevu 15. – 17. 9. 2021.

Piše: Borka Bobovec

Nakon preskočene 2020. godine, Dani arhitekture se vratili su se Sarajevo i u offline formi održani su od 17. do 19. septembra, s otvorenjem na Trgu kulture ispred Pozorišta mladih a predavanja, diskusije i izložbe održavale su se u kinu Meeting point. U subotu 18. septembra koja je bila rezervisana za predavanja gostiju predstavljena je i knjiga izdavača Orisa, ODRASTANJE UZ ARHITEKTURU, Dječji vrtići i škole u 21. stoljeću koju potpisuju Borka Bobovec, Davor Mateković i Goran Rako.

Razgovarali smo s BB ….

Kratka priča o knjizi BB

Za početak potrebno je reći kako je knjiga nastala – a svi koji su imali priliku raditi na nekoj knjizi, znaju da je to dugotrajan i težak proces. Prije nekoliko godina Rako i Mateković pozvali su me u grupu koja je radila na novim Smjernicama za projektovanje dječjih vrtića i škola u Zagrebu, i tako je krenulo, analitički, da bi se pretvorilo u prekrasno virtualno putovanje svijetom i saradnju s brojnim arhitektonskim uredima i njihovim fotografima, od Europe, pa u krug do Južne Amerike i Novog Zelanda.

Odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj regulisani su nizom zakona kojima su utvrđeni minimalni uslovi za ostvarivanje i ujednačeni razvoj djelatnosti odgoja i obrazovanja. Isto je vjerujem i kod vas.

Arhitekti svojim rješenjima trebaju nastojati da zgrade u kojima je dijete mjera svih elemenata budu funkcionalne, fleksibilne, kvalitetne i izdržljive, dovoljno prostrane, energetski učinkovite, ekonomične, u suglasju s okolišem i tako oblikovane da svojim proporcijama, materijalom i skladnošću boja i oblika omogućuju ugodan prostor za provođenje odgojno-obrazovne djelatnosti. Projektantska rješenja, koja nisu nužno finansijski zahtjevna, trebaju ponuditi sve elemente vezane za propisane i očekivane sadržaje u prostoru, a svaka nova zgrada trebala bi osigurati sve elemente koji su jamstvo najkvalitetnijeg funkcioniranja uz minimalne troškove održavanja.

Zahtjevno i izazovno. Također, gotovo nemoguće provedivo.

Kao i u slučaju mnogih drugih pravila, kada se postave ‘neelastično’ dolazi do situacije u kojoj se neprestano mora improvizirati. Srećom, za te smo situacije, pravi majstori!

Napravljena je velika anketa koja je obuhvatila, odgajatelje, nastavnike i mnoge druge koji učestvuju u programiranju odgojno-obrazovnih ustanova. I tako tokom sistematizacije i analize došli smo na ideju da napravimo knjigu, malo drugačiju, pisanu za sve one koji grade škole, brinu o njima, ili u njima uče i rade. Za sve koji se namjerno ili slučajno susretnu s ovom važnom društvenom temom, pogotovo onima koji dijele uvjerenje da promjena paradigme u brizi za najdragocjenije što imamo, a to su ljudi i baštinjeni prostor, započinje u lijepom, ugodnom, skladnom i duhovitom prostoru vrtića.

Pojavilo se odmah niz pitanja: Imamo li alate kojima možemo ocijeniti kakve prostore trebamo. Postoji li idealno oblikovan vrtić ili škola koji mogu poslužiti kao osnova koja se može nadograđivati u odnosu na mjesto i okruženje, u odnosu na program i zahtjeve koje lokalna zajednica ili određena škola stavlja pred arhitekta?

Odakle krenuti? Od poznatih lokalnih primjera ili svjetski poznatih? Tražiti vlastiti put ili se prikloniti poznatim i prihvaćenim sistemima? Biti pragmatičan, a opet inovativan? Čuvati identitet, učiti iz okruženja, ne projektirati i ne graditi materijalima koji nisu lokalnog karaktera? Idealnog pristupa, kao ni idealnog primjera, nema. Okruženje u kojem se provodi odgoj i obrazovanje treba biti poticajno, a takvo može biti samo ukoliko je sveprisutna vrsnoća građenja. Naučiti djecu od vrtićke dobi, pa kroz cjelokupni obrazovni sistem, što znači kvalitetan izgrađeni prostor, kao i materijali kojima je građen, zadatak je jednako važan kao i pribaviti svu potrebnu didaktičku opremu i knjige. Iskustva koja djeci i učenicima donosi neminovni kontrast između prostora vrtića, škole i njihovog doma, mjesta na koje su navikli, i gdje se osjećaju sigurno, dio je odrastanja.

Uvodne tekstove i opise odabranih primjera veže nit koja upućuje na promišljanje o različitim mogućnostima i fleksibilnim prostornim konceptima unutar kojih je moguće jednostavno i bez značajnih financijskih sredstava brzo reagovati na različite socioekonomske i demografske odnose. Za lakše i jednostavnije razumijevanje odabrani su različiti primjeri koji su izvedeni nakon 2000. godine – Ukupno 44 dječja vrtića i škole, od čega 27 stranih iz petnaest zemalja na četiri kontinenta i 17 domaćih. – izgrađeni u gustim urbanim sredinama velikih gradova, u malim povijesnim gradovima, u ruralnim područjima, primjeri koji nisu imali problema s proračunom i financiranjem, kao i primjeri gdje su škole doslovno izgrađene rukama stanovnika. Iznimno iskustvo bilo je komunicirati sa svim arhitektonskim uredima širom svijeta čije projekte smo odabrali, dobiti fotografije, prava na objavu, dobiti njihove tekstove s konceptom, potvrditi odabir…Ustvari, posebna pažnja posvećena je odabiru primjera kojima se željelo pokazati da zgrade postaju mjesta gdje se djeca prvi put susreću s oblikovanim prostornim odnosima i uče o kulturi građenja.

Vrijednosti o kojima djeca predškolskog uzrasta i školarci uče samo gledajući i boraveći u dobro oblikovanim prostorima su nemjerljive, jer prostor u kojem odrastaju ima dalekosežan utjecaj na razvoj odnosa koji će kao odrasle osobe imati prema prostoru koji ih bude okruživao. Kroz podjelu proizašlu iz iskustva Rake i Matekovića, koji su i sami projektovali niz dječjih vrtića i škola, primjeri su smješteni u različite podvrste koje nisu istovjetne standardnom nazivlju stvorili smo način sistematizacije koji može omogućiti lakše snalaženje i korištenje u praksi. Tu je nadalje i pitanje treba li stvarati nove prostorne odnose ili jednostavno krenuti u aktiviranje neformalnih prostora i škola na daljinu kroz sveprisutni internet i tehnološke mogućnosti koje su nam na raspolaganju? Ili  možda, poput bibliobusa, koji su donijeli knjigu i pisanu riječ i u najdalje zakutke, organizirati pokretne modularne vrtićke i školske jedinice, koje bi se u određenom trenutku i na odabranim mjestima mogle spajati u grozdove i formirati stabilne forme u vremenu dok su potrebne. Evo, nedavni potresi pokazali su svu ranjivost postojećih zgrada. Sve je pitanje odluke, a struktura i forma su ono što arhitekt iz programa i identiteta mjesta stvara kroz imaginaciju i kreaciju. Odnos djece i učenika prema prostoru odnos je koji se može pretvoriti u noćnu moru ili idealno mjesto djetinjstva, a budući da pouzdano znamo kako arhitektura može kvariti svijet, to nam daje osnovu da vjerujemo kako ga može i popravljati.

BB, Zagreb septembar 2021.

IZVODI IZ RECENZIJA

Akademik Nikola Bašić (Hrvatska)

”Svijest o tome da je naslijeđeni prostor, nakon ljudi, najveće hrvatsko blago, postaje prevladavajućom društvenom mišlju. Međutim, da bi smo se iz slučajnih nasljednika ove Božje particele promaknuli u njezine vjerodostojne baštinike morat ćemo prihvatiti i naslijeđe kulture prostora. Naime, vjerodostojnim baštinicima mogu se smatrati samo oni koji su sposobni razumjeti i ono što stoji iznad materijalne vrijednost naslijeđenog. A znanje o prostoru i kultura prostora počinju se usvajati već u vrtiću. Kada vrtić ili škola, kao organizirani, osmišljeni i oblikovani arhitektonski prostor sama po sebi postane učiteljicom kulture prostora, e, onda se možemo nadati da ćemo i nehotične nasljednike uspjeti učiniti vjerodostojnim  baštinicima. Tek tada ćemo, kulturom, a ne prijetećim zakonima, uistinu moći uspješno gospodariti i blagom našeg prostora. Jer, znano je, svaka baština bez baštinika, osuđena je na propast.

Iako se knjiga obraća dionicima koji neposredno utječu na izgradnju škola, a to je arhitekt, investitor i korisnik, ona se odmiče od predloška priručnika koji bi interpretirao norme, standarde i preferirane tipologije škola. Umjesto toga oba knjiga sadrži ogledna promišljanja i selektivno izložene informacije za interaktivni znanstveni, stručni i društveni diskurs u kojem nastaje škola kao arhitektonsko djelo.

Knjiga ima originalnu strukturu, a grupno autorstvo uspješno je pretočeno u jezično-stilski koherentno štivo”.

dr. DI Ines Nizić, Senior Scientist (Austria)

”Autori prikazuju široki raspon ‘tipoogija’ od jedno- do višekoridornih dispozicija, bezkoridornih sistema, paviljonskih ili centralnih organizacija prostora, pa sve do kombiniranih sistema, te se fokusiraju na individualne i specifične kvalitete arhitektonskih djela u različitim kontekstima. Vidljiv je napor i društva i arhitektonske struke, da se tehnički, higijenski i socijalni aspekti dovedu na najvišu razinu, da se oblikuju moderni, kvalitetni, transparentni, odlično oblikovani prostori, koji će stvoriti izvrsne okvire i djeci i nastavnom osoblju u njihovom svakodnevnom radu. Vrlo je inspirativno uključivanje vrtića i škola iz kultura izvan srednje i zapadnoeuropskog kruga, kao prilog proširenju arhitektonskog vokabulara u sadržajnom, morfološkom i semantičkom smislu. Knjiga predstavlja značajan doprinos promišljanju arhitekture vrtića i škola, te svojim nekatalogiziranim pristupom tematici, obogaćuje arhitektonski diskurs zgrada društvenog standarda”.

prof.mag. Tadej Glažar, u.d.i.a., MA(BIA) (Slovenia)

”Značajan dio knjige predstavlja poglavlje sa primjerima suvremene arhitekture dječjih vrtića i škola iz Hrvatske i svijeta koji nas vodi i jasno obrazlaže ‘tipološku’ koncepciju oblikovanja zgrada koja je rezultat iskustva i zadanih uvjeta. Način prikazivanja tematike kroz realizirane projekte koji su svojom kvalitetom prepoznati u svijetu i Hrvatskoj omogućava sažetu, slikovitu i jednostavnu prezentaciju, koja doprinosi razumijevanju tematike te uvid u izvedene pojedinačne elemente ili cjelovite koncepte suvremene edukacijske arhitekture. Knjigu odlikuje jasan metodološki okvir, dosljedna provedba i razumljiva interpretacija kroz niz dobro odabranih referentnih primjera. Knjiga je vrlo vrijedan doprinos u inovativnom pristupu analize i prezentacije kroz prikazane primjere arhitekture suvremenih vrtića i škola u Hrvatskoj i u čitavom svijetu, gdje se na izravan način može usporediti trenutna situacija i pravac u kojem ide hrvatska arhitektura”.