Posebno bih izdvojila Svetlanu Kanu Radević, prvu ženu arhitekticu u Crnoj Gori, koja je označila prekretnicu u razvoju savremene arhitekture i promjenu profesionalne paradigme tog vremena, a koja mi je bila inspiracija.

Intervju: Lejla Kojić Pjetrović, arhitektica

Biografija: Lejla Kojić Pjetrović je arhitektica koja je 2019. godine diplomirala na Arhitektonskom fakultetu na Univerzitetu Crne Gore, stekavši zvanje specijalista arhitekture. Njen diplomski rad pod nazivom „Interchange Terminal autobuske i željezničke stanice u Baru“ ocijenjen je najvišom ocjenom (A). Svoje obrazovanje nastavila je na master studijama, koje je uspješno završila u februaru 2024. godine, istražujući potencijal i identitet javnih objekata iz perioda bivše Jugoslavije i savremenog Bara, grada u kom je odrasla. Profesionalnu karijeru započela je 2019. godine u firmi Studio 4b u Podgorici, gdje je radila kao arhitektica, učestvujući u izradi brojnih idejnih i glavnih projekata. Aktivno je bila uključena u svim fazama projekta – od konceptualnog rješenja i tehničke razrade do realizacije. Posljednjih nekoliko godina Lejla radi samostalno kao licencirana arhitektica, vodeći projekte eksterijera i enterijera. Pored profesionalnog rada, učestvuje na javnim arhitektonskim konkursima, radionicama, seminarima i kursevima radi kontinuiranog usavršavanja. Posebno je posvećena održivoj arhitekturi, zaštiti životne sredine i odgovornom prostornom planiranju. Prije dvije godine doselila se u Sjedinjene Američke Države, gdje nastavlja graditi svoju profesionalnu karijeru u međunarodnom kontekstu. Aktivno djeluje u oblasti arhitekture sa fokusom na dizajn enterijera, kombinujući obrazovanje i iskustvo stečeno u Crnoj Gori sa savremenim tržišnim standardima i praksom u SAD-u.

Razgovarali smo sa crnogorskom arhitekticom Lejlom Kojić Pjetrović, koja živi i radi u Sjedinjenim Amričkim Državama. Preseljenje u SAD došlo je kao spoj privatnih okolnosti, nakon završetka master studija i preusmjerenja njenog djelovanja iz dugogodišnjeg timskog okruženja na samostalan rad. Život je dinamičniji, tempo rada brži, a arhitektonska scena izrazito raznolika i tržišno orijentisana, kaže Lejla. O čemu smo pričali, čitajte u nastavku.

m-Kvadrat: Kako je izgledao Vaš put od studija arhitekture do osnivanja IDAA Studija?

Lejla: Moj put od studija arhitekture do osnivanja IDAA Studija bio je postepen i vrlo intuitivan. Fakultet mi je dao određenu tehničku i konceptualnu osnovu, ali sam vrlo rano shvatila da me najviše zanima odnos čovjeka i prostora i kako izgrađeni prostor utiče na zatečenu, urbanu ili pak prirodnu, neizgrađenu sredinu. Kroz profesionalni rad i praksu sam se dijelom usmjeravala i ka samostalnom dizajnu enterijera, što je na koncu dovelo do osnivanja IDAA Studija – platforme kroz koju mogu autentično izražavati svoj pristup arhitekturi, dizajnu i prostoru.

m-Kvadrat: Koji su ključni trenuci ili projekti koji su najviše oblikovali Vaš profesionalni identitet?

Lejla: Ključni su bili projekti na kojima sam imala priliku pratiti cjelokupan proces – od prve ideje do realizacije. Upravo ti projekti su me naučili važnosti detalja, kompleksnosti izvođenja i odgovornosti prema prostoru, kao i potrebi da se arhitektura prilagodi stvarnim navikama korisnika i zadatoj okolini.

m-Kvadrat: Šta Vas je privuklo dizajnu enterijera u odnosu na druge oblasti arhitekture?

Lejla: Dizajn enterijera mi je bio najbliži jer predstavlja mali, intimni mikrokosmos prilagođen korisniku. To je prostor koji ne utiče direktno na spoljašnji izgled i širi kontekst, ali nudi snažan efekat iznenađenja pri prelasku iz spoljašn jeg u unutrašnji svijet. Upravo ta suptilna transformacija i mogućnost da se bez narušavanja okoline stvori snažan ali i izbalansiran prostorni doživljaj, bila je presudna za moje profesionalno usmjerenje.

m-Kvadrat: Kako biste opisali filozofiju i prepoznatljiv stil IDAA Studija?

Lejla: Filozofija IDAA Studija zasniva se na balansu – između estetike i funkcionalnosti, savremenog i bezvremenskog, kao i između prostora i prirodnog okruženja. Posebnu pažnju posvećujem odgovornom odnosu prema materijalima, dugotrajnosti rješenja i uticaju prostora na okolinu. Stil je čist, suptilan i topao, s naglaskom na prirodne materijale, mirne tonove i promišljene detalje.

m-Kvadrat: Kako izgleda Vaš kreativni proces – od prve ideje do realizacije prostora?

Lejla: Kreativni proces uvijek počinje razgovorom i analizom. Nastojim razumjeti klijenta, njegov način života, navike i očekivanja, ali i kontekst prostora. Nakon toga slijedi konceptualna faza, izrada moodboarda i prostorno-funkcionalnih rješenja, a zatim tehnička razrada i praćenje realizacije, koje zna biti vrlo izazovno.

m-Kvadrat: Koliko klijent učestvuje u oblikovanju finalnog rješenja?

Lejla: Klijent je aktivan učesnik u procesu. Smatram da najbolja rješenja nastaju kroz otvorenu komunikaciju i međusobno povjerenje. Moj zadatak je da proces vodim stručno i jasno, ali uz uvažavanje potreba i želja klijenta. Istovremeno, dio tog procesa je i odgovornost da se često „izborim“ za određena rješenja i ideje u koje duboko vjerujem, odnosno da klijenta uvjerim u njihovu dugoročnu vrijednost i funkcionalnost. To često zahtijeva dodatno vrijeme i strpljenje, ali upravo kroz taj dijalog se najčešće dolazi do idealnog rješenja za prostor.

m-Kvadrat: Šta Vam je važnije: estetika ili funkcionalnost – ili je balans uvijek nužan?

Lejla: Balans je nužan. Odnos između funkcije i forme predstavlja doživotnu dilemu prioriteta u arhitekturi i dizajnu – dvije kategorije koje se neprestano prepliću i u nekom trenutku moraju da se susretnu. Estetika bez funkcionalnosti je kratkog daha, dok funkcionalnost bez estetike ostaje bez identiteta i karaktera.

Izuzetno je važno pažljivo slušati potrebe klijenata, razumjeti njihov način života i istovremeno poštovati profesionalne standarde u projektovanju. Paralelno s tim,

zadatak arhitekte je da stvara prostor koji je vrijedan pažnje, promišljen i dugotrajan. Moram priznati da je pronalaženje tog balansa jedan od najvećih izazova u ovom poslu – teško ga je svesti na pisano pravilo, jer se on uvijek gradi kroz iskustvo, osjećaj za prostor i dijalog.

m-Kvadrat: Gdje pronalazite inspiraciju – u arhitekturi, umjetnosti, putovanjima ili svakodnevnom životu?

Lejla: Inspiraciju najčešće pronalazim u svakodnevnom životu i prirodnom okruženju – u svjetlu, teksturama, pejzažu i načinu na koji ljudi koriste prostor. Umjetnost i

putovanja su takođe važan izvor inspiracije, ali uvijek kroz prizmu odgovornog odnosa prema prostoru i okolini. Posebno me inspiriše tradicionalna i vernakularna arhitektura mjesta, jer ona predstavlja pouzdano polazište za razvoj kvalitetnog koncepta. Tradicionalna arhitektura naših prostora, sa svojom jasnoćom, mjerom i prilagođenošću kontekstu, za mene je neiscrpan izvor inspiracije.

m-Kvadrat: Postoje li arhitekti ili dizajneri koji su posebno uticali na Vaš rad?

Lejla: Inspiraciju crpim iz različitih arhitektonskih pravaca i autora, ali me više oblikovala njihova filozofija rada nego konkretna imena – osjećaj mjere, poštovanje konteksta i dosljednost u izrazu. U tom smislu, snažan uticaj na mene imaju i arhitekti koji su

stvarali u periodu bivše SFRJ, čiji su radovi često nastajali u složenim društvenim i prostornim okolnostima, ali su ostavili izuzetno kvalitetan i trajan trag. Posebno bih izdvojila Svetlanu Kanu Radević, prvu ženu arhitekticu u Crnoj Gori, koja je označila prekretnicu u razvoju savremene arhitekture i promjenu profesionalne paradigme tog vremena. Ipak, nemoguće je ne pomenuti savremene evropske biroe poput Snøhette, čiji pristup arhitekturi podrazumijeva snažan odnos prema pejzažu, društvenom kontekstu i održivosti, kao i MVRDV, poznat po istraživačkom pristupu arhitekturi i urbanizmu, snažnom fokusu na održivost, inovativnim prostornim konceptima i promišljanju javnih prostora okrenutih budućnosti. Pored toga, svakodnevno me inspirišu i kolege iz regiona, naročito mlade i uspješne priče koje nastaju u često zahtjevnim uslovima, a koje postavljaju visoke standarde i predstavljaju snažan podsticaj za dalje profesionalno promišljanje i razvoj.

m-Kvadrat: Kako balansirate savremene trendove sa bezvremenskim dizajnom?

Lejla: Trendove koristim selektivno, više kao akcenat nego kao osnovu prostora. Smatram da je izuzetno važno imati na umu da će se prostoru vremenom dodavati lični detalji, predmeti i slojevi života koji ga mogu učiniti potpuno drugačijim od početne vizije.

Upravo zato nastojim da baza enterijerskog rješenja bude jednostavna, čista i bezvremenska – kao okvir koji lako prihvata sve ono što korisnik unese u prostor i koji s vremenom može sazrijevati zajedno s njim.

m-Kvadrat: Koji materijali su Vam trenutno najzanimljiviji za rad i zašto?

Lejla: Trenutno su mi najzanimljiviji prirodni i dugotrajni materijali poput drveta, kamena i prirodnih tekstila. Vremenom se sve jasnije potvrđuje koliko je važno birati materijale sa sviješću o prolaznosti vremena – o tome kako se ponašaju u eksploataciji, kako se održavaju i kakav estetski trag ostavljaju kroz godine. Upravo ta interakcija materijala i vremena daje prostoru dubinu i slojevitost koje nije moguće postići kratkotrajnim rješenjima.

Osim estetskog aspekta, veliku ulogu igra i njihov uticaj na kvalitet ambijenta i životnu sredinu. Zbog toga smatram da se svaki prostor, bez obzira na njegovu funkciju ili mjerilo, mora promišljati dugoročno – sa fokusom na trajnost, upotrebljivost i sposobnost prostora da se prirodno prilagođava promjenama kroz vrijeme.

m-Kvadrat: Koji su najveći izazovi u radu arhitektice i dizajnerice enterijera danas?

Lejla: Jedan od najvećih izazova je i dalje probijanje na tržište kao žena u struci. Iako tranzicija ka jednakim pravima postoji, ona je i dalje proces koji traje i zahtijeva dodatnu istrajnost. Pored toga, veliki izazov predstavlja odgovornost prema okolini – donošenje ekološko-projektantsko svjesnih odluka, pa čak i odbijanje projekata koji nisu u skladu s tim uvjerenjima.

m-Kvadrat: Kako vidite razvoj arhitekture i dizajna enterijera u regionu?

Lejla: Na ovu temu bi se zaista možda mogao voditi poseban intervju, jer ima mnogo pitanja i tema o kojima je važno govoriti. Region nesumnjivo ima ogroman potencijal i sve veći broj autora koji promišljeno pristupaju prostoru. Primjetan je rast svijesti o kvalitetu, održivosti i dugoročnim vrijednostima u arhitekturi i dizajnu, što mi potvrđuje i profesionalno okruženje u kojem se krećem i djelujem. Ohrabruje i broj arhitektonskih konkursa raspisanih i sprovedenih u posljednjih pet godina, posebno na teritoriji Crne Gore.

Istovremeno, smatram da je svijest o vrijednosti naše tradicionalne izvorne arhitekture i dalje na skromnom nivou. Riječ je o nasljeđu koje se često zanemaruje ili nepovratno gubi, zbog čega je neophodno kontinuirano raditi na edukaciji, ali i pravovremeno reagovati – dok još postoji mogućnost da se ono sačuva i smisleno integriše u savremeni prostorni razvoj.

Ipak, dodatno me brine snažan uticaj tržišnih pritisaka na kvalitet našeg izgrađenog prostora, naročito izražen u posljednje dvije decenije. Često se kratkoročni finansijski interesi stavljaju ispred prostorne kulture, konteksta i javnog dobra, što ostavlja dugoročne posljedice na ambijent u kojem živimo. Dodatni problem predstavlja nedovoljno sprovođenje postojećih zakonskih rješenja – bespravna gradnja je i dalje značajno prisutna, kontrola kvaliteta projektovanja i izvođenja je nedovoljna, kao i regulacija minimalnih cijena projektantskih usluga. Sve to dovodi projektante u izuzetno izazovnu i često problematičnu poziciju.

m-Kvadrat: Koji projekat Vam je lično najdraži i zbog čega?

Lejla: Ovo „mjesto“ ipak dijeli nekoliko projekata. Prvi je arhitektonski konkurs za javnu podzemnu garažu sa gradskim parkom u Ulcinju, jedan od prvih konkursa na kojem sam učestvovala 2021. godine, na kojem smo koleginica Nevena Ivanović i ja osvojile prvu nagradu. Projekat mi je posebno važan jer se zasniva na prenamjeni postojeće, zapuštene betonske strukture u funkcionalnu javnu garažu, čime se rješava izražen saobraćajni problem grada, dok se istovremeno iznad nje formira zelena oaza u samom centru Ulcinja. Upravo taj odnos prema postojećem, racionalno korišćenje resursa i vraćanje prostora građanima kroz javno zelenilo čine ovaj projekat izuzetno važnim za mene, te se iskreno nadam njegovoj skoroj realizaciji.

Drugi projekat je objekat kolektivnog stanovanja u Podgorici „Prohouse Residence“, sa svega deset stambenih jedinica, koji je u velikoj mjeri usmjerio moj estetski pravac i profesionalno promišljanje arhitekture. Projekat je realizovan 2023. godine u okviru biroa Studio 4b, gdje sam započela svoj projektantski put i gdje su postavljeni temelji mog daljeg arhitektonskog razvoja.

Ne mogu da ne pomenem i projekat stambenih vila u zaleđu Bara, realizovan 2025. godine, koji predstavlja uspješan spoj rješavanja kompleksnog terena i konteksta, uz istovremeno poštovanje jasno definisanog finansijskog okvira projekta.

m-Kvadrat: Šta Vas i dalje najviše uzbuđuje u ovom poslu?

Lejla: Proces stvaranja i trenutak kada ideja postane stvaran, opipljiv prostor za mene je najuzbudljiviji dio arhitektonske prakse. Upravo u tom procesu provjerava se ispravnost odluka, snaga ideje i njena sposobnost da funkcioniše u realnim uslovima, što za mene predstavlja suštinu ovog poziva.

m-Kvadrat: Preselili ste se u Sjedinjene Američke Države prije dvije godine i trenutno radite u New Yorku i New Jerseyju. Kako je došlo do tog koraka i kako se razlikuje arhitektonska scena?

Lejla: Preseljenje u SAD došlo je kao spoj privatnih okolnosti, nakon završetka master studija i preusmjerenja mog djelovanja iz dugogodišnjeg timskog okruženja na samostalan rad. Život je dinamičniji, tempo rada brži, a arhitektonska scena izrazito raznolika i tržišno orijentisana. To iskustvo me dodatno naučilo organizaciji, jasnoj komunikaciji i prilagođavanju različitim kontekstima. Paralelno s tim, u okviru dizajna enterijera dodatno sam se fokusirala i profesionalno usmjerila na dizajn kuhinje kao centralnog prostora doma – mjesta u kojem se korisnici svakodnevno okupljaju i kroz koje se može naučiti mnogo o njihovim navikama i načinu života. Upravo zbog te slojevitosti i funkcionalne kompleksnosti, ova oblast mi je posebno interesantna i pruža bezbroj mogućnosti za kreativnost i u savršavanje.

m-Kvadrat: Istovremeno i dalje aktivno djelujete u regionu. Recite nam više.

Lejla: I dalje radim projekte u regionu, uglavnom kroz online saradnju i povremene dolaske. Gajim ogromnu ljubav prema zemlji iz koje dolazim i ta veza je za mene neraskidiva. Upravo ta povezanost mi omogućava da spojim različita iskustva i doprinesem razvoju prostora prema kojem osjećam duboku pripadnost.

Istovremeno, takav način rada nosi i određene izazove – vremenska razlika često znači da je kod klijenata i saradnika radni dan već pri kraju, dok se moj tek zahuktava. Održavanje stabilne i kontinualne komunikacije zahtijeva dodatni trud, dobru organizaciju i veliku posvećenost. Ipak, bez obzira na te prepreke, trudim se da saradnje u regionu održim na maksimalnom nivou.

I dalje sam aktivna na polju nacionalnih arhitektonskih konkursa, kao i na projektima za dugogodišnje klijente, sa kojima me veže međusobno povjerenje i kontinuitet rada.

m-Kvadrat: Koji savjet biste dali mladim arhitektima i dizajnerima koji tek ulaze u profesiju?

Lejla: Savjetovala bih im da budu strpljivi, radoznali i dosljedni sebi. Da njeguju profesionalnu etiku i osjećaj odgovornosti prema prostoru, društvu i okolini, jer arhitektura nije samo profesija, već dugoročna obaveza. Ova struka zna biti zahtjevna i izazovna, ali je izuzetno važno stalno se nadograđivati, istraživati i učiti. Takođe, važno je razumjeti da arhitektura nije samo fajl ili folder u računaru. Ona je spoj mnogih faktora – kreativnosti, funkcionalnosti, konteksta, dubljeg istraživanja, kontinuiranog učenja, ali i poznavanja i primjene zakonskih okvira. Na kraju, arhitekti moraju biti svjesni šireg društvenog i političkog konteksta u kojem djeluju, jer se arhitektura ne stvara u izolaciji, već kao dio složenog sistema u kojem prostor direktno utiče na kvalitet života. Arhitektura nije posao od ponedjeljka do petka, već način razmišljanja i življenja, za one koji u njoj pronalaze istinsko interesovanje i poziv.

m-Kvadrat: Na čemu trenutno radite i šta možemo očekivati od IDAA Studija u budućnosti?

Lejla: Trenutno radim kao saradnik na projektima enterijera i adaptacije u SAD-u (regija Njujork i Nju Džerzi), kao i u našem regionu. U budućnosti planiram dalji razvoj IDAA Studija kroz projekte koji povezuju arhitekturu, enterijer i održivi pristup prostoru.

Takođe bih se voljela dodatno fokusirati na istraživane tradicionalne arhitekture sjevera Crne Gore, koja mi je posebno interesantna, te kroz istraživanje i savremenu interpretaciju tražiti načine na koje mogu konkretno doprinijeti njenom očuvanju, razumijevanju i daljem razvoju.

Možda ovakav planirani profesionalni fokus djeluje široko, pa čak i na trenutak konfuzno, ali arhitektura zaista obuhvata raznolik spektar djelovanja unutar jedne struke. Upravo ta slojevitost je ono što je čini izuzetno inspirativnom – oblast u kojoj uvijek postoji prostor za istraživanje, povezivanje različitih tema i kontinuiranu nadogradnju znanja i prakse.

m-Kvadrat: Postoji li neki “san-projekat” koji biste voljeli realizovati?

Lejla: San projekat za mene bi bio rad na adaptaciji nekog značajnog postojećeg prostornog zahvata – iznutra i spolja – kroz koji bi se afirmisale vrijednosti očuvanja nepovratnih prostornih resursa i promišljenog korišćenja onoga što već postoji, umjesto nove gradnje. Takvi projekti me istinski ispunjavaju, jer u sebi nose i odgovornost i ogroman kreativni potencijal.

Posebno su mi interesantne tzv. brownfield lokacije, odnosno prostori nekadašnjih fabrika i proizvodnih kompleksa iz perioda bivše SFRJ, koji su danas mahom zapušteni ili van funkcije. Smatram da ti prostori imaju izuzetnu arhitektonsku, urbanističku i društvenu vrijednost, te da kroz pažljivu prenamjenu mogu dobiti novi život i postati aktivni dijelovi savremenog grada. Upravo u takvim projektima vidim priliku da se arhitektura koristi kao alat za obnovu, kontinuitet i dugoročno unapređenje prostora i zajednice.