Možda zvuči pomalo patetično, ali oduvijek sam znala da želim biti arhitektica. Nisam imala klasične dječje želje da postanem stjuardesa, balerina ili doktorica. Mislim da su me oblikovali genetika, sklonost prirodnim znanostima i odrastanje u obitelji uz oca arhitekta.

Intervju: arhitektica Ivana Dabrović

Donosimo vam inspirativan razgovor sa poznatom hrvatskom arhitekticom Ivanom Dabrović koja stoji iza najljepših vila i projekata u Hrvatskoj. Njene vile odišu ljepotom i sofistiranošću koja sve ostavlja bez daha. Njeni projekti su i više. Pričaju priču koja donosi inovaciju, trendove i novitete u arhitekturi. Njene saradnje, objave, nagrade i nominacije potvrđuju njen kontinuirani rad i predanost poslu. Iza nje je mnogo realizovanih projekata, projekata koji pričaju najljepše priče. U narednim redovima smo se dotakli raznih tema, a moglo se tu pričati još dugo. Ali bit će prilike u narednim izdanjima časopisa m-Kvadrat. Sada uživajte u ovome što smo vam pripremili za ovaj broj.

Biografija: Rođena je 1971 godine u Karlovcu, Hrvatska gdje završava Gimnaziju, matematičko-informatički smjer. Po završetku Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu stiče strukovno obrazovanje, zatim praksu u kompaniji oca arhitekta tadašnjeg ministra prostornog uređenja i građevine, za samostalni rad uz dobivanje potrebnih licenci na području arhitekture, urbanizma i zaštite kulturne baštine. Upisuje se u članstvo DAZ/UHA potom u registar ovlaštenih arhitekata HKA. Osniva vlastiti arhitektonski ured 2017 godine pod nazivom IVANA DABROVIĆ I ARHITEKTI.

Realizacija projekata

Višestambena građevina na Kajzerici,  Zagreb 2600 m2_realizacija; Vila B&R, Sevid_Ražanj_ realizacija; Vila K na Pločama iznad Vile Seherezade i Hotela Argentina, Ploče u Dubrovniku_ realizacija; Vila V u Dubrovniku u Lozici_realizacija u saradnji sa 3LHD d.o.o.; Vile S na Pločama. Dubrovnik_realizacija u saradnji sa 3LHD d.o.o.; Rekonstrukcija Vile Aurer. pojedinačno kulturno zaštićeno dobro arh. Denzler/Planić_realizacija; Rekonstrukcija i uređenje donjogradskih stanova i ureda u Masarykovoj. Trg Zrinjevac_realizacije; Rekonstrukcije i uređenja više građevina u i oko jezgre dubrovačkih zidina. Unifikacija i brendiranje ACI marina; Unifikacija i brendiranje vindija trgovina, Varaždin; Unutrašnje uređenje niza ugostiteljskih objekata i brendiranje u saradnii sa graf dizajnerima; Realizacija muzeja vina i vinarstva Putniković. Pelješac u saradnji sa EU fondovima; Multidisciplinarna izložba Game of Thrones u saradnji sa HBO i Embassy films; Multidsciplinarna izložba Richard Brave Harth_Benediktinski samostan, Rezervat Lokrum u saradnji sa Gradom Dubrovnik; 2×3 Vile za Odomor, Rogoznica_realizacija 3 građevine; Dvije stambene građevine B&W, Jelenovac, Zagreb_ realizacija; Dvije stambene građevine Jarun , Zagreb_ realizacija.

Nagrade i Nominacije

Nominacija za nagradu Bernardo Bernardi za ugostiteljski sklop HAM HAM, Blok Varšavska ulica 8 u Zagrebu, u saradnji sa grafičkim dizajnerom Damirom Gamulinom; Nagrada Drago Galic za Vilu u Lozici u Dubrovniku, u saradnji sa studiom 3LHD.

1.Nagrada na konkursu Arhitektonsko-grafičkog identiteta ACImarina u saradnji sa studiom Graf. dizajna OAZA

1.Nagrada za Zeleni forum, Umag, saradnja sa 3LHD

Nominacija i najuži izbor časopisa The Plan za Nagradu.

Objave

Izdavanje realizacije, Vile B&R, Rogoznica u publikaciji ‘Beautiful Beach Houses’ lmages Publishing po izboru selektora Mr. Mark Bullivanta. direktora SAOTA

Saradnje

Izdvaja saradnje sa Arhitektonskim uredima HHF u Baselu, Švicarska, te kompanije Aci d.d, studio 3lhd, Ministartvo turizma, Vindija d.d., Algortam, Rezervat Lokrum, Grad Dubrovnik, Arheološki Muzej Grada Dubrovnika, Hrvatska, Vinarija Putniković, Pelješac EU Fodovi… Predavanje i učestvovanje na arhitektonskoj radionici na Besac Festu, 2016., Crna Gora.

m-Kvadrat: Možete li nam reći nešto više o svom profesionalnom putu – kako ste se odlučili za arhitekturu?

Ivana: Možda zvuči pomalo patetično, ali oduvijek sam znala da želim biti arhitektica. Nisam imala klasične dječje želje da postanem stjuardesa, balerina ili doktorica. Mislim da su me oblikovali genetika, sklonost prirodnim znanostima i odrastanje u obitelji uz oca arhitekta. Od ranih dana živjeli smo u njegovim projektima, ljetovali u njima i posjećivali zgrade koje je projektirao za prijatelje, obitelj ili investitore – pa i javne višestambene objekte. To artističko okruženje bilo je moja svakodnevica i nesvjesno mi je podiglo estetsku ljestvicu vrlo visoko. Kasnije se to samo nadograđivalo učenjem, istraživanjem, proučavanjem suvremenih arhitekata, putovanjima, izložbama, sajmovima poput Expoa, filmovima, pa čak i modom.

m-Kvadrat: Ko ili šta je najviše utjecalo na vaš razvoj kao arhitektice?

Ivana: Najviše otac arhitekt, kao i moja sklonost matematici – bazi svakog inženjerskog zanimanja. Tu su i osobna kreativnost, sklonost improvizaciji te fascinacija procesom nastajanja rada in situ. Uvijek me intrigirala realizacija u skladu s idejom kojoj prethodi proces stvaranja projekta. Za mene ne postoje „veliki“ i „mali“ projekti. Naučila sam da i mikrolokacije mogu biti jednako važne kao makro sklopovi, i da kreativnost postoji u svakom mjerilu, sve do posljednjeg detalja. Moje iskustvo proteže se od rekonstrukcija i novih građevina, preko dizajna interijera i namještaja, do multidisciplinarnog rada na izložbama. Upravo ta širina oblikovala je moj rast i razvoj kao arhitektice.

m-Kvadrat: Postoji li projekat na kojem ste radili koji je imao poseban utjecaj na vas?

Ivana: Teško je izdvojiti, ali ako moram – to bi bila Pop-up izložba Lokrumske legende u Dubrovniku, prva takva izložba u Hrvatskoj. Na tom projektu pokazala sam čitav spektar svog djelovanja, ne samo kao arhitektica već i kao producentica, projekt menadžerica i kreativka – od postava i dizajna, do koordinacije snimanja filma i same realizacije. Izložba je izrađena u Zagrebu u stolariji, transportirana teglenicom na Lokrum i sastavljena u nekoliko dana ispod kamenih svodova benediktinskog samostana iz 15. stoljeća. Posebno mi je značila jer sam dobila potpunu slobodu stvaranja – bila je to „nefunkcionalna“ arhitektura, ali istovremeno prilika da pokažem sve što u tom trenutku znam i mogu. Neopisiv osjećaj!

m-Kvadrat: Kako biste opisali svoj arhitektonski stil ili pristup?

Ivana: Školovala sam se pod utjecajem suvremene arhitekture i Zagrebačke škole. Ako bih se morala opisati – rekla bih da je to spoj preciznog inženjerskog sklopa i pomaknute osobne kreativnosti. Jednom mi je osoba čiji ukus jako cijenim rekla: „Ti si odlikašica s pomakom.“ Mislim da je to najbliže mom stilu.

m-Kvadrat: Koje vrijednosti ili ideje su vam najvažnije u projektiranju prostora?

Ivana: Arhitekt je režiser prostora, funkcija i intervencija – uvijek u odnosu vanjskog i unutarnjeg svijeta. Ti odnosi mogu biti nježni i nijansirani, ali i kontradiktorni, naglašeni ili zaštitnički. Važno je zauzeti stav i preuzeti odgovornost za taj „zapis“. Ponekad je riječ o uklapanju, ponekad o akcentu, ponekad samo o trenutku. Arhitektura, osim fizičke, uvijek ima i osjetilne dimenzije.

m-Kvadrat: Kako balansirate estetiku i funkcionalnost u svojim projektima?

Ivana: Jednoznačno i recipročno – jedno se uvijek reflektira na drugo. Za mene je to stalno prožimanje.

m-Kvadrat: Kako izgleda vaš proces dizajniranja – od početne ideje do realizacije?

Ivana: Davno je nestala ona „trema praznog papira“. I dalje je tu kratkotrajna pozitivna napetost na početku, ali s iskustvom dolazi lakoća stvaranja. Znanje i zrelost omogućuju kreativnost bez naknadnih „šteta“ po statiku ili druge slojeve, jer ih vidim unaprijed i paralelno oblikujem. Kako sam odmalena bila izložena arhitekturi, prostoru i umjetnosti, razvila sam izoštrenu percepciju i brzo reagiram na ideje in situ. Često imam osjećaj da se projekt pojavi baš u trenutku kad sam spremna za njega – kao da je pronašao mene, a ne ja njega.

m-Kvadrat: Gdje nalazite inspiraciju za svoje projekte?

Ivana: Svugdje. Teško bih mogla izdvojiti nešto posebno. Taj osobni proces ni sama ne želim previše racionalizirati – draže mi je da ostane intuitivan i spontan.

m-Kvadrat: Kako pristupate saradnji s klijentima, izvođačima i drugim stručnjacima?

Ivana: Ozbiljno, pristojno, točno i s idejom da svima bude ugodno. Svi sudionici jednako su važni, a projekt je iznad svih nas. Tu nema mjesta egu – svi smo u istom košu.

m-Kvadrat: Kako vidite ulogu arhitekture u oblikovanju društva?

Ivana: Arhitektura je uvelike odraz društva, normi i vremena u kojem nastaje. Nedavno sam s kćeri i njezinom prijateljicom, obje studentice arhitekture, bila u Beču. Primijetile smo kako je arhitektura tog grada oblikovana prema tadašnjem dobu – dobu konja. Konjušnice usred grada bile su važna društvena mjesta, a gradski prolazi projektirani su u mjeri čovjeka i konja. To je dobar primjer refleksije društva na arhitekturu, i obrnuto. Uvijek je to ogledalo vremena.

m-Kvadrat: Na koji način se vaše arhitektonske odluke odnose na kontekst – lokalni, kulturni, historijski?

Ivana: Kontekst mi je izuzetno važan – on je, uz projektantski zadatak, polazište. Odluke donosim uz poštivanje zatečene matrice, mjesta, kulture i običaja. Prije svakog početka imam veliku dozu skrušenosti i znatiželje. Intuicija i radoznalost u raznim sferama tada mi pomažu. Ponekad se toliko asimiliram da prihvatim i lokalni govor, hranu ili društvene norme – to mi je kao ulaznica u projekt.

m-Kvadrat: Kako arhitekti mogu doprinijeti održivosti i borbi protiv klimatskih promjena?

Ivana: Iskreno, nisam direktno u tom području, ali podržavam kolege koji se time bave i kreiraju smjernice i pravilnike po kojima svi radimo. Svijest bi se mogla podići na puno višu razinu, no to je prostor ispolitiziran i vezan za velike profite. Tu leži problem.

m-Kvadrat: Kao uspješna žena u arhitekturi, jeste li se susretali s izazovima specifičnima za žene u struci?

Ivana: U mom slučaju – ne u velikoj mjeri. Na početku je bilo pokušaja opstrukcija od strane kolega na gradilištima, ali brzo sam to riješila radom, disciplinom i pokazivanjem da sam istovremeno lider i dio tima. Ne treba pridavati previše pažnje predrasudama, jer nesigurnost se odmah osjeti – i onda ste „gotovi“. To vrijedi u svim profesijama, a puno toga je i do karaktera. Istina je da je kao žena, arhitektica i majka dvoje djece moj put bio složeniji i dugoročniji, ali uz volju i upornost sve se može. Cijena je velika, ali ne bih se osvrtala unatrag – sagradila sam što sam htjela i uspjela.

m-Kvadrat: Imate li savjet za mlade arhitektice koje tek ulaze u profesiju?

Ivana: Kako mi je kći studentica arhitekture, imam priliku promatrati njezinu generaciju. Iznenađujuće su informirani, sposobni i prilagodljivi u usporedbi s ranijima. Pohvalila bih ih i zbog toga što njeguju nasljeđe koje je svima nama platforma. Bitni smo kao pojedinci, ali istovremeno moramo djelovati kao sustav. To je osnova održivosti, kulturne baštine i inovativnog napretka.

m-Kvadrat: Kako vidite budućnost arhitekture u Hrvatskoj i regiji?

Ivana: Teško pitanje. Cijeli svijet je u globalnoj tranziciji i promjene su stalne. Ne bih se usudila prognozirati. Za sada je stabilno – gradi se dosta, posebno zahvaljujući fondovima EU i državnim poticajima, a Zagreb je nakon potresa u velikoj obnovi. Ima i jako zanimljivih arhitektonskih natječaja koji su sve kvalitetnije pripremljeni. Čini mi se da najviše nedostaje strateško planiranje, ali to je opet vezano uz politiku i razvojne strategije države, pa je teško dobiti sustavne rezultate. No radi se na tome i to je već pomak.

m-Kvadrat: Na kojim projektima trenutno radite ili što planirate u budućnosti?

Ivana: Trenutno istražujem vlastite nove izazove, primjerice modularnu arhitekturu u stanovanju – individualnom i višestambenom. Na osobnoj razini primijetila sam da se moji projekti mogu „preklapati“ i slagati u matematički uredne, a istovremeno kreativno dinamične kompozicije.

m-Kvadrat: Postoji li neki projekat iz snova koji još niste ostvarili?

Ivana: Priželjkujem nešto potpuno drugačije – scenografiju ili set za film, možda čak za neki event. To bi bio poseban izazov i voljela bih dobiti takav poziv. Tko zna – možda se dogodi!